Kamberović: Za razumijevanje rata važno je da su osuđene i vojne i civilne vlasti RS-a

VIJESTI.BA: Haški tribunal sutra će izreći prostepenu presudu generalu vojske Republike Srpske Ratku Mladiću. Iako je uvijek nezahvalno davati bilo kakve prognoze u pogledu presuda tribunala, u javnosti se postavlja pitanje da li će Mladić biti osuđen za Prijedor. Kako Vi gledate na sve to?

KAMBEROVIĆ: Ova optužba za genocid u Prijedoru i još drugih pet gradiva (Foča, Vlasenica, Ključ, Kotor Varoš i Sanski Most) je kasnije ugrađena u optužnici protiv Mladića. Naravno da preživjele žrtve očekuju da Mladić bude osuđen i za genocid u tim gradovim, ali je teško nagađati da će se to baš tako i desiti. Po mom mišljenju, on će sigurno biti osuđen za sve te zločine, bit će još jedanput potvrđeno da su se i u tim gradovima desili teški zločini za koje je Mladić odgovoran, ali je teško nagađati da li će se taj zločin baš okvalificirati kao genocid. Ja mislim da je najvažnije da se u presudi jasno kaže da su Mladić i vojska kojom je on komandovao odgovorni za te zločine. Siguran sam da će ovom presudom biti potvrđeno da je u Srebrenici počinjen genocid i da je Mladić za to odgovoran.

VIJESTI.BA: Svima je jasno da presuda Ratku Mladiću, kakva god da bude neće promijeniti postojeće političe odnose u BiH, niti  nažalost odnos prema zločinima. Međutim, jasno je da ima historijski značaj. Može li i hoće li ova presuda, biti polazišna tačka u budućoj naučnoj revalorizaciji događaja u periodu 1992- 1995?

KAMBEROVIĆ: Činjenica da je Mladić bio komandant vojske koja je počinila genocid i strašne zločine i da će on zbog toga vjerovatno biti osuđen, da su već ranije osuđeni njegovi najbliži vojni saradnici (Ljubiša Beara, Zdravko Tolimir i drugi), te da je osuđen i vrhovni civilni vođa (Radovan Karadžić), važna je za razumijevanje rata i sigurno će ona biti jako važna u svim kasnijim interpretacijama rata. Međutim, treba voditi računa o tome da je to sudska presuda, a za mene kao historičara sudska presuda je uvijek samo još jedan dokumenat u proučavanju rata.

VIJESTI.BA: Kako komentirate sljedeće; usudit ću se da to nazovem “fenomenom”, sa izvjesnom rezervom da se radi u fenomenu. U toku cijelog postupka, odbrana Mladića, a to je primjeto recimo, i u odbrani Prlića i ostalih, išla je sljedećom linijom. Ono što se optuženom stavlja ne teret stalno se pokušavano smjestiti u neki kontekst, sa pretećim optužamana na račun Armije BiH o planovima za stvaranja tobožnje “muslimanske države”. Po takvoj logici mogli bi biti branjeni i nacistički osuđenici jer su i oni činili zločine u kontekstu Drugog svjetskog rata?

KAMBEROVIĆ: Svaka odbrana je, naravno, tražila način kako može pomoći svom branjeniku. Pokazalo se da je ipak posve kriv način pokušavati braniti zločine iznoseći optužbe na račun drugog (konkretno Armije BiH) i zato su svi koje spominjete dobili (ili će dobiti) velike kazne. S druge strane, znamo da su se i u Armiji BiH odvijali razni procesi, da je ona prolazila kroz razne transformacije tokom rata, da je bilo različitih ideja kako rat privesti kraju u ovisnosti od stanja na ratištu i odnosa političkih snaga, kako u BiH tako i u svijetu, ali je činjenica da su i pripadnici Armije BiH, koji su počinili zločine, bili kažnjeni. Svaki zločin se mora kazniti, pa ma ko ga počinio.

VIJESTI.BA: Ne postoji moralni obrazac po kojem države nastaju i nastavljaju svoje postojanje u izmijenjenom obliku. BiH je Dejtonom nastavila svoj državni kontinuitet, a Republika Srpska kao etnitet proistekla je iz takvog uređenja, i ona je danas međunarodno priznata kao integralni ali i neotuđivi dio BiH, barem u postojećim međunarodnim odnosima.Posljedice genocida ostaju trajne, moralne osude sa druge strane ne proizvode skoro ništa. Da li je činjenica genocida samim time u makijavelističkom smislu nagrađena?

KAMBEROVIĆ: Mi kao moralni ljudi mnogo držimo da morala, ali to nije uvijek princip i u politici. Zapravo, u politici vrlo rijetko moral odlučuje. Kao što znamo – tu su u pitanju uvijek samo interesi. Interes je 1995. bio da se uspostavi kakav takav  mir, a odnos snaga je bio takav da je to što smo dobili bilo najviše što se u tom trenutku mogli uraditi. Uostalom, i Njemačka je ostala, nije uništena kao država, ali je morala suočiti se sa zličinima holokausta. Ovdje je ključno suočavanje sa zločinima koji su počinjeni, i ne treba činjenicu da Republika Srpska postoji kao dio Bosne i Hercegovine tumačiti kao nagradu za počinjeni genocid. Ona jeste rezultat rata i zločina, ali i rezultat određenog historijskog procesa koga treba dobro objasniti. Druga je stvar koliko se to sada nama sviđa ili ne.

VIJESTI.BA: 29.novembra biće izrečena presuda haškoj šestorci. Kao glavna dilema nameće se to da li će biti potvrđena kvalifikacija Udruženog zločinačkog poduhvata čime bi bilo dokazano da je Hrvatska izvršila agresiju na BiH. Šta se može očekivati od te presude?

KAMBEROVIĆ: Ja pretpostavljam da će presuda biti osuđujuća, ali naš je problem što mi na te presude ne gledamo iz perspektive rata, nago u kontekstu savremenih odnosa.  Očekujemo da preko tih presuda namirimo neke druge račune. Vjerujem da su toga svjesni svi, ali to nije dobro. Konačno, Sud će morati reći da li je ta optužena šestorka doista kriva za zločine za koje je optužena, i ako jeste – bit osuđeni. To nije suđenje između Hrvatske i Bosne i Hercegovine, nego suđenje šestorki iz Bosne i Hercegovine za sudjelovanje u Udruženom zločinačkom poduhvatu, kako stoji u optužnici.

VIJESTI.BA: U javnosti je dat ogroman značaj toj kvalifikaciji, pa se tiče dojam da ukoliko takva kvalifikacija presudom bude povučena da su čelnici tzv Herceg Bosne potpuno nevini. Mnogi su odležali dobre godine na robiji i već koliko sutra bi mogli biti na slobodi. Kako smo uopće došli u poziciju da se eventualno amnestiranje Hrvatske o odgovornosti se može tumačiti kao nevinost ljudi koji su već osuđeni za stravične zločine?

KAMBEROVIĆ: Ključna je stvar da li će oni biti osuđeni za počinjene zločine. Nesporno je da su zločini počinjeni. Ponavljam, ni ovdje se ne radi o suđenju Hrvatskoj, Herceg Bosni, niti Hrvatima, jednako kao što ni suđenja Karadžiću, Mladiću i drugima, nije suđenje Republici Srpskoj, Srbiji ili Srbima. Riječ je o suđenju pojedincima za počinjene zločine, a ti zločini se različito kvalificiraju.

VIJESTI.BA: Izjavu Dragana Čovića o nevinosti tzv haških uznika možda ne bi vrijedilo komentirati da Čović i politika koju zastupa, za razliku od nekih drugih, isto tako nacionalističkih politika u BiH, da su se Čović i HDZ ikad i igde poklonili žrtvama. Npr Izetbegović je otišao na Kazane, Dodik i pored što negira genocid, bio je u Srebrenici, samo Čović i HDZ nikad nisu iskazali nikakav gest empatije prema žrtvama one politike koja je njihova politička prošlost ( možda je i budućnost).. Koliko je naivno vjerovati da se tak radi o dodvoravaju biračkom tijelu?

KAMBEROVIĆ: Teško mi je komentirati u šta Čović vjeruje. Konačno, on ima pravo u to vjerovati, a drugi će procjenjivati koliko je on u pravu, a koliko ne. Koliko znam, Čović je političar, a ne sudac. No, kod nas je nekako prisutno mišljenje da je dovoljno otići na mjesto zločina, izreći da vam je žao što se to desilo, a potom nastaviti po starom kao da se ništa nije desilo. To je isto kao i ne otići na mjesto zločina. Šta smo dobili od toga što je Dodik otišao u Srebrenicu? Nikada samo izvinjenje ili dolazak na mjesto zločina nisu dovoljni da se suočimo sa prošlošću. Puno je važnije i teže graditi društvo koje će toga postati svjesno.

Razgovarao: Nihad Hebibović

vijesti.ba/visoko.ba