Ajša Hindija: Moja čaršija ima veliko srce, a u tom srcu ćemo sada napraviti mjesta za znakovni jezik!

Inkluzija je nešto sa čime se susrećemo u teoriji, ali koliko je primjenjujemo u praksi? Procjenjuje se da 10% djece u BiH ima teškoće u razvoju, dok je 30% stanovništva direktno ili indirektno obuhvaćeno posljedicama invaliditeta.

Kako bismo, kao društvo, napravili mali korak ka promjenama, organizatori Festivala umjetnosti i kreacije su odlučili uraditi radionicu znakovnog jezika. Radionica će se održati 31. augusta u 12h, u Galeriji “Likum ‘76.”, a svi ljudi velikog srca su dobrodošli!

O tome kako su došli na ideju, te zašto smatraju da je jedna ovakva radionica potrebna Visokom, govori Hindija Ajša, PR festivala i, kako ističe, ponosna sestra dječaka koji se svrstava u ”one kojima je potrebna inkluzija”.

“Inkluzija je potrebna svakome od nas, jer se svakodnevno susrećemo sa situacijama u kojima se osjećamo odbačeno, zapostavljeno ili nepoželjno. U tim momentima potrebno je da nam neko pruži ruku i kaže da imamo njegovu podršku. Međutim, koliko često sami pružamo ruku podrške, i to baš onima koji je, možda, ne mogu zatražiti od nas?”, kazala je za početak intervjua Ajša.

Ajša, možeš li nam reći kako ste došli na ideju da radite radionicu znakovnog jezika?

-Prilikom davanja prijedloga za ovogodišnji program festivala, bili smo poprilično neodlučni šta da ubacimo kako bismo opravdali povjerenje koje nam naš grad daje već šest godina. Proces kreiranja programa donosi veliku odgovornost i rizik jer nikada ne znamo da li će naš program zadovoljiti kriterije posjetilaca. Inkluzija je sveprisutna, a ove godine ćemo je predstaviti javnosti kroz radionicu znakovnog jezika. Na ovaj način želimo probuditi oko javnosti i prenijeti poruku, koja glasi da smo svi mi važni i vrijedni, sa svojim nedostacima, vrlinama, osobinama, te da nikoga ne treba izdvajati po bilo kojoj osnovi.

Kako si ti naučila znakovni jezik?

-Kao što rekoh na početku, sestra sam dječaka koji se vodi kao dijete sa posebnim potrebama, iako se na njemu to i ne primijeti. Rođen je u šestom mjesecu, te mu je oštećen sluh. Zbog nemogućnosti pohađanja škole u Visokom, on pohađa školu u Sarajevu, tačnije Centar za slušnu i govornu rehabilitaciju, gdje se nastava uporedo odvija na znakovnom i bosanskom jeziku. Dok je Agan učio znakovni jezik, učila sam i ja s njim, i tako smo oboje naučili “po jedan novi jezik”, on svoj maternji, a ja znakovni. Poslije je taj znakovni jezik postao naš ‘interni jezik’ koji koristimo kada želimo nekoga zezati ili reći nešto što ne želimo da drugi čuju.

Je li teško naučiti znakovni jezik?

-Sa pravom željom i voljom za učenjem, nije ništa teško savladati. Možda je to do mene jer sam tip kojem učenje jezika predstavlja užitak, ili je do situacije jer sam sa bratom morala učiti znakovni jezik. Gestikulacijom se svi koristimo svakodnevno, svjesno ili ne, a neke od riječi/znakova su sasvim logični. Recimo, ”voljeti” se pokazuje tako što kružno pokažemo oko srca, što je sasvim logično, zar ne? Uz malo truda, mnogo volje i ljubavi prema ljudima, znakovni jezik se može savladati u veoma kratkom periodu.

Šta možemo očekivati na radionici?

