Balet “Alisa u zemlji čuda” krajem maja u NPS

Aleksandar Ilić prvi je solista baleta Narodnog pozorišta u Beogradu, koreograf i profesor Instituta za savremenu igru počeo je rad na savremenoj plesnoj predstavi “Alisa u zemlji čuda” u Baletu Narodnog pozorišta Sarajevo na poziv uprave te kuće. Baletsku karijeru započeo je u Narodnom pozorištu u Beogradu 1998. godine, a kao koreograf debitovao je 1999. godine na Festivalu koreografskih minijatura. Autor je brojnih baleta, savremenih plesnih predstava, instalacija i performansa.

Autor je dvije knjige stihova i glavni i odgovorni urednik publikacije za umjetničku igru Stepart. Od 2017. godine odlukom Skupštine grada Beograda na poziciji je umjetničkog direktora BELEF-a.

O predstavi koju priprema s Baletom Narodnog pozorišta u Sarajevu kaže: “Odlučujući se da u govor tijela pretočim začudnu avanturu sna u koju jeLewis Carroll svojom romantičnom maštom poveo Alisu, intuitivno sam naslutio riznicu mudrosti iskazanu zagonetkama. Zagonetkama koje gospodare svekolikim bivstvovanjem svega živog na plavom šaru naše planete. Vješti manipulant koji iza zastora skriven povlači konce i vješto ih mrsi u vođenju i zavođenju igre sna u kojoj Zec, Vojvotkinja, Kuvarica, Kraljica, Lažna kornjača…, a prije svega mudra Alisa, uz pomoć zlatnog ključa koji je čas prevelik, čas premaleni, a neprestano nedohvatljiv, čeznu da otvore vratnice čarobnog vrta.

Divna neverovatna bajka, naizgled…

A kada veliki majstor manipulacije razmrsi konce postaje jasno da ništa nije slučajno i izmišljeno već je odjenuto u drugo životno ruho s namjerom ne samo da zabavi nego i poruči: tražite hrabro, uporno i neprestano zapitano i naći ćete svoj zlatni ključ za čudesni vrt života, i maštajte, to je snaga vječne mladosti.

Ovo su neki od razloga da se upustim u rizičan poduhvat prevođenja, koreografskim jezikom i igrom tijela, tog najmoćnijeg instrumenta simfonije života, ovu bajku za djecu i odrasle koji su u sebi sačuvali dječiju radoznalost i vjerovanje da je sve moguće ako je želja jaka.

Lewis Carroll je čudesnom moći svoje mašte, humorom, izvrnutom naopačke logikom postavio jednačinu: da li je 2 plus 2 uvijek i nepobitno 4.

Kao profesor matematike i logike, kao rasni pisac, zna da ni u šta ne treba sumnjati nepogovorno jer u matematičkoj teoriji 2 plus 2 ne moraju uvijek biti 4, kao što se dvije paralelne prave susreću i sijeku negdje u beskraju. Vjerujte i snovi i java nekad i negdje susreću se i spoje.

Vjerujte u snove, maštajte, a prije svega živite, to je skrivena ideja ove igrarije za djecu i odrasle.

I da dodam, scena Suđenje anticipacija je čuvenog romana Franza Kafke ‘Proces’, a u skorije vrijeme Nobelovac Kuci također u jednom poglavlju svoga romana osvrće se na Kafkin ‘Proces’ i ‘Suđenje’ iz Alise.”

klix.ba/visoko.ba