Propisi i praksa: I u BiH postoje firme koje utjeruju dugove, a zakon je propisao i šta smiju da rade

Prva asocijacija koju ljudi imaju na spomen naplate dugovanja je dolazak “žestokih momaka” sa oružjem ili “utjerivača dugova”. Međutim, postoji mnogo mirniji i civilizovaniji način na koji banke, firme, ili pojedinci mogu naplatiti svoja potraživanja ili dugove, a da nikome “ne fali ni dlaka s glave”.

Ova problematika posljednjih godina u Hrvatskoj je izazivala veliku pažnju, pogotovo nakon žalbi građana kako ih određene agencije i firme koje se bave tom vrstom posla, bukvalno maltretiraju, od poziva telefonom, pa do ispitivanja i “brukanja kod familije” kako bi ponizili dužnika i natjerali ga da plati dug. Bilo je i onih koji su zbog kredita, to jest duga, koji je banka prodala takvoj firmi, ostalali bez krova nad glavom.

Ovako “teški” slučajevi dosad, barem javno, nisu zabilježeni u našoj zemlji, ali svakako ima i onih koji su bili žrtva (ne)namjernog uznemiravanja od strane takve agencije.

Telefonski poziv

Kako nam je ispričao jedan Sarajlija, koji nije želio da mu navodimo ime, nedavno su na njegov fiksni telefon pozvali iz firme Eos Matrix iz Sarajeva. Budući da on nije bio kući, na telefon se javila supruga, koja je kasnije putem internet pretraživača pronašla čime se ta firma tačno bavi.

– Na kraju su na mobilni broj nazvali i mene. Žena sa druge strane telefonske linije ponavljala je moje ime i prezime i raspitivala se da li znam tu osobu. Na insistiranje da mi pojasni što zove te da nije baš prijatno da me zovu iz firme koja se bavi utjerivanjem dugova, pokušala se pravdati objašnjenjem kako se oni samo raspituju da li znam navodnu osobu. Tek kad je navela godište osobe koju navodno traži i adresu, shvatila je da je pogriješila. Kada sam je pitao odakle im moj broj telefona i odakle im pravo da me uznemiravaju, rekla je da je broj pronašla u telefonskom imeniku, a to što rade, prema njima, nije uznemiravanje nego uobičajena procedura prikupljanja informacija – kazao nam je uznemireni Sarajlija.

Agenciji za zaštitu ličnih podataka BiH u oktobru prošle godine, između ostalog, podnesen je prigovor protiv Eos Matrixa (rješenje možete pročitati u galeriji na kraju teksta) u kojem podnositeljica prigovora navodi kako je u jednom mikrokreditnom društvu imala kredit koji nije zatvoren. Ona je u svojoj prijavi ustvrdila kako je nikad niko u vezi s tim kreditom nije pozivao, te da je Eos Matrix došao do njenog broja mobitela kao i službenog telefona na radnom mjestu.

– Podnositeljica prigovora navodi da je nakon toga od strane Eos Matrixa krenulo njeno “mentalno iscrpljivanje” telefonskim pozivanjem na radno mjesto, pozivanjem u kasne sate, te slanjem SMS poruka sa brojem žiro računa za uplatu preostalog duga. Zaključuje da ne zna ko je njene podatke dostavio Eos Matrixu, iznosi mišljenje da su njeni osobni podaci nezakonito obrađivani, traži da se njeni podaci brišu ili unište, te da ne može da vjeruje da “neko tako lako dolazi do svih potrebnih podataka bez znanja osobe” – navodi se u rješenju Agencije.

Kontaktirali smo ovu firmu, međutim na naš zahtjev da razgovaramo sa direktorom, uputili su nas da pitanja pošaljemo mailom te da ćemo odgovore dobiti u dogledno vrijeme.

Na web stranici EOS Matrixa navodi se kako se firma, između ostalog, bavi kupovinom i naplatom duga, te povratom međunarodnog duga. U objašnjenu ovih stavki stoji “Mi kupujemo vaša potraživanja i snosimo rizik neplaćanja za razumnu cijenu”, “Prepuštanje odgovornosti za naplatu duga EOS-u štedi vam vrijeme i energiju i daje vam unutrašnji mir”…

Svako može otkupiti potraživanje

Ovo nije jedina firma u BiH koja se bavi naplatom potraživanja i dugova, a osim njih i neke banke u sklopu svojih poslovanja nude i takve usluge, kao i advokatske kancelarije.

Jedna od prvih koja se u našoj zemlji počela baviti naplatom potraživanja je firma Alfa Faktoring iz Travnika. Njen osnivač i vlasnik je Mustafa Dagoja, bivši specijalac, koji nam je ispričao kako su sa tim poslom krenuli prije više od 20 godina.

– U početku smo imali dvije agencije – zaštitarsku i detektivsku, koja je vremenom prerasla isključivo u naplatu potraživanja jer je bilo mnogo takvih zahtjeva. Za razliku od ostalih, kod nas se sve svodi na terenski rad i ne koristimo metode zvanja telefonom i dosađivanja, samo izravni kontakt sa dužnikom. Što se tiče otkupljivanja dugova, mi smo u fazi pripreme za registraciju faktoringa sa jednom inostranom kućom. Ta faktoring usluga podrazumijeva otkup potraživanja – kazao nam je Dagoja.

Objašnjava kako, prema zakonu, svako može otkupiti bilo čije potraživanje, ali da postoje određeni uvjeti i okolnosti pod kojima je to moguće.

– Mi smo registrovani pod šifrom djelatnosti za naplatu u vaše ime i za vaš račun. Znači, mi vršimo naplatu uz određenu proviziju. Vi date punomoć da vas zastupamo u svim poslovima po pitanjima naplate tog spornog potraživanja i po tom principu funkcionišemo – kazao je naš sagovornik.

Naglašava kako su prilikom prihvatanja posla veoma oprezni te da ih mogu angažovati samo oni koji imaju valjan dokaz da se tu zaista radi o dugu prema njima.

– Mi smo izričiti u svojim pravilima da moraju posjedovati urednu dokumentaciju kojom dokazuju svoje potraživanje ili eventualno presudu i ugovore ovjerene kod notara, i to je osnovni princip. Mora biti uredna dokumentacija kojom se potražuju potraživanja. Uglavnom radimo za banke, osiguravajuće kuće, leasing kuće i veće privredne subjekte. Radimo naplatu dospjelih, a nenaplaćenih potraživanja – kazao je vlasnik Alfa Faktoringa.

Međutim, pojedinci također na ovaj način mogu “vratiti” novac koji im je neko dužan, ali pod uvjetom da taj pojedinačni dug nije manji od 30.000 maraka, osim u slučaju da ta osoba ima veću količinu potraživanja.

Dagoja pojašnjava da se ljudi najčešće iz dugova “vade” tako što, kada naprave dugovanja na jednoj firmi, tu firmu onda jednostavno ostave.

– Oni je ne ugase, jer poslije novog zakona to ne mogu uraditi dok ne izmire svoje obaveze. Onda na nekog rođaka registruju novu firmu i na nju prenesu sva poslovanja, i tako to ide iz slučaja u slučaj. Imamo tako ljude koji rade na istom mjestu, na istoj adresi, sa istom opremom, vozilima i mašinama, ali pod drugom firmom, to jest drugim pravnim subjektom, i na taj način izbjegavaju da plate. Ili jednostavno gurnu firmu u stečaj. Stečajne mase nema, registruje drugu firmu na suprugu, sina i slično – navodi naš sagovornik.

Provjere i procedure

Da bi naplatili dugovanja, radnici njegove firme moraju proći čitav niz procedura. Prije izlaska na teren, oni obave sve moguće provjere o dužniku – ko je, šta je, čime se bavi, šta radi, da li se bavi poslovanjem u sivoj zoni ekonomije i tako dalje.

– Ni jedan izlazak na teren nije moguć bez mene, jer ja sam nosilac svih aktivnosti. Moji pratioci su uglavnom tu u svojstvu svjedoka i, eventualno, ako bude potrebe za nekakvu zaštitu. Kad utvrdimo sve činjenice, kakvo mu je poslovanje i sve ostalo, onda mi pristupimo tom prvom razgovoru, ali već tada imamo dosta dobru sliku o dužniku. Čak kontaktiramo njegovu bližu okolinu, njegove poslovne partnere i tako dalje, da vidimo je li to neki obrazac ponašanja izbjegavanja plaćanja svojih obaveza. Nakon tih pripremnih radnji mi već imamo formiranu neku određenu sliku o dužniku. Kroz razgovor sa njim, na osnovu njegovog izlaganja i davanja obrazloženja zašto je dužan, mi možemo da zaključimo da li je namjerno ili sticajem okolnosti došlo do neplaćanja obaveza na vrijeme, te da li možemo savjetodavno dati svoju pomoć ili sugestiju kako bi se mogao prevazići problem. U pojedinim slučajevima praktično djelujemo kao finansijski savjetnik ili medijator – istakao je Dagoja.

Naglašava kako je svaki slučaj poseban i “priča za sebe”. Naveo je slučaj u kojem su imali čovjeka koji je bio vlasnik 28 samoposluga i veoma dobro poslovao, ali je imao i životnu tragediju. Kako nam je ispričao, supruga tog čovjeka se razboljela i on se posvetio njoj i njenom liječenju. To je trajalo nekih šest mjeseci. On je išao sa njom u inostranstvo na liječenje, ali je žena nažalost preminula. Nije je mogao spasiti. Ponovo se vratio svojoj firmi, ali kada je podvukao crtu, shvatio je da su ga radnici dok ga nije bilo potkradali, pa je iz tog razloga ostao dužan.

– Imali smo raznih slučajeva. Između ostalog, prije više godina jedna firma iz Dervente je prodala dvadesetak računara izvjesnom čovjeku. Sve je išlo na ugovor. Taj čovjek je na svoju firmu dao narudžbenicu. Računari su dostavljeni vozilom firme koja ih je prodavala u blizini neke škole gdje je on navodno trebao da drži kurseve za policijske službenike u informatici. Dostavljačima je, kada su došli tu, rečeno da to istovare, da će po računare doći neko, domar ili slično. Oni su to istovarili, vozač je otišao, i iz firme koja je računare naručila su to natovarili na drugo vozilo i odvukli u nepoznatom pravcu. Na kraju se ispostavilo da je firma registrovana na izgubljenu ličnu kartu, da je čovjek čija je lična karta i čiji su podaci dati u sudu prilikom registracije, obični moler, da radi posao molera i nema nikakve veze sa firmom – ispričao je naš sagovornik.

Što se procenta zarade tiče, to između ostalog zavisi od vrste potraživanja, starosti, sjedišta firme dužnika…

– Radimo i u inostranstvu i onda su tamo drugi procenti. Najveći dug koji smo potraživali i naplatili je 2.265.000 KM, koje smo naplatili za banku od jedne firme. Možemo se pohvaliti da je naš procenat uspješnosti naplate 70 posto, pa čak i više – dodao je naš sagovornik.

Bez prijava ombudsmanima

Institucija ombudsmena za zaštitu potrošača u BiH nije imala obraćanja potrošača u vezi s uznemiravanjem od strane firmi ili agencija koje se bave naplatom potraživanja.

– Ustupanja potraživanja ugovorom je dopušteno ako se odvija u skladu sa zakonom o obligacionim odnosima i bez primjene bilo kakvih mjera i elementa koje prelaze okvire propisanih procedura i imaju primjesu uznemiravanja. Povjerilac može ugovorom s trećim licem prenijeti svoje potraživanje, izuzev ako je prijenos zabranjen zakonom ili je u vezi s ličnosti povjerilaca ili se po svojoj prirodi protivi prenošenju na drugoga. Za prijenos nije potreban pristanak dužnika, ali ga je ustupilac dužan obavijestiti o izvršenom ustupanju – kazali su nam iz ove institucije.

Ustupilac je, kako su naveli, dužan predati prijemniku ispravu, odnosno dokaz o dugu koji dužnik ima prema njemu, ali onaj ko je predao ispravu o dugu ustupa i sve druge podatke o korisniku.

Banke mogu prodati potraživanja

O ovoj temi razgovarali smo i sa profesorom Ekonomskog fakulteta u Sarajevu Mehmedom Jahićem, koji nam je kazao da banka, kada dužnik kasni sa izvršavanjem obaveza 270 dana ili više, ima pravo da donese odluku da li će i dalje potraživati novac, da li će ovo potraživanje otpisati ili će ga prodati za to ovlaštenoj agenciji.

– Banke mogu takva potraživanja prodati samo pravnim licima, odnosno agencijama ovlaštenim za otkup i naplatu potraživanja. Uostalom, takav slučaj je već poznat kada je Hypo banka prodala svoja potraživanja agenciji Heta. Nisam do sada čuo da je banka potraživanja prodala fizičkom licu, niti mislim da je to moguće, jer bi se time ušlo u različite mogućnosti koje nisu u skladu sa zakonima, kao što su zelenašenje, narušavanje međuljudskih odnosa u smislu uznemiravanja i slično – kazao je Jahić.

On je pojasnio da zajedno sa potraživanjem, banke u ovakvim slučajevima novom povjeriocu prepuštaju i sredstva osiguranja kredita kao što su hipoteke, garancije, žiranti i slično. Novi vlasnik potraživanja odlučuje kada će aktivirati sredstva garancije.

Također, napomenuo je i da su zakonski uređena i prava dužnika u ovakvim slučajevima.

– Banka je dužna u propisanom roku obavijestiti dužnika da je prenijela potraživanje na treće lice, prema kojem dužnik dalje mora izmirivati obaveze. Od trenutka sklapanja ugovora banka više ne smije primati uplate dužnika na svoj račun, jer bi to bilo krivično djelo. Osim toga, novi povjerilac ima pravo odrediti zateznu kamatu prema dužniku, ali ona ne smije biti veća od zakonom propisane zatezne kamate – pojasnio je Jahić, dodavši kako banci nije potrebna saglasnost dužnika za prijenos potraživanja, s obzirom na to da dužnik već kasni sa izmirivanjem svojih obaveza.

Novi povjerilac ima na raspolaganju iste mehanizme za naplatu duga kao i banka.

– Bilo kakvo raspitivanje o finansijskom stanju dužnika ne spada u dobro poslovanje. Novi povjerilac ne može se raspitivati kod rodbine, prijatelja ili poslovnih partnera o dužniku. U protivnom i dužnik ima pravo pokrenuti građansku parnicu protiv novog povjerioca zbog uznemiravanja i uvrede časti – rekao je Jahić.

U slučajevima kada je dužnik pravno lice i ako mu je kao mjera naplate određena blokada računa, on prema važećim zakonima ne može otvoriti novi račun, te na taj način izbjeći plaćanje svojih obaveza.

Prigovori građana

U slučajevima prijenosa potraživanja, odnosno prodaje ili ustupanja dugovanja novom povjeriocu, dozvoljen je i prijenos ličnih podataka o dužnicima, pojasnio nam je direktor Agencije za zaštitu ličnih podataka BiH Petar Kovačević.

– Do sada smo imali više prigovora građana u slučajevima kada su banke njihova dugovanja prenijela na nove povjerioce i te prigovore smo ocijenili kao neosnovane. Naime, takvi prijenosi potraživanja su dozvoljeni prema zakonima o obligacionim odnosima i o cesiji, te se na osnovu istih zakona prenose i lični podaci dužnika novom povjeriocu – kazao je Kovačević.

U jednom konkretnom primjeru, kada je podnesen prigovor protiv agencije Eos Matrix zbog obrade podataka koje su dobili od mikrokreditnog društva Sinergija iz Banje Luke, nad kojim je pokrenut stečaj, Agencija je donijela rješenje prema kojem je sve provedeno na zakonit način.

– Sinergija je kontrolor (ovlašteno pravno lice za obradu ličnih podataka, op.a.) koja je obrađivala lične podatke podnositeljice prigovora do dana zaključenja Ugovora o cesiji broj: 326/17. Nakon što su Sinergija i Eos Matrix zaključili predmetni ugovor, Eos Matrix je kontrolor koji obrađuje njene lične podatke… Agencija za zaštitu ličnih podataka u BiH utvrdila je da Eos Matrix d.o.o Sarajevo obrađuje lične podatke podnositeljice prigovora na temelju Ugovora o cesiji broj: 326/17 koji je zaključio sa MKD “Sinergija plus” d.o.o. Banja Luka – u stečaju. Navedenim postupanjem nije došlo do povrede člana 4. stav (1) tačaka a) i b) Zakona o zaštiti ličnih podataka, kojima je propisano da je kontrolor obvezan da lične podatke obrađuje na pravedan i zakonit način i da lične podatke koje prikuplja za posebne, izričite i zakonite svrhe ne obrađuje na bilo koji način koji nije u skladu sa tom svrhom – navedeno je, između ostalog, u obrazloženju Rješenja koje je izdala Agencija za zaštitu ličnih podataka.