-Plan je da na radionici naučimo dvoručnu abecedu, brojeve i neke osnovne riječi, npr. kako se “kaže” mama, tata, sestra, prijatelj, škola, pozdrave, dane i sl. Naravno, ukoliko nam vrijeme bude dozvoljavalo naučit ćemo mnogo toga jer su riječi/znakovi veoma jednostavni i veoma brzo se pamte. Kroz moje pokazivanje riječi/znakova i ponavljanje učesnika radionice, nadam se da ćemo uspjeti naučiti bar toliko da se “ne izgubimo” kada se susretnemo sa osobom koja koristi znakovni jezik. Mene lično mnogo boli, ali i frustrira, kada moj brat ili njegovi drugari odu u market, ljekaru ili na igralište, ma bilo gdje, a niko ne razumije šta im pokazuju jer ne znaju znakovni jezik. Kako bi se to počelo mijenjati, odradit ćemo radionicu i nadati se da će učesnici naučene znakove/riječi prenijeti svojim prijateljima, poznanicima i porodicama, i da će znakovni jezik postati nešto super, a ne bauk ili ono od čega se bježi.

Koji je cilj radionice?

-Cilj radionice jeste da se pridružimo onima koji promovišu inkluziju. U Sarajevu je prošle godine predstavljena Strategija za uključivanje djece s poteškoćama u svakodnevni život, obrazovanje, itd. Sada mi dajemo svoj doprinos toj Strategiji, ali i svim učiteljicama, nastavnicama i nastavnicima, porodicama, roditeljima, te na kraju dječici i odraslima koji se koriste znakovnim jezikom. Cilj je također da postanemo bolji ljudi, a to ćemo biti samo ukoliko otklonimo predrasude koje su nekako “usađene” u naše svijesti, te ukoliko pružimo ruku podrške, prijateljstva i ljubavi svima, pa onima koji su “sa posebnim potrebama”. Nadam se da će ova radionica napraviti promjenu u našem gradu, da ćemo postati svjesniji onih koji se koriste znakovnim jezikom, te da ćemo učenjem istog biti u mogućnosti omogućiti da se ne osjećaju izostavljeno, isključeno i nepoželjno svi oni koji imaju određene zdravstvene smetnje. Moja čaršija ima veliko srce, a u tom srcu ćemo sada napraviti mjesta za znakovni jezik!

Ko može učestvovati u radionici?

-Na radionici su svi dobrodošli, bez obzira na starosnu dob, zanimanje ili bilo koji kriterij na osnovu kojeg ljudi imaju običaj dijeliti jedni druge. Dobrodošli su svi oni koji osjećaju potrebu da budu dio inkluzije, oni koji žele svijet napraviti boljim mjestom u kojem ćemo svi biti jednaki, bez obzira na vjeru, naciju i jezik kojim govorimo. Ovim putem pozivam sve zainteresovane da nam se pridruže na radionici i da se uvjere koliko jednostavna stvar može olakšati mnoge živote. Nama će učenje znakovnog jezika predstavljati mali korak, ali će to biti veliki korak za sve one koji ga svakodnevno koriste.

Da li se plašiš reakcije i odaziva sugrađana na ovaj dio festivala?

-Negdje duboko u meni postoji crvić sumnje da odaziv možda neće biti onoliki koliki bi trebalo, ili koliko ja zamišljam. Međutim, nadam se da će se svi pravi ljudi, oni sa dobrim srcem i velikom dušom, odazvati i da ćemo zajedno napraviti “novo visočko čudo”. Visočani su ljudi koji su srčani, ma koliko se mi pretvarali da smo “hladnokrvni” i ismijavali sve one koji se u današnjem svijetu usuđuju ići srcem kroz život. Upravo zbog toga, zbog ljudi koji se, kao i ja, vode srcem, uradit ćemo radionicu znakovnog jezika i pokazati da Visoko zaista ima veliko srce u koje mogu stati svi jezici svijeta, pa tako i znakovni jezik!

Vašu prijavu za radionicu znakovnog jezika možete ispuniti na sljedećem linku: Obrazac za prijavu