Onog trenutka kada je pobijedila sve strahove, bh. pjevačica Donna Ares pobijedila je i opaki karcinom, s kojim se suočila u oktobru protekle godine.
Iako će tek za šest sedmica dobiti konačni nalaz, koji će pokazati konkretne rezultate, hrabra Bišćanka je nakon posljednje hemoterapije osjećala neizmjernu sreću, a svoje iskustvo i životnu borbu s karcinomom otvoreno je ispričala za “Dnevni avaz”.
- Ratničke boje
– Nakon posljednje, devete hemoterapije, bila sam najlošija. To je bio moj najteži period i jedva sam se oporavila. Poslije sam primila još terapija, ali samo od jednog lijeka “avastina”, onoga koji sam morala samofinansirati. Kako nisam bila u stanju više plaćati taj lijek, a neprijatno mi je bilo ponovo moliti za pomoć, odustala sam potpuno od te terapije, koja je bila predviđena na duži period.
Zatim, mjesec i po vanjskog zračenja svakog dana i konačno serije brahiterapije, odnosno unutrašnjeg zračenja, koje je ove sedmice završeno, čime stavljamo tačku na sve terapije – počela je Ares svoju tešku priču.
Jeste li od početka vjerovali da ćete iz ove bitke izaći kao pobjednica?
– Nisam uopće vjerovala. Više su drugi vjerovali u mene, što je i meni otvorilo oči, mada je ispočetka to bila samo fraza, jer smo, realno, svi bili u strahu i niko nije u to vjerovao potpuno, sudeći prema dijagnozi, pretposljednji stadij, zakačena pluća, ništa dobro. Poslije sam pobijedila strah, navukla sve ratničke boje na sebe i krenula u rat protiv najvećeg protivnika koji je došao da me usmrti. Svi se čude kako sam se uspjela tako brzo oporaviti s obzirom na to u kakvom su me stanju dovezli na Onkologiju u Sarajevo.
Kad sve saberete i oduzmete, šta je bilo presudno u Vašem liječenju?
– Moja hrabrost! Uz svu pažnju Džavida, porodice i ostalih, hrabrost je presudila da se borim onako kako sam se borila. Mogla sam, uz svu tu pažnju, biti i kukavica i, u tom slučaju, mislim da bih izgubila. Naučila sam da je rak vrlo individualna bolest. Postoje neizlječive dijagnoze, u kojima hrabrost, nažalost, ne pomaže, ali postoje i one gdje vas upravo strah od raka može pokositi prije nego sama bolest tako da je ovo vrlo opasna igra psihe i imuniteta i medicinskih protokola. Da bismo pobijedili bilo šta u životu, prvo moramo pobijediti strah od toga. Vjerujem da će knjiga “Soba za nikoga” pomoći ljudima da nađu svoje metode, posebno oni zdravi. Jer, kroz ovo sam shvatila i to da je mnogo lakše umrijeti nego živjeti. Danas je, zapravo, najveća umjetnost živjeti mirno i lijepo.
Iako je bilo onih koji su Vas “sahranjivali”, Vi ste, hvala Bogu, življi nego ikad. Kako sada gledate na život i dane koji su pred Vama?
– Tako da u budućnosti mogu napraviti sve što poželim, a na kraju ne moram ništa. Sami sebi postavljamo ciljeve, granice koje možemo, a i ne moramo prijeći. Ne zanima me više tuđe mišljenje, nije me zanimalo ni ranije, ali sada pogotovo. Imamo samo jedan život na ovom svijetu, koji svakim danom prolazi, zato ću se potruditi da prolazi u nečemu što volim, a ne na nešto što samo drugi vole. Upravo se zbog toga povlačim iz nekih estradnih priča. Ostaje ona stara, prva i prava Donna Ares sa prtljagom starih pjesama i novih snova. Prva sam snimila miks albume, svirala Balkan žurke, pa igricu koju sam počela prije 15 godina, imam pravo i završiti. Sad postoje stotine pjevača koji to odlično rade i odavno mi to više nije zanimljivo.
Koliko su pozitivne misli, optimizam i upornost utjecali na Vaš oporavak?
– Najvažnija je psiha. U toku liječenja upoznala sam dosta ljudi koji su pobijedili bolest. Svi su oni psihički veoma stabilni, dobro znaju šta rade i ne odustaju na svom putu.
- Kameno doba
Vjerujete li da se, nakon ove bitke, možete suočiti sa svim životnim izazovima?
– Nema većeg izazova od borbe za život. Tu su svi i sve na testu. Sve se može pobijediti ako to istinski želite. Drugačije gledam na većinu stvari i znam da moj život više nikad neće biti isti kao prije. Dobro je što sam kroz ovo spoznala ko su mi prijatelji i za koga ću se staviti na raspolaganje bilo kad i za bilo šta, a još važnije, spoznala sam ko ne zaslužuje ni sekundu moje pažnje. Ono što je nemoguće pobijediti je naš mentalitet, u kojem nikako da krenemo od naših kvaliteta, pa i od toga šta nas to sve povezuje, nego uglavnom ističemo ono što nas razjedinjuje, ističemo razlike. Umjesto da poradimo na povezivanju između sebe, mi se svakim danom sve više razjedinjujemo, ali to je njihova borba, nije moja lična i odustajem od svih borbi na tom polju.
Mi smo, jednostavno, takvi kakvi smo i to se nikad neće promijeniti. Šteta, jer smo genijalna zemlja baš zato što smo različiti, ali ovdje se uporno radi na tome da se čovjek vrati u kameno doba. Nikad mi neće biti jasno zašto se ovdje trenira taj kompleks niže vrijednosti kad smo, kao jedinke, dokazali i stalno dokazujemo da BiH ima kvalitete, ali se negdje u mahali izgube. Upravo to neću sebi više dozvoliti. Radije ću promijeniti mahalu nego dozvoliti da mahala mijenja mene.
- Kako pobijediti rak u jednoj godini
Vaša autobiografska knjiga “Soba za nikoga” bit će objavljena u oktobru. Podijelite s nama najdraži citat iz knjige?
– “Soba za nikoga” napisana je u dva mjeseca. Nakon koncerta u Zetri, odlučila sam napisati knjigu, jer se desilo toliko toga što bi bilo nemoguće i zamisliti. Teško je izvući omiljeni citat, jer knjiga ima toliko omiljenih citata koje ću i sama koristiti kao podsjetnik na to da mogu sve ako to zaista želim. Knjiga je moja tačka na bolest i, da sam je do danas nastavila pisati, mogla se zvati i “Kako pobijediti rak u jednoj godini”.
- Volim stvarni život i istinu
Planirate li se i u budućnosti baviti pisanjem?
– Pišem čitav život i sigurno je da ću nastaviti sa pisanjem. Mogla bih pisati fikciju, izmišljati likove, stvari i događaje, ali me ne privlači taj oblik. Više volim stvarni život i istinu.
- Za mene je ova borba završena stvar
– Sad moram da se pazim i čuvam kao da sam najbolesnija, jer još nemam nalaze da smo pobijedili rak, ali se odavno osjećam kao pobjednik. Šta god taj nalaz pokazao, za mene je ova borba završena stvar, barem kad je onaj najteži oblik borbe za život u pitanju – kaže Donna Ares.
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti i postaviti link našeg portala kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.