“Nakon vremena predizbornog i postizbornog koje je nagovještavalo situaciju koja neće izaći na dobro, sve se potpuno promjenilo, razbile su se predrasude i situacija se poboljšala. Situacija je i dalje teška, ali činimo sve da se promijeni na bolje, da se stvori bolji ambijent za život”, kazao je Grujičić na početku Pressinga.
U Srebrenici su vladale predrasude o njemu, smatra Grujičić.
“Na svakom skupu govore da Srbin ne smije biti načelnik, uvijek sam se pitao zašto. Stvorila se bojazan da će se nešto desiti, što je neko priželjkivalo, a to se nije desilo. Neko je očekivao da će Bošnjaci otići, da će situacija biti krizna. Desilo se potpuno suprotno, a to je da me prihvate Bošnjaci, kao i Srbi, kao svog komšiju, dobronamjernog susjeda koji živi tu sa svojom porodicom i želi ambijent promijeniti na bolje”.
Kakve imate odnose s sa Bošnjacima u Srebrenici?
“Prvi koji su mi se obratili bili su Bošnjaci kada sam preuzeo funkciju. Znali su me i došli su da zatraže pomoć jer nisu mogli doprijeti do načelnika ranije. Oni su govorili da nikada ranije nisu došli u kabinet načelnika, izašao sam u susret svima kojima sam mogao. Do sada je ispoštovano sigurno 200 ljudi, i Srba i Bošnjaka”.
Duraković je upozoravao da će se ljudi iseljavati ako Grujičić pobijedi, da će otpuštati ljude…?
“Bošnjaci prije svega nisu se iseljavali zbog Durakovića ili Grujičića već zbog teških uslova. Ta priča da će Bošnjaci iseliti je bila borba protiv poraza. Bilo je očigledno da Ćamil Duraković nije mogao lako da se pomiri s porazom. Pokazalo se da je narod htio promjene, da ga nije podržao prije svega bošnjački narod, a zatim ni Srbi. Za mene su glasali i Bošnjaci. Da se sada ponove izbori, mislim da bi još više Bošnjaka glasalo za mene. Nisam otpustio Bošnjake kada sam došao na poziciju. Niti jedan opštinski radnik, Bošnjak, nije otpušten. Ja nemam savjetnike”, poručio je Grujičić.
Osim upozorenja da je opasno za Bošnjake jer Srbin postaje načelnik Srebrenice, Grujičić je poznat po javnom negiranju genocida. Šta se promijenilo u mišljenju o 11. julu?
“Više puta sam rekao svoj stav o 11. julu. Poštujem svaku žrtvu, kao što poštujem svog oca koji je poginuo. Svaka žrtva ima svoju težinu, vrijednost i treba je poštovati. Ne mogu se složiti sa kvalifikacijom tog događaja. U jednom momentu imate presudu za genocid, drugi put za jedan broj, u trećem momentu pojavljuju se spsikovi ljudi koj ine pripadaju 11. jula. Ja kada sam se bavio istraživanjem vođenjem pomoći sa srpske strane dolazio sam do mnogo dokaza gdje su ljudi živi, a sahranjeni su u Potočarima. Morao bi se revidirati spisak i promijeniti spisak žrtava. Mi smo ukazivali na mnoge greške, ali brojka je ostajala uvijek ista”.
Da li i dalje negirate genocid?
“Ne mogu negirati nešto što se nije desilo. Isti taj Haški tribunal je u prvim presudama rekao da je poginulo 8.372 osobe. A u presudi Karadžiću je bilo 3.000 i nešto, pa 5.000… Ne želim se baviti pitanjima koja će dovesti do razdora među građanima. JA sam pokazao da nisam ono što su me predstavljali i tom temom neka se bave kvalifikovani ljudi i ko prima platu za to. A mi se trebamo okrenuti trenutnoj situaciji, živim ljudima i njihovim životima”.
Da li ste ikada pomislili da uđete u Memorijalni centar u Potočarima?
“Da, ja sam rekao da bih ušao i to mi nije problem. U dogovoru s bošnjačkim predstavnicima sam se dogovorio da još nije vrijeme za to, ali smatraju da će doći vrijeme i za to. Ja se saosjećam sa svima, razumijem i borce koji su se borili, ali razumijem i one koji su izgubili nekoga. Svako se ponašao kako se ponašao da zaštiti svoj narod, svoju djecu i svoju kuću”.
Organizacioni odbor i ove godine poručio da svi koji negiraju nisu dobrodošli?
“Očigledno da svako ko ima suprotan stav nije dobrodošao. Ćamil Duraković nikada nije priznao da je ijedan Srbin poginuo u Srebrenici, nije obišao niti jedno srpsko stratište, a on je mogao biti načelnik Srebrenice. Niti njegovi prethodnici isto tako ništa od toga nisu učinili. Mene su vaspitavali da ne zaboravim, ali oprostim. Neće Mladen zabraniti bilo šta što podsjeća na prošlost i što ukazuje na poštovanje tim žrtvama. Sve kako se obilježavalo, bit će i dalje”.
Kako Bošnjaci vide negatora genocida?
“Uvijek će postojati ljudi koji neće prihvatiti nekoga. Ja se ne mogu voditi uvijek razmišljanjima grupe ili pojedinaca. Svima je preko glave prošlosti, svim ljudima, iako postoje oni koji u bolu to ne mogu prevazići, ali postoje ljudi koji se moraju okrenuti mladim ljudima kako se ne bi desilo ponovo isto.”
Da li ste razmišljali da u ime Srba uputite izvinjenje svima koji su žrtve u Srebrenici i zbog završnog čina – genocida?
“Nemam se zbog čega izviniti, jer nisam ništa uradio. Mogu se izviniti u ime onih koji su činili zločine. Mi nikada nismo negirali da se zločin desio, da smo rekli da se to nije desilo u Srebrenici. To nikada nije bio stav srpskog naroda, ni moj. Republika Srpska nikada nije donijela stav da se u Srebrenici desio genocid. Vjerujem da će istorija pokazati, ali da ćemo mi iz bolje budućnosti gledati istoriju i prihvatiti je jednostavnije”.
vijesti.ba/visoko.ba
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti i postaviti link našeg portala kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.