Nenad Veličković: Ne govori mi dok te prekidam

Odlomak iz autorove nove knjige “Ne govori mi dok te prekidam. Pubertetski antibonton za selfi generaciju”, ilustracije Maja Veselinović, izdanje Fabrika knjiga 2018.

Na velikom odmoru

Veliki odmor služi tome da se nastavnici odmore, a djeca umore. Nažalost, i za jedno i za drugo je prekratak pa je prava zagonetka zašto se zove veliki. Za 15 minuta nemoguće je kupiti doplatu kredita za mobitel, uplatiti tiket u kladionici, kupiti užinu i ispuhati gume na škodi nastavniku matematike. Školsko dvorište iskoristi za igre ganje ili žmire između automobila koje su nastavnici tu parkirali. U gužvi se možeš zabavljati podapinjanjem nogu mlađima. Njima možeš pomoći da brže isprazne kese čipsa i smokija. Ima li u školskom dvorištu previše automobila, istrči na ulicu. Ne moraš gledati ni lijevo ni desno, vozači su ti koji su dužni paziti.

Umastiš li ruke burekom, majonezom, kečapom ili senfom, a nemaš maramicu, obriši ih o tuđu odjeću, dok se budete tiskali na ulazu u školu.

Ukoliko ti neko ponudi da kupiš travu, imaj pripremljen tačan iznos, da ne moraš usitnjavati džeparac u kladionici u koju maloljetnim licima ulaz nije zabranjen iako je nedopušten. (Lat.: Alea ad acta est, ili u prevodu: svaka budala ima svoje veselje.) Naravno, veliki odmor možeš iskoristiti ne izlazeći van školske zgrade, za prepisivanje zadaće, pisanje anonimnih pisama, šaranje po tuđim sveskama, bacanje papirnih aviona s prozora, ostavljanje čokolade ili gumene zmije simpatiji u torbu, ubacivanjem kreda u kantu za otpatke (koš!), pušenje u WC-u. Selfi možeš napraviti ispred betonskog postolja s imenom narodnog heroja, čiju su bronzanu glavu odvrnuli prije tvog rođenja.

Pred spomenikom palim borcima

Svake godine različitim povodima uprava tvoje škole vodiće te više puta na spomenik palim borcima. To su ljudi (uče te) koji su poginuli u zadnjem ratu braneći slobodu, isto kao i oni u ratu prije zadnjeg rata čiji su spomenici zarasli u korov, a bronzane glave pokradene. Ove pred kojima sada stojiš ubili su neki drugi, pred kojima stoje tvoji vršnjaci u školi tamo iza brda, jer su i oni tamo poginuli za njihovu slobodu (uče ih) od oružja ovih pred kojima sada ti stojiš. I ti i oni tamo preko brda stojite tako svako pred svojim spomenikom jer ni ti ni oni ne biste bili slobodni da se borci pred kojima stojite i ti i oni nisu ubijali međusobno.

Posjeta spomeniku palim borcima stoga se može iskoristiti za glasno razmišljanje: zašto se ljudi moraju ubijati međusobno da bi njihova djeca bila slobodna. Kakve veze ima međusobno ubijanje odraslih sa slobodom djece?

Ni ti ni ta djeca tamo iza brda, kad bolje razmisliš, niste baš slobodni; ne smijete se u školi oblačiti kako hoćete, ne smijete govoriti drugačije od udžbenika, ne možete birati koje ćete predmete učiti, a koje nećete, ne smijete glasno razmišljati pred spomenicima palim borcima.

Stoga je pametno da se pred spomenicima palim borcima ne razmišlja glasno, a najbolje je da se ne razmišlja nikako. Tvoji te nastavnici i direktor ionako nisu doveli tu da razmišljaš. Doveli su te tu jer su i njih kao male dovodili pred slične takve spomenike, danas zarasle u korov, pred kojima ni oni nisu ništa mislili i nisu se ništa pitali. I sve što nisu tada naučili sada se trude da ne naučiš ni ti.

Stoj mirno, ukoči pogled, zamrzni lice, okameni se, treniraj za budućnost u kojoj ćeš i ti biti spomenik.

Pred bodljikavom žicom

Za razliku od žica na livadama, kojima seljaci razdvajaju svoju travu od tuđe stoke, žice na granicama nekoliko zemalja Evropske unije su gušće, više, oštrije i bodljikavije. One služe da ljudi koji bježe od rata i siromaštva ne bi prešli granicu i pokušali živjeti mirnim i udobnim životom građana EU. Većina roditelja i nastavnika više voli živjeti u miru i blagostanju nego u ratu i neimaštini, ali kad ih se o tome pita na demokratskim izborima, oni glasaju za ljude koji rat vide kao put do blagostanja.

Za svaki rat potrebni su ljudi koji jedni druge mrze i koji se jedni drugih boje. Pošto živiš u zemlji u kojoj se djeca školuju u odvojenim školama u strahu od drugih i mržnji na drugačije, šanse da se i ti bježeći od rata nađeš pred bodljikavom žicom nisu zanemarljive.

Bez obzira na vremenske prilike, pred policijskim psima i specijalcima s druge strane žice hodaj sa što manje odjeće da bi se uvjerili kako nemaš na sebi pojas ili prsluk s eksplozivom. Nastoj izgledati jadnije da bi se prema tebi odnosili humanije. Ako je čorba rijetka, udrobi pa jedi bez hljeba. Pusti novinare da govore u tvoje ime, bolje poznaju publiku. To što ne ideš u školu iskoristi za učenje njemačkog. Piši dnevnik – ako umreš, proslaviće te.

Budi blizu žice, ali se ne udaljavaj od kamera, možda dobiješ ulogu u filmu sa sretnim krajem kad te već nije zapala u životu sa sretnim početkom.

Sadržaj: Kod fotografa, U biblioteci, U (narodnom) pozorištu, Kod zubara, Za stolom, Na telefonu, U školskom/javnom WC-u, U kinu/bioskopu, U frizerskom salonu, U bolnici, Na vjerskom prazniku…, U zbornici, U pismenom obraćanju, U minskom polju, Na velikom odmoru, U muzeju, Na školi skijanja, Na bazenu, U javnom gradskom prevozu, Na biciklu, Pred šalterima, Na plaži, U poplavi, U kampu, U hipermarketu, U teretani, U salonu za pirsing i tetovažu, U ribolovu, Na željezničkoj stanici/kolodvoru, U zoo-parku, U šetnji s psom, U učionici, U gradskom parku, U moru, U gostima, Na derneku/žurki/partiju, Na školskom izletu, Na Facebooku, Na babinama, Na svadbi, Na roditeljskom sastanku, U kupatilu, Na instrukcijama matematike, Na utakmici, Na kampu pomirenja, Na koncertu klasične muzike, Na sistematskom ljekarskom pregledu, U požaru, Na njivi, Na vakcinaciji, Na ekskurziji, U lunaparku i cirkusu, U likovnoj galeriji, Na aerodromu, U avionu, U konclogoru, Pred spomenikom palim borcima, Na graničnom prelazu, U liftu/dizalu, Na otvaranju kabineta vjeronauke, Pred bodljikavom žicom, Na maturskoj proslavi, U kladionici, Pogovor

Fabrika knjiga, decembar 2018.

Peščanik.net, 31.01.2019.

6yka.com/visoko.ba