Kako je izgorjela Tvornica montažnih kuća Krivaja

Tvornica montažnih kuća u Zavidovićima potpuno je izgorjela. Radnicima slijede teška vremena, a vlasnicima slučajno ili ne promntna isplata osiguranja. Istražujemo put do bogatstva vlasnika, braće Mujanović i otkrivamo kako je izgorjela zavidovićka Krivaja.

Borbu s vatrom zamijenio je strah šta će biti sutra. Nakon što se razišao dim ostvarile su se sve crne slutnje radnika. Kod kuće ih je, trenutno, dvadeset. U narednih nekoliko dana na birou vjerovatno još trideset. Pedeset porodica bez ikakvih primanja.

Nakon požara, vlasnici tvornice, braća Mujanovići, očekuju i pomoć države. Ali općina nema novaca za radnike koji će na čekanje. “Lokalna zajednica ne može puno. Želimo inicirati problem na sve nivoe vlasti. To smo i uradili u prvom danu nakon požara, i kantonalni i federalni premijer su obaviješteni o problemu, znaju za njega i obećali su pomoć u skladu sa svojim mogućnostima”, izjavio je Suad Omerašević, načelnik Općine Zavidovići.

Historija poslovanja braće Mujanović pokazuje da im je vlast ranije izdašno pomagala. Velike poslove obavljali su uz pomoć države. Prvo holandske, a onda i ovdašnje. Naime, zbog sramne uloge svojih vojnika u srebreničkom genocidu, Holanđani nakon rata grižnju savjesti peru projektima obnove. Jedan od takvih bila je tvornica čipsa u Vozući. U selu koje su nakon rata naselili prognani Srebreničani i kojima je obećano da će tu i ostati, Ferimpex braće Mujanović otvara tvornicu. Dva miliona dolara za to daju Holanđani. Obaveza – zaposliti radnike i dionice tvornice nakon tri godine prodati radnicima. Međutim, Mujanovići tvornicu prodaju Austrijancima, a radnicima ostaje tek mali broj dionica. Kao što ostaje i tek mali broj Srebreničana u Vozući.

Mujanovići se pojavljuju i u veoma sumnjivoj privatizaciji firme Ziko. Firmu kupuju, tvrdi se, novcem zarađenim prodajom tvornice čipsa. Pet godina ranije ubijen je Hamid Hotić, direktor Zika. Njegovo ubistvo ni do danas nije razjašnjeno. Već smo objavljivali. Supruga ubijenog Hotića je kazala: “Kada se sazna ko je kupio Ziko, znat će se i ko je krivac za ubistvo.” Mujanovići odbacuju svaku pomisao o povezanosti.

Ali, opet nisu odbacili pomoć države. Kada su kupili Ziko, kantonalne vlasti im plaćaju zaostale obaveze za penzijsko osiguranje. Prvo za 2007., a onda i za naredne dvije godine. 2008. godine dobili su 24.000 maraka za izgradnju 700 kvadrata prostora, a 2009. dobili su još 15.000 maraka za uvođenje ISO standarda. Nakon Zika, postaju vlasnici Krivaje 1884. Iza te privatizacije još se vuku repovi jer na sudu od Federalne vlade potražuju skoro sedam miliona maraka. Konačno, prije deset godina, Mujanovići, bivši radnici Krivaje, kupuju Tvornicu montažnih kuća, jedini zdrav dio bolesnog zavidovićkog tkiva. Posao je rastao sve dok ih požar nije zaustavio.

Šta je uzrokovalo požar u tvornici još nije zvanično objavljeno. Iz Zeničkog tužiteljstva su nam potvrdili da još uvijek čekaju da sudski vještak okonča svoj dio posla. Da je požar podmenut, čini se, nema ni govora. Tužitelji oprezni, Mujanovići to demantiraju. Ne vjeruju, kažu, da među radnicima ima takvih koji bi to sebi napravili.

Ključ istrage su snimci nadzornih kamera, koji su pregledani jutro nakon požara i izuzeti. Kako saznajemo, požar u Krivaji vjerovatno je nastao iz nehata. Navodno, otpaci iz proizvodnje nisu razvrstavani, nego su bacani na jedno mjesto. Drvo, boje, krpe… i sve tako, zajedno u jednom kontejneru.

Počelo je dimiti oko pola osam uvečer i prskalice na plafonu nisu mogle registrirati dim. Kada je planulo, oko ponoći, već je bilo kasno za intervenciju. Spašavalo se samo ono što do tada nije gorjelo. Srećom po vlasnike, dio firme je bio osiguran. Bit će im isplaćeno između dva i pet miliona maraka obeštećenja. I to relativno brzo, najavio je Miroslav Miškić, direktor osiguravajuće kuće.

U najboljem slučaju, radnici bi na posao mogli tek na proljeće. Toliko će trebati za djelomičnu obnovu hale. Strah, neizvjesnost, bez novca sa zimom na vratima. U Krivaji je opet sve na čekanju.