Postoji li Amel Tuka i u Visokom?

Šta je talenat? Koliko procenata talenta a koliko procenata upornosti je potrebno za uspjeh?

Pitanja su koja  možemo postavljati u bilo kojoj zemlji uređenoj ili ne. Kada je u pitanju BiH i kad je u pitanju sport i dalje stoji ista dilema šta je važnije?  Ipak u današnjem vremenu za uspjeh je ipak  potrebno četvoro: talenat, upornost, sreća i novac.

Sva četiri elemnta su nužna i tek u kombinaciji rađaju uspjeh.

Heroji  sporta današnjice su vrlo cijenjeni. Narodi i države su ponosni i uživaju u uspjehu svojih sportista.

Nama Bosancima su na sportskim poljima uskraćene česte radosti. Ako ih ima onda ih slavimo danima i mjesecima.

Amel Tuka je sportska ličnost koju ćemo dugo spominjati jer uspjesi od svjetskog značaja su rijetki, ima ih, ali su rijetki.

Zašto su rijetki i da li svaki  grad u Bosni ima ili može imati svog  Amela Tuku?

Ovaj tekst ali i budući tekstovi trebali bi da ukazuju  na ljude sportiste koji mogu imati ili već imaju vrhunske rezultate. Ovom prilikom želimo predstaviti jednog Visočanina nastanjenog na području Gračanice. Njegovo ime je Tarik Pihljak.

Već  dugi niz godina Tarik je jedan od najboljih visočkih biciklista. U nedostatku biciklističkog kluba u Visokom učlanio se u biciklistički klub „Rotacija-SPIN“ u Zenici čiji je osnivač državni prvak u cestovnom i MTB biciklizmu Vedad Karić.

Tarik je na državnoj cestovnoj/drumskoj utrci „Tuzla 25.maj“ u Tuzli 18.05.2019.godine osvojio je  9.mjesto, na brdskom prvenstvu na hronometar u Gračanici kod Tuzle 15.06. 2019.godine 6.mjesto,  na državnom prvenstvu na hronometar u Banjaluci 29.06.2019.godine osvojio je  10.mjesto. Hercegovina klasik 28.09.2019.godina državno prvenstvo cesta/drum-brdo Mostar peto mjesto. Kružna kriterijska trka na ispadanje „Žepće 2019“ 06.10. 2019.god Premijer liga BiH četvrto mjesto. Sve utrke vozio u najjačoj kategoriji  Elite.

Njegov trener  i suvozač na trkama državni prvak Vedad Karić  o njemu je rekao:“ Jako talentovan i spreman da usvaja znanja koja mu prenosim. Iako je tek prvu sezonu u takmičarskom biciklizmu možemo biti jako zadovoljni sa njegovim rezultatima, jer ipak pored fizičke spreme ovaj sport je takav da zahtjeva mnogo iskustva koje samo po sebi nosi određene takmičarske tehnike prilikom utrke.

Ovu sezonu nismo imali velikih očekivanja u pogledu Tarikovih rezulatata  jer je još“mlad“ u ovom sportu ali svojim zalaganjem je pokazao da već od sljedeće sezone možemo očekivati da bude na postolju. Iako bez postolja odigrao je jako važnu ulogu u našem timu jer je pomogao meni kao glavnom vozaču da osvojim Premier Ligu BiH“

To su riječi najboljeg bicikliste BiH  o Tariku ali zašto pišemo o Tariku  neki od vas će reći da to i nije toliki uspjeh da zasluži ovu kolumnu.

Odmah da vas razuvjerimo  i objasnimo zašto se varate.

Tarik je posljednje dvije godine radio u Alternativi u Sarajevu šest  dana u sedmici ako druga smjena počinje u 14 00 h Tarik je ustajao u 7h i vozio nekoliko sati da bi poslije radio u Sarajevu fizički posao. Ako je bio prva smjena  poslije fizičkog posla bi opet nekoliko sati sjedao na bicikl i održavao kondiciju. Slobodni dan vikenda je vozio dužinske ture po četiri do pet sati. Godišnji odmor  proveo bi vozeći se do Banjaluke, Vlašića, Dubrovnika, Makarske, Kraljeve Sutjeske, Ponijera i mnogih drugih ruta.

Možete li reći da to nije upornost?

Trenutno nije zaposlen nakon dvije godine rada napustio je posao u Alternativi i posvetio se vježbanju.

Tarik je muskulaturom i težinom  čini se Bogom dan i oblikovan za ovaj sport. Talenat  je nesporan.

A sada nakon upornosti i talenta dolazimo do treće bitne pretpostavke za uspjeh a to je sreća.

Tarik je imao sreće što je upoznao kolege  Muju Suljića, Muju Podžića, Nermina  Šeću a poslije Vedada Karića, Eldina Šaru i druge sa kojima je zajednički dijelio ljubav prema ovom sportu.

Četvrti faktor za uspjeh u sportu je novac.

Na žalost u našoj Bosanskoj stvarnosti volimo uživati u uspjesima sportista međutim vrhunski sportovi su skupi.

Moramo napomenuti da Tarik svoje rezulatate ostvaruje polovnim biciklom kojeg je kupio od vlastitih sredstava, polovnim garminom, bez specijalnih suplemenata u hrani  itd.

Zamislite samo da  Tarik ima bicikl od recimo 2000 KM, Garmin od recimo 1000 KM, kacigu od recimo 200 KM, sprinterice od recimo 200 KM, da se nađe neki sponzor koji će recimo plaćati suplemente za hranu od recimo 200 KM mjesečno.

Uspjeh za ovog upornog, talentovanog zaljubljenika u biciklizam košta recimo oko  5000 KM godišnje.

Zašto pitamo se nema naših takmičara na „Tour de france“. Mislim da svi znate odgovor

Ako ne postoje ljude koji vjeruju u uspjeh zašto ne pomognemo one koji su ubijeđeni u njega.

Zašto neki visočki privrednik ili politička struktura ma kojeg nivoa ili boje ne bi bili dio uspjeha, visočkog uspjeha, bosanskog uspjeha. Zašto za par godina ne bismo izašli u hiljadama na stadion Luke da dočekamo bosanskog prvaka sa“ Tour de franca“našeg visočkog Amela Tuku.

Možda na kraju da damo i jednu ideju zašto se ne bi osnovala fondacija za pomoć vrhunskim sportistima sa općine Visoko koja bi finansijski pomagla potencijalne vrhunske sportove i pojedince sportiste.

Tarik Pihljak i slični njemu ne čekaju oni se trude ali lađe brže plove kada vjetrovi  napune jedra.