Da li je vrijeme da ukinemo doktore i uvedemo da nam nadriljekari i estrada šalju ljekovite mejlove?

Prvi teško oboljele liječi sokovima, što ne znači da treba pobiti činjenicu da je priroda najveći frajer, a ova majka i supruga je, osim ove aktuelne seks sapunice, najpoznatija po svojoj antivakserskoj kampanji, to što nas ubjeđuje da svi treba da postanemo vegetarijanci i protivnici nošenja pravog krzna je donekle i u redu, samo što je i sama do nedavno rado pekla kobasice i preferirala oderane činčilice. Uz to i nešto pjeva.

Uglavnom, to što su zvijezde ovog teksta dvije osobe koje su sebi dale za pravo da se predstavljaju tako kako se predstavljaju nije naša najveća boljka. Naša rak-rana je to što smo takvima dopustili da bilo gdje, gdje se okuplja iole razuman svijet, oni imaju nešto važno da kažu.

Počevši od medija, preko društvenih mreža, pa su ih tako prepuni najveći doktori od svih – Google i YouTube. Da, svako danas može na svom Facebook ili Twitter nalogu da piše i poručuje šta hoće, ali u svemu tome postoji odgovornost višeg nivoa. Nije normalno da neko ko pošteno nije ni prošao pored neke ustanove gdje se uči kako liječiti i spasavati ljude može da dobije prostor veći od vlastite sjenke da plasira svoje ideje i stavove. Ne interesuje me šta JK ima da poruči o vakcinaciji, a ako me baš i zaintersuje idem pa ću da pročitam na njenom pejdžu.

Ali, tu bi valjda uticaj osobe koja nema stručno znanje i iskustvo, samo ima stav o tome, trebalo da završava. Šta o liječenju imaju da kažu Petrović i JK mi stvarno nije bitno u životu, ali je bitno ako je rezultat toga da neko više nije u životu. Izgleda da je smrt i jedini razlog da se neko nadležan umiješa u svoj posao, pa je tako tek sad, kad tridesetjednogodišnjem Slavči Petrovunije tinkturama i savjetima da u najširem luku izbjegava ljekare uspjelo da se izbori s tumorom na mozgu, nadležno Tužilaštvo shvatilo da je đavo odnio šalu. I to samo zato što je sve dospjelo u javnost…

“Ja nikada nisam rekao da mogu da izlečim bilo koga, ja mogu ljudima da dam savet kako da sami sebe izleče. Gospođa je mene idealizovala i mislila da mogu da rešim zdravstveni problem, da sam ja neki čudotvorac, ja ne mogu da rešim zdravstvene probleme. Njenog brata nikada nisam video, niti sam se čuo s njim“, brani se sada Petrović, koji treba da pomogne nekome s kim se nikad nije ni sreo.

Jeste, ima i svakakvih ljekara danas, ne dao ti bog da nekima zapadneš šaka, ali i najgorem studentu medicine ipak malo više vjerujem nego ovom Petroviću i Karleuši. Jeste, zdravstveni sistemi u okruženju su skoro pa na samrti i ljudi u očaju potežu za svim i svačim, ali da im se ovakve prikaze, poput ovog Petrovića, koje obećavaju da će tumor mozga da izliječe nekim čajevima i sokovima, nisu nigdje dobile priliku da takvu poruku upute širokim masama, kako bismo danas (po ko zna koji put) govorili o tome da je još jedan čovjek umro nakon što ga nadriljekar nije uspio spasiti?!

Trgovci očajem, poput nedavno medijski takođe eksponiranog Alena Azarića, koji tvrdi da je nekim samo njemu znanim metodama izliječio skoro 100.000 ljudi, znaju da su im kupci spremni na sve. I jesu, jer borba za goli život će čovjeka natjerati i na najveće ludosti. Ali, dozovljavati svjesno da neko prodaje maglu, odvraća ljude od ljekara, koje uz to naziva kasapinima, ubicama i slično, kako je moguće? Koji su to mediji, ko su ti urednici, ko su ti nadležni, ko je taj svijet koji sve to dopušta?

Publika, kao posljednja u lancu, gleda ono što joj se servira, što naravno ne opravdava nečiju naivnost da vjeruje u sve što vidi i čuje. Ne krivim toliko narod, nismo svi ni toliko umni, ni toliko napredni, niti smo naprosti svi istog mentalnog sklopa, pa da podjednako precizno razdvojimo žito od kukolja, ali je zločin dozvoljavati da nekim javnim kanalom takve informacije dolaze do ljudi!

Pošalje mu mejl kako da liječi tumor mozga. Prethodno online završi tu neku školu da postane ljekar. Nadležni to gledaju i svi se smijulje, jer taj isti negdje, pa čak i na nacionalnoj frekvenciji, priča kako to on sve moguće i nemoguće uspješno liječi krečom, šišmišovim krilima i nekim travkama i niko se ni ne počeše po dupetu da se pozabavi time šta taj čovjek javno govori, da li je to u redu i da li treba da snosi odgovornost zbog toga. To je za robiju, odmah, bez suđenja.

Lepeza Petrovićevih izlaganja, tog YouTube propovjednika sada suočenog sa istragom da li je usljed nadriljekarstva nastupila smrt, pa smo tek tad shvatili da to što radi nije ni najmanje bezopasno, je pravi rudnik, gdje te od kopanja zaboli sve. On, između ostalog, sjetuje da ženu ponekad treba preko usta, da muškarci treba da paze žene li pravu ženu ili krokodila, a nismo zaboravili ni kako je pozivao na potapanje Holadnije. Neko je imao dovoljno snage i strpljenja, pa pogledajte na VICE Srbija tekst od prije skoro dvije godine, a koliko ih je i kako sve javno “izliječio” u međuvremenu, mogu samo da pretpostavim.

Nadalje, ako ću za 950 evra da dobijem diplomu “doktora prirodne medicine”, koju ću da steknem iz fotelje svog toplog doma, koji ću moj da učim bar 20 godina kako bi eventualno bila u stanju da spasim nečiji život?! Bože, dokle smo stigli kad smo degradirali sve u šta je uložen rad i trud i izjednačili nečiju posvećenost sa svačijim umijećem hvatanja krivina.

Zato i ne čudi vapaj najboljeg neurohirurga kojeg Srbija ima, doktorice Danice Grujičić, koja na svom Facebook profilu bukvalno moli ljude da podijele njen video u kojem poručuje da je krajnje vrijeme da iskorijenimo sve koji opstaju na tuđoj muci. Hoćemo li je i poslušati, ne znam.

Jer, tačno je da svako od nas ima pravo da bira kako će da živi, pa i da se liječi, da li će da vjeruje da je nastao od majmuna ili na drugi način, i na kraju krajeva i kako da umre, ali valjda u svemu tome treba razlikovati znanje od šarlatanstva. Protiv ovih drugih, iz svakog domena, je jedino rješenje da ih prijavimo, odmah i bez razmišljanja.