831. godišnjica Povelje Kulina bana

Prvi poznati međunarodni akt BiH kojim su regulirani trgovački odnosi između srednjovjekovne Bosne i Dubrovačke Republike, izdat 29. augusta 1189. godine, nalazi se daleko od svoje otadžbine, u Biblioteci Ruske akademije nauka u Sankt Peterburgu

“I have a dream”, misao aktiviste za građanska prava Martina Luthera Kinga Jr. izgovorena 1963. na protestnom skupu u Washingtonu, ako dobro oslušnemo, i danas se razliježe planetom, jer snovi o jednakosti među ljudima, sigurnijem i pravednijem društvu, društvu bez podjela, nikada nisu nestali. Osjećamo to na svojoj koži. A danas je 2020. 

Scenarij primanja udaraca neravnopravnosti kao batina kaišem našao je u svakom novom vremenu nove žrtve. Mnogo toga ružnog se zbilo, pa se ni narodi u BiH ne gledaju očima povjerenja. Dok svako vuče na svoju stranu, možda bi bilo dobro osjećaj jedinstva potražiti na izvoru, u vrijeme kada BiH nastaje kao državna zajednica uspijevajući opstati kroz sva vremena kao zajednički dom. Možda se tamo krije rješenje za rastrojenost i razjedinjenost savremenog bh. društva. 

Povratilo se Kulinovo doba

U literaturi se današnja BiH prvi put spominje u 10. vijeku u spisu De administrando imperio, bizantskog cara Konstantina VII Porfirogeneta, no hrvatska historičarka i poznata medievalistica 20. vijeka, Nada Klaić, zalazi dublje u historiju i njen osnutak veže za kraj 8. vijeka, posmatrajući je istovremeno najstarijom među njenim susjedama. 

Upravo u doba srednjovjekovne Bosne, najprije Bosanske banovine, a potom Bosanskog kraljevstva, rađaju se neke od najznačajnijih ličnosti BiH. Bili su to vladari koji nisu samo živjeli historiju, nego su je i pisali. 

Jedan od najpoznatijih bio je Kulin ban za čijeg vremena je Bosna bila jaka vojno i ekonomski, toliko da je pisajući o njemu 400 godina nakon njegove vladavine dubrovački historičar 16. vijeka Mauro Orbini zabilježio da se i tada u Bosni kad bi bila rodna godina govorilo: “Priidem v’dni Kulinovi”, što znači povratilo se Kulinovo doba. 

Prva asocijacija na Kulina, velikog bana Bosne, kako ga je oslovio legat pape Aleksandra III, adresirajući mu pismo 1180., prvi izvor u kojem se spominje, najvažniji je postojeći dokument iz bosanskohercegovačke historije koji potvrđuje njenu državnost – Povelja Kulina bana, nerijetko smatrana rodnim listom BiH. 

U atmosferi povoljnih političkih prilika, svjestan ekonomskog potencijala Bosne oličenog u rudama i drugim bogatstvima za koje su bili zainteresovani stranci, Kulin ban razvija trgovačku djelatnost sa susjednim zemljama, a poveljom izdatom 29. augusta 1189. godine regulira trgovačke odnose između Bosne i Dubrovnika garantujući Dubrovčanima velike povlastice, sigurnost, punu slobodu kretanja i trgovanja širom Bosne. 

Povelja kao kulturno-historijski spomenik

Značaj prvog poznatog međunarodnog dokumenta srednjovjekovne bosanske države za savremenu BiH je nemjerljiv, jer potvrđuje ono što mnogi nacionalisti i danas žele osporiti – historiju državnosti BiH. No, povelja jasno pokazuje njenu uređenost kao države još u 12. vijeku i postojanje institucije suverenog vladara. Dok se dvije kopije povelje nalaze u Historijskom arhivu u Dubrovniku, original se nalazi u Biblioteci Ruske akademije nauka u Sankt Peterburgu.

Odgovarajući na naš upit, Maria Korogodina, šefica Odjela za rukopise Biblioteke Ruske akademije nauka, kaže: 

“Povelju Kulina bana kupio je ruski vicekonzul u Dubrovniku. Čuva se u zbirci Ruske akademije od 1830. godine, a uvrštena je u glavni fond biblioteke. Dio je nacionalne kulturne imovine Rusije više od 190 godina. Nije ukradena niti zaplijenjena, stoga se ne može repatrirati. Biblioteka nije dobila nikakva službena pisma iz BiH sa željom da dobije povelju. U stalnoj je saradnji s BiH u domenu proučavanja povelje, ali ne planira BiH predati Povelju Kulina bana.”

Na dodatno pitanje koju konkretnu vrijednost ima Povelja Kulina bana za Rusiju, te s kojim institucijama iz BiH sarađuju, nismo dobili odgovor do objave teksta, ali znamo iz razgovora s eminentnim bosanskohercegovačkim profesorom Enverom Imamovićem, arheologom i historičarem, da je prije nekoliko godina BiH ipak zvanično bila pokrenula pregovore s ruskom stranom za povrat Povelje Kulina bana. Pregovaralo se da se otkupi za 100.000 maraka, ili zamijeni za vrijedne ruske dragocjenosti koje su u posjedu BiH, no dodatne okolnosti – nepoštivanje muzeoloških metoda kao i loša politika – učinile su pokušaj povrata povelje neuspješnim.

Original Kulinove povelje u Rusiji

Komentarišući ko polaže veće pravo na Povelju Kulina bana, profesor Imamović kaže:  “U slučaju potraživanja primjerka koji se nalazi u Rusiji, postavlja se pravno pitanje da li na nju ima veće pravo Bosna i Hercegovina, koja je davne 1189. godine izdala taj dokument, ili Dubrovnik, kome je izdata. Državno-pravni nasljednik srednjovjekovne bosanske države je današnja Bosna i Hercegovina, a nasljednik Dubrovačke Republike, kojoj je Kulin izdao povelju, jeste današnja Republika Hrvatska. Po tome obje zemlje imaju pravnu podlogu da je traže za sebe. Posmatrajući problem s historijskog gledišta, reklo bi se da Hrvatska ima veće pravo na nju. Ali, uzimajući u obzir činjenično stanje, odnosno, okolnosti kakve su sada s njom, Bosna ima prednost. Pri tome se uzimaju u obzir činjenice da se povelja već dugo ne nalazi u posjedu onoga kome je izdata – Dubrovnika, niti je njen sadražaj više pravno relevantan za tu stranu. Iz tih razloga povelja se isključivo tretira kao kulturno-historijski spomenik, a po međunarodnim konvencijama, kada se spomenik te kategorije nađe u situaciji kakva je sada s Kulinovom poveljom, prioritet na nju ima zemlja nastanka. O tome gdje je nastala i ko ju je izdao kaže se u samoj povelji, i to na samom početku teksta: “Ja, ban bosanski Kulin, prisežem tebi kneže, Krvašu, i svim građanima dubrovačkim, pravi prijatelj biti vam, od sada dovjeka…”

Izgledi za povrat originala povelje iz Rusije su mali, procjenjuje profesor, dok velike šanse vidi u saradnji s Hrvatskom. 

“Za očekivati je da u pregovorima s hrvatskom stranom oko povrata barem jednog od dva primjerka ne bi bilo problema. BiH može ponuditi Hrvatskoj dragocjenosti koje pripadaju njenoj kulturnoj baštini, a to bi bilo korisno za obje strane.” 
S obzirom na to da je riječ o izuzetno važnom nacionalnom spomeniku koji govori o državnosti Bosne i Hercegvine od prije preko 900 godina, mnogo bi za budućnost BiH značilo da je u njenom posjedu. 

“Tim više što najrječitije govori o državnosti naše zemlje koju uporno negiraju naši susjedi. Bez obzira što se povelja nalazi izvan zemlje, u svijesti naših ljudi ona je duboko ukorijenjena zahvaljujući i medijima koji često o njoj pišu.”
Šta Povelja Kulina bana znači za Rusiju ostaje nam samo da nagađamo, Hrvatskoj u pravnom smislu ne znači odavno ništa, dok za njenu maticu, BiH, znači prije svega okončanje svakog pokušaja osporavanja njenog postojanja kao države kroz historiju kao i njenog svojatanja. Povratom povelje u otadžbinu, vratit ćemo nas. Nas iz prošlosti. Nas izgubljene u sadašnjosti. Nas iz budućnosti.  

ELMA ZEĆO / Buka