Kada je započela svoj posao u javnom zdravstvu, siromašna naselja u istočnom dijelu tog grada su bila među najgušće naseljenim mjestima na planeti, a bolesti su odnosile gotovo 4.500 ljudskih života svake sedmice, uključujući 1.500 beba. Sa gotovo trećinom djece koja umru prije petog rođendana, Bejker je zaključila da je “šest puta bezbjednije biti vojnik u rovu, nego beba u SAD”.
Upavo je zahvaljujući njenoj inicijativi smrtna stopa znatno opala, a ona je ostala poznata kao doktorica koje je spasila 90.000 djece u Njujorku, ali i šire, jer je njena reforma usvojena i drugim dijelovima te zemlje, pa i svijeta.
Rođena je 1873. godine u Pougkepsiju, država Njujork. Medicinu je studirala na Menhetnu, na Ženskom Medicinskom Koledžu (Women’s Medical College), koji je vodila Emili Blekvel (Emily Blackwell), sestra Elizabet Blekvel(Elizabeth Blackwell), prve žene doktora u Americi.
Godine 1908. je preuzela kontrolu nad Biroom za dječiju higijenu, prvom takve vrste u zemlji. U ovoj ulozi, pristupila je javnom zdravstvu na jedan inovativan način: prije nego da se fokusira na bolesnu djecu, čija je šansa za preživljavanjem u to doba prije antibiotika bila izuzetno niska, odlučila je da se taj biro fokusira na edukaciju i prevenciju, koja je uključivala i kampanje za promovisanje vakcinacije protiv malih boginja, pored, dakle, raznovrsnih edukacija o hrani i higijeni.
Među njenim najuspješnijim inicijativama je ideja da medicinske sestre posjećuju sve novopečene majke i da ih podučavaju kako da se brinu o svojim bebama, što je podrazumijevalo ohrabrivanje na dojenje, redovno kupanje i svjež vazduh. Isto tako, postavljala je stanice sa svježim mlijekom po gradu, koje su koristile majke koje nisu mogle da doje, a što je bila znatno zdravija metoda od upotrebe prljave vode, kontaminiranog mlijeka, ali i piva koje se tada koristilo kao hrana za bebe.
Nadalje je ubijedila grad da babice moraju proći određenu obuku, a samim tim i dobiti licencu da bi mogle da rade. U to je vrijeme, mnogo porodilja i beba umiralo jer su ih zbrinjavale neuke babice.
Isto tako je rješila problem sljepoće kod beba, usljed bakterijske infekcije gonokokom tokom rođenja. Budući da je bilo poznato da kapanje srebro-nitrata na oči novorođenčeta može spriječiti sljepilo, ali su bočice istog često bivale kontaminirane ili je pak koncentracija bila izuzetno visoka, to je ujedno bio uzrok mnogih oštećena. Ona je stoga dizajnirala nove bočice od sterilnog pčelinjeg voska, sa preciznim dozama. U naredne dvije godine, sljepoća beba je opala sa 300 beba godišnje na tek tri.
Ove i slične inicijative su imale ogroman uticaj na zdravlje svih: u tri godine po plasiranju njenog programa, stopa smrtnosti beba je opala za 40%, do 1923. godine, kada je otišla u penziju, i tada je Njujork ujedino imao najmanju stopu smrtnosi beba u zemlji.
Njen uticaj se proširio i izvan njenog grada. Godine 1912. je pomogla podizanje dječijeg biroa na federalni nivo, a ta agencija je, kao Federal Children’s Bureau, još uvijek na snazi. Njeni su programi primjenjivani u drugim zemljama, uključujući i obrazovni program koji je korišten u 35 zemalja.
Nuđeno joj je da podučava kurs o zdravlju djece na Njujorškom univerzitetu. Imala je samo jedan uslov. Budući da ta škola tada nije bila otvorena za ženske studente, tražile je da se njoj i svim zainteresovanim ženama omogući pristup tom kursu. Doktorirala je na temi javnog zdravstva 1917. godine, te je nastavila da predaje na tom univerzitetu narednih 15 godina. Postala je i prava žena koja bila u Zdravstvenom odboru Lige Nacija, i to od 1922. do 1924. godine.
Njeni su spisi pomogli da se brže i dalje proširi poruka o javnom zdravstvu, kao i značaj brige društva o njegovim najmlađim članovima. Objavila je više od 250 članka u popularnim i relevantnim medijima, te je napisla pet knjiga o majčinstvu, djeci i njihovom zdravlju. Njena popularna biografija Fighting For Life (Borba za život), opisuje ne samo njen rad, već i njen aktivizam, njen zvanični obilazak Rusije, kao i njene avanture u borbi sa neistomišljenicima.
Umrla je 1945, u 71. godini, ali njena nevjerovatna ostavština i dalje živi u zdravstvenim sistemima širom svijeta – kao i milioni života koje su spasili.
lolamagazin.com/visoko.ba
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti i postaviti link našeg portala kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.