Džemaludin Latić: Opasna neukost šiijskog akademika, hidžab jeste zaštitni znak islama

U povodu zaključka koga je Visoko sudsko i tužilačko vijeće naše zemlje (VSTV) donijelo u pogledu onih muslimanki koje, kao sudske uposlenice, nose hidžab, ovih dana čulo se mnogo mišljenja, i o tome, prema našem mišljenju, čovjek koji se bavi proučavanjem islamskih izvora ne bi imao posebne potrebe da piše budući da je obaveza Islamske zajednice i države da to pitanje riješe na ravni prava, na temelju Ustava ove zemlje i konvencija o ljudskim pravima koje je naša zemlja potpisala i ratificirala. No, u vezi sa tom polemikom u ova dva-tri dana pojavila su se dva teksta koja grubo napadaju islamsko zakonodavstvo, Kur'an i Sunnet, i na koja bi morali reagirati svi vjerski učenjaci. Riječ je o tekstu koga je na internet portalima objavila orijentalist/kinja dr Jasna Šamić pod naslovom “Zašto sam protiv hidžaba”, a zatim i o stavu akademika Rešida Hafizovića, profesora na Fakultetu islamskih nauka, koji glasi: “Hidžab nije zaštitni znak islama.”

Agitatorica socijalističkog “progresa”

Evo glavnih stavova Jasne Šamić: “u Svetoj knjizi muslimana ne stoji da žena mora sakrivati kosu, pa i lice”; hidžab je “ropstvo za ženu koje joj je nametnuo muškarac još od postanka monoteističkih religija”; “nošenje mahrame i skrivanje kose ( i još manje skrivanje lica) ne samo da nije islamska obaveza, nego taj fenomen nije čak ni islamskog porijekla”; “hidžab nema nikakve veze sa maramom”. U ostalom dijelu teksta orijentalist/kinja se, u povodu protesta koje su naše sestre u islamu i borci za ljudska prava ovih dana organizirali protiveći se spomenutom zaključku VSTV, govori o “neznalačkom poimanju vjere”, (islamskom) totalitarizmu u Bosni, neznanju i primitivizmu, čak i o strahu pred “makabarskom ideologijom” koju su, navodno, u našu zemlju uvezli “vehabije i salafiti” te o “mračnom srednjovjekovlju” u koji je Bosna i Hercegovina, navodno, zapala, o čemu svjedoči sve veći broj “izmanipuliranih” muslimanki koje nose “hidžab”.

Opasna neukost šiijskog akademika

Akademik iranskog prozelitskog predsjednika Ahmedinedžada, Rešid Hafizović, koji blizu 40 godina predaje na Fakultetu islamskih nauka, iskazuje “poštovanje prema hidžabu” i pita se: “ko nam to zavrće pamet i ko nam listu prioriteta mijenja i podmeće i kazuje nam da su prioriteti ono što nisu i da su krunske vrijednosti islama ono što nisu… Hidžab nije zaštitni znak islama… Spoznaja je zaštitni znak islama… Hidžab je negdje poprilično nisko, u drugoj polovini na listi temeljnih krunskih vrijednosti islama.”

I prvi i drugi bošnjački intelektualac pozivaju se na neke samo njima poznate izreke bošnjačkih sufijskih autoriteta, šejha Hadžimejlića i Fejzi-babe Hadžibajrića, r.a., kojima “dokazuju” da hidžab “nije zaštitni znak islama”, odn. da to nije islamska obaveza.

Istina je u slijedećem: hidžab, tj. pokrivanje cijelog tijela žene osim lica, šaka i stopala, naredio je Allah, dž.š., a potvrdio i pojasnio Sunnet, te je, prema tome, on zaštitni znak islama i njegove civilizacije. Takav zaključak idžma'om (konsenzusom) usaglasili su svi imami ehl-i Sunneta ve'l-džema'ata, i to nikakav teozof Hafizović ili orijentalist/kinja ne mogu promijeniti (Nejma promjene u Allahovim riječima, Kur'an, 10, 649). Dokaz za takav stav svi mufessiri (komentatori Kur'ana)  i muhaddisi (eksperti za Sunnet) ehl-i Sunneta ve'l-džema'ata nalaze u kur'anskom, 31. ajetu simbolično nazvane sure En-Nur (Svjetlost), u kome se kaže: A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dopuste da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje (illā ma zahere minhā), i neka vela svoja spuste na grudi svoje (ve'l-jadribne bi-khumurihinne ‘alā džujūbihinne); i neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih…

Hidžab: poslušnost Stvoritelju, a ne muškarcu; sloboda, a ne ropstvo žene

Zaista, hidžab jeste kur'anska leksema koja označava i „zastor“, a u novije vrijeme naše muslimanke, pokrivajući svoj tzv. ‘avret („ukrase“ tijela koje je dozvoljeno vidjeti samo suprugu), poistovjećuju sa pojmom khumur- a iz navedenog ajeta. Uglavnom, iz ovog ajeta se vidi da je pokrivanje žene Allahova, dž.š., naredba, u vezi sa kojom svi mufessiri (Ibn ‘Abbas, Seid ibn Džubejr, Kurtubi, Razi, ibn Džuzejj, Zemahšeri, Džessas…) uopće ne raspravljaju, već samo kažu: emerellahu – Allah je naredio, a zatim donose potvrdu iz Sunneta Allahovoga Poslanika, s.a.v.s., za šta mi ovdje nejmamo dovoljno prostora. (Uvaženi čitalac može šire da se obavijesti o tome u knjigama mudžtehida našeg doba, šejha Jusufa Karadavija: Halal i haram u islamu i Savremene fetve I i II,  kao i u drugim relevantnim djelima.) Manje je poznato da šiijski izvori fikha odbacuju idžtihad ranijih generacija pa, prema tome, i idžmā’.

Kur'an je ovu riječ khumur (pokrivanje glave i prsa, ne i lica, jer Kur'an kaže: niz grudi svoje, iz čega je jasno da lice žene ne spada u avret) preuzeo iz predislamskog arapskoga jezika; prof. Jusuf Ramić pronalazi je u jednoj pjesmi Hassana ibn Sabita u kojoj se govori kako su mušrikinje svojim khumurima pokušavale da zaustave muslimansku konjicu u vojnom kontranapadu na njihove muškarce (v. njegovu knjigu Na obzorjima arapske književnosti), ali mušrikinje te khumure, šalove, nisu spuštale niz grudi svoje, nego su u javnom prostoru hodale s nekom vrstom dekoltea, razgolićujući svoje tijelo. U Tadžu'l-arusu,  slavnom etimološkom rječniku arapskoga jezika, khumur, mukhāmire preveden je kao istitār(pokrivanje) (v. II. tom, Faslu'l-kha’ min babi'r-ra’). Ono o čemu islamski klasici raspravljaju jeste dio spomenutog ajeta: illa ma zahere minha – osim onoga što je ionako spoljašnje,  pri čemu većina uleme tvrdi da je ovdje riječ o licu, šakama, stopalima i nakitu koji se nalazi, recimo, na podlaktici i sl. U davnim raspravama o ovom pitanju i većina bošnjačke uleme se usaglasila oko toga, tj. da lice, šake i stopala žene ne spadaju u avret, međutim, ima učenjaka koji smatraju da žena koja ima izrazito lijepo lice koje bi u muškarcima moglo da pobudi šejtanske vesvese treba da pokrije i lice, ali to, definitivno, nije Allahova, dž.š., niti sunnetska naredba. (Postoji zabilježen slučaj kada je Resulullah, s.a.v.s., nekim ashabima zakretao glavu od lica neke lijepe muslimanke.)

Protesti naših sestara u hidžabu: treći Bajram naše vjere

Iako je pitanje pokrivanja žene u Bosni i Hercegovini iskrslo upravo ovih dana, mi se možemo složiti s onima koji kažu da je to vještački izazvan politički problem (zajedno sa hapšenjem gosp. Radončića) – kako Bošnjaci ne bi vidjeli šta se iza brda valja, kako bi politički nespremni dočekali skoru presudu za genocid kolovođi velikosrpskog projekta u Hagu, kada će naša zemlja i Bošnjaci ponovo – a Allah najbolje sve zna – mogli ući u dramatičnu, neizvjesnu situaciju, možda i u rat koga im želi nametnuti velikosrpski pokret. Međutim, ovo će, ako Bog da, ispasti veliko društveno-političko, rekli bismo historijsko i sudbonosno pitanje za muslimane i sve vjernike ove zemlje. Dok gledamo naše sestre kako se bore za pravo na hidžab, mi, u ovom velikom Bajramu naše vjere, vidimo snagu koja će, ako Bog da, ovdje učvrstiti islamsku civilizaciju i, uz Allahovu pomoć, osigurati sretniju budućnost muslimanskim i svim drugim vjerničkim naraštajima. Svaka civilizacija je počela neumitno propadati onda kada je žena izišla na ulicu razgolitivši svoje tijelo! – Muslimanke ove zemlje, svojim zahtjevom da budu slobodne u svojoj zemlji, fundiraju tu civilizaciju i njezino društveno zdravlje – u vrijeme kada civilizacija Zapada, koja samo formalno živi pod znakom kršćanske vjere, propada – zato što je od žene napravila barbiku, bankomat, nezaštićeno i ucijenjeno biće koje gubi svoje osnovno svojstvo: majčinstvo, koje je ostavljeno, bez braka, bez dječijeg osmijeha, u silnim veneričnim i drugim bolešćinama. U tu civilizaciju naše sestre gura katolički teolog i misionar šiizma u Bosni i Hercegovini, akademik R. Hafizović koji ne zna da je Iblis zaveo Adema, a.s., i hazreti Havu otkrivši im avrete i da je pokrivanje avreta jedan od krunskih smislova i muškarca i žene, da je to Allahova, dž.š., zapovijest (a ne „ropstvo mužjaku“ kako kaže rigidni sekularits J. Šamić), da je to prirodna želja (fitretullah) s kojom je Allah, dž.š., stvorio ženu (i muškarca) i da je to njezin/njegov ibadet, a ne običaj. Pokrivši se „lišćem“ nakon što ih je Iblis razgolitio, pokajavši se zbog počinjenoga grijeha – skrnavljenja avreta, Adem i Hava su na se stavili zaštitni znak islama! Zahtjevom za slobodom na hidžab naše heroine ističu taj zaštitni znak i pozivaju i ostale naše susjetkinje, katolikinje, pravoslavke i jevrejke, da se vrate vjerskome moralu, braku, porodici, djeci… – istinskoj slobodi žene, koja je poslušna svome Stvoritelju, koja ne otkriva svoj avret nikome osim svome mužu. To je zahtjev da se u Bosni i Hercegovini izgradi sekularna država, ali ne i sekularno, već vjersko društvo, sastavljeno od svih naših vjerskih tradicija i duhovnisti. I otuda VSTV mora čuti vox populi bh. naroda!

Nastavak širenja socijalističkog širka: udar na islam iznutra

Pošto je poznato da su se naše velike nene stoljećima pridržavale ove Allahove, dž.š., zapovijesti, noseći valu, zar i feredžu (sve su to leksemi bosanskoga jezika kojima se označava  khumur), sve do 1950. g., kada su komunistički barbari, uz pomoć komunističke „Islamske“ vjerske zajednice, donijeli Zakon o zabrani zara i feredže, kako bi „emancipirali“ te naše nene vrativši ih „progresu“ – zar Vi, poštovani čitaoče, ne vidite da spomenuti akademik sa Fakulteta islamskih nauka, kada ističe „spoznaju“ kao „krunsku vrijednost“ i „zaštitni znak islama“, zajedno sa antiislamski ostrašćenom i neukom arabistkinjom i turkologom (poznatim „avangardnim intelektualcem“ iz vremena titoizma) i danas ne želi „emancipirati“ Bošnjakinje na socijalistički, „progresivan“ način poručujući Državi da im ukine to pravo?! (Isto to je, prije nekoliko godina, u emisiji na Federalnoj tv, tvrdio još jedan član „socijalističkog stroja“ sa Fakulteta islamskih nauka, danas savjetnik reisul-uleme Husein-ef. Kavazovića, dr. Dževad Hodžić!) Ono što je nekada, 50-tih godina XX. st., radio Vakufsko-mearifski sabor u BiH te Vakufski sabor u FNRJ, zajedno sa AFŽ-om (ženskim komunističkim inkubatorