Da, djecu je moguće liječiti novcem iz budžeta!

Riječi su ovo Indire Bektić Mujkić, jedne od članica neformalne grupe roditelja iz Tuzle, koja je nedavno pokrenula inicijativu da se teško oboljela djeca u BiH liječe isključivo iz budžeta, a ne novcem koji prikupe građani.

Peticija pod nazivom “Djecu liječiti iz budžeta, a političare plaćati sms porukama, pa ko uplati-uplati” je prvo potpisivana u Tuzli, a potom je potpisivanje nastavljeno i u nekim drugim mjestima, da bi danas broj potpisnika bio veći od 9.000, što lično, što online putem.

“Mi smo prezadovoljni. Napokon smo u BiH svi ujedinjeni sa istim ciljem, obezbijediti sigurnu budućnost našoj djeci onda kad nas više ne bude. Sistemska rješenja za sve. Sva gradska i općinska vijeća sa područja Tuzlanskog kantona već su dobila naše zahtjeve uz listu koju bi trebali potpisati i svojim potpisom potvrditi da podržavaju naš prijedlog. U nekim općinama kao što su Kalesija, Živinice već imamo potpisane peticije od strane općinskih vijećnika, načelnika. U nekim gradovima se naše aktivnosti pokušavaju ispolitizirati i prisvojiti od strane političkih partija kao njihove. Svima mora biti jasno da mi nećemo dozvoliti da bilo ko profitira, niti skuplja političke poene na račun bolesne djece. Iza nas stoje hiljade građana BiH koji su nas podržali i mi ih ne smijemo iznevjeriti. Uostalom, svi su imali priliku pokazati koliko brinu o djeci. Da su radili svoj posao kako treba, ova naša kampanja ne bi bila ni potrebna”, ističe za Lola magazin Bektić Mujkić.

O čemu se zapravo radi? O tome da je grupa roditelja čija su djeca bolesna učinila ono o čemu se odavno govori, ali se do sada nije izdiglo iznad nivoa razgovora nezadovoljnih građana, običnih ljudi, svih onih koji vjeruju da sistem ne funksioniše kako bi trebalo i da su u svom tom kovitlacu želja, htjenja i mogućnosti oni najosjetljiviji – djeca, i to bolesna, zaboravljena, zanemarena i najčešće “ostavljena na milost i nemilost” ljudima iz svoje okoline da prikupljaju sredstva za njihove liječenje. U državnim kasama, prema riječima zvaničnika, nema dovoljno novca za liječenje teško oboljelih, a među onima koji o tome odlučuju je i nemali broj “neopredijeljenih”.

Indira Bektić Mujkić, jedna od inicijatorki kampanje

“Naši izabrani zvaničnici imaju tolika primanja da im je neshvatljivo da ima roditelja koji svojoj djeci ne mogu obezbijediti čak ni za osnovne potrebe, a o liječenju i plaćanju zdravstvenih usluga da ne govorimo. Ima ona narodna ‘Sit gladnom ne vjeruje’. Njihova neopredijeljenost je i proistekla iz toga. Oni ne znaju više kako je kad nemaš. Njih to više ne interesuje, jer su se toliko uživjeli u ulogu nedodirljivih da misle da ih i bolest mora zaobići. Nama ne trebaju više deklarativna izjašnjavanje reda radi. Nama trebaju konkretni rezultati, jer djecu ne liječe papiri potpisani i zaključci doneseni reda radi.Imali smo zaključke radi reda donesene od strane GV Tuzla, a tiču se nabavke senzora za kontinuirano mjerenje šećera u krvi. Nikad nisu realizirami, niti je djeci kupljen i jedan senzor, prsti i dalje trpe hiljade uboda, a niko od vijećnika više nije ni pomenuo izglasane zaključke. Mi hoćemo konkretno rješenje”, poručuje Bektić Mujkić.

Da li je tako nešto moguće? S obzirom da je u parlamentarnu proceduru upućen Prijedlog Zakona, kojim bi se iz budžeta izdvajao novac za liječenje teško bolesne djece, jeste. Naime, upravo na osnovu peticije pokrenute u Tuzli, pripremljen je prijedlog kojim bi se izdvajalo 5% (oko 45 miliona maraka godišnje) od akciza za duvan, a koje bi bile usmjerena ka Fondovima solidarnosti u RS i FBiH i ka Brčko distriktu.

Ekonomista Faruk Hadžić, koji je autor ovog Zakona, za BUKU je rekao da je na osnovu pokrenute peticije krenuo i izradu prijedloga Zakona, jer novac postoji.

“Ja sam već ranije objavio podatak da je BiH od 2009. godine po osnovu akciza na duhan prikupila 6,4 milijarde KM. Sve su te pare zavrišle u budžetima i ništa nije namjenski potrošeno. Kad sam vidio ovu inicijativu građana iz Tuzle, da se potpisuje peticija za finansiranje liječenja djece iz budžeta, ljudski sam to podržao jer sam o tome pričao i ukazivao da prihodi od akciza na duhan rastu konstantno. Prihodi se stalno povećavaju, država to ubire i troši potpuno nenamjenski i ne usmjerava taj novac npr. u zdravstvo”, ističe Hadžić, koji je volonterski uradio zakonsko rješenje, te dodaje da je to veoma jednostavan način kako doći do potrebnog novca.

Peticiju “Djecu liječiti iz budžeta, a političare plaćati sms porukama, pa ko uplati-uplati” je do sada potpisalo više od 9.000 ljudi / Izvor: Ženo Majko Sestro Kalesija – Facebook

I Bektić Mujkić smatra da je inicijativu, uz samo malo dobre političke volje veoma lako realizovati.

“Svi općinski budžeti mogu dio finansijskih sredstava namijenjenih paušalima, komisijama, naknadama, preusmjeriti na novu stavku budžeta sa koje bi se finansirali troškovi liječenja djece. Isto tako, kantonalni zavodi zdravstvenog osiguranja mogu izmjenama odluka putem vlada kantona sufinansiranje zamijeniti finansiranjem i veoma lako riješiti problem. Kada se radi o sredstvima namijenjenim za paušale, naknade i komisije, ja nemam ništa protiv da se plaća rad. Ali, i te kako sam protiv da se plaća nerad.

Ne može se iz budžeta, novcem koji pripada svima nama plaćati spavanje do kraja mandata ili pet minuta rada u komisiji u iznosu malo manjem od minimalne penzije u BiH. Dok se plaća nerad, djeca umiru, jer navodno nema dovoljno sredstava u budžetu i prinuđeni su na sufinansiranje troškova liječenja“, govori ona i dodaje da će ići prema svim nivoima vlasti, uključujući i Predsjedništvo BiH. “Mi smo ih birali da o nama i našoj djeci brinu. Vrijeme je da prestanu da nam kojekakvim visokim politikama odvlače pažnju od stvarnih problema običnih građana. Svako, na svom nivou mora preuzeti odgovornost.”

O svemu ovom ona govori i kao majka oboljelog djeteta. Kao neko ko zna koliko je teško nositi se sa spoznajom da vam je dijete bolesno, a uz to morate i brinuti da li ćete imati novca za sve troškove liječenja. Kao neko ko je, kako kaže, uvijek mislio da se bolest dešava nekom drugom i da se njoj i njenoj djeci ne može dogoditi.

“Kada se razbolio moj sin, srušio se cijeli moj svijet. U jednom danu život zdravog, veselog dječaka pretvorio se u borbu za život. Svi moraju biti svjesni da je bolest tu, da ne bira i da niko nije pošteđen. Zato svako treba da krene od sebe i da bude svjestan da svaki roditelj, bio bogat ili siromašan, neizmjerno voli svoje dijete. I da svako želi svom djetetu omogućiti da se bori za život onda kad se bolest dogodi. Finansijska sredstva ne smiju biti prepreka, jer niko, ama baš niko, nema pravo biti gospodar života i smrti naše djece”, govori ova majka.

Na pitanje da li se nada da će ova inicijativa biti uspješna, Bektić Mujkić poručuje da čvrsto vjeruje da hoće “jer je to realno.”

“Ništa u ovoj našoj kampanji i ovim našim zahtjevima nije neizvodljivo i nemoguće. Naprotiv! Za sve je potrebno samo malo političke volje i malo političke skromnosti. Odreći se nezasluženih naknada u ime i u svrhu liječenja bolesne djece. Malo više humanosti od strane političara možda bi nam svima donijelo ono svjetlo na kraju tunela. I da shvate da svako dijete zaslužuje da živi. Svako od nas treba da razmisli kako se osjećaju roditelji djece čije slike uz humanitarni broj telefona gledaju na kartonskim kutijama ispred tržnih centara. Mislim da svi moramo dobro razmisliti o tome i odlučiti biti dobri ljudi, jer naša djeca zaslužuju najbolje”, zaključila je u razgovoru za Lolu.

lolamagazin.com/visoko.ba