Dali bi guze za jedan paušalčić

„Jedi govna, klimaj glavom Poderi se lozom, travom Mirno spavaj, mirno puši Pa te iste zaokruži“

Već su nas ubijedili da su nastranosti sasvim normalne, i u toj inverznoj moralnoj logici, ružne ogavne i neprincipijelne stvari postaju sasvim prihvatljive.

Tako čovjek danas može slobodno da smatra „bosove“ i „glavešine“ boljim dijelom društva. Kroz prizmu današnjeg načina posmatranja to su uspješni, prepošteni, solventni pojedinci i grupe, uticajni u društvu, mecene lijepih umjetnosti i mekog srca prema ljudskoj patnji. To je ono što nam prodaju! Ne trude se previše da sakriju, jer za to nikoga nije briga, da su to u stvari robovlasnici koji „gaze po leševima“ i da su „mnoge majke zbog njih proplakale“ te da misle da će živjeti vječno. Oni su mi jasni, potpuno ih razumijem i podržavam u onome što rade. Osigurat će svoju budućnost i budućnost svojih potomaka u pet narednih koljena. Na kraju krajeva, dok je „ovaca bit će i priglavaka“.

Nisu mi jasne ovce ili današnji „robovi“. Na deklaraciji obješenoj o njih cijena je mala. Drugim rječima jeftini su, skoro „bajde“ kad se uzme u obzir da su naši preci su ginuli za čast i obraz. Što Balašević kaže „kupiš ih za špricer i kavurmu“ ili u našim slučajevima spremiš ih u neki upravni ili nadzorni odbor ili im daš da „nosaju papire za stranku“. Hajde dobro, sretna okolnost bi bila da to rade i šute, barem nebi upadali u oči, i manje bi se brukali dok puze oko trona „bosa“. Ne, oni su najgrlatiji zato što u svojoj nemoći i nebitnosti, koristeći tuđi autoritet funkcije ili položaja, osjetili da im je to prilika da se „nešto pitaju“. Najglasniji su kad se govori o pravdi, poštenju, radu, mladim. Ali jebe se njima za za sve nabrojano, rade šta im se naredi od strane bezgrešnog vođe, misle da nikada nište neće doći na naplatu. Puštaju mlade, tuđu djecu svakako, da tumaraju u ovoj „dolini suza“, dok su sami zauzeli po nekoliko mjesta u odborima i organima stranaka, rade druge poslove redovno često odgojne prirode, trebam li reći, u javnom sektoru. Svoje mezimce i mezimice školuju vani i pripremaju za nasljeđivanje „teškim guznim radom“ stečenih pozicija.

Da su živi, poznati psiholozi poput Frojda, Adlera i sl. vjerovatno bi od zadovoljsta i potencijalnog istraživačkog izazova trljali ruke i odmah tražili da se ovdašnji ljudi stave na promatranje i intenzivno proučavanje, jer naše ponašanje danas je da ti pamet stane. Potpuno odsustvo morala i osjećaja za socijalnu interakciju na temeljima koji se razvijaju hiljadama godina kod nas su bukvalno preko noći izbrisani. Možda malo pretjerujem, u želji da budemo bolji, možda je ovo ipak globalni drušveni fenomen, ali logika nas usmjerava da se ravnamo prema boljim od sebe. Svaki čovjek, bez obzira da li je vjernik ili agnostik ili nešto treće, zna duboko u sebi šta je dobro, a šta nije, šta je pošteno, a šta nije. Jedno je sigurno, bez obzira šta ljudi radili, kako se ponašali, šta sebi dopuštali, kakva opravdanja nalazili, nema štele niti para kojima mogu dokupiti jednu sekundu života. Kada odemo, a svi ćemo sigurno otići, ostaje ono što smo radili. Neko objektivan će to analizirati, pa će za neke naše prvake, ali i „sitnu buraniju“ sutra možda reći „bio je šupak“ ili bio je dobar. Negdje sam pročitao „naši koraci danas odjekuju u budućnosti“. Pazimo kojim stazama koračamo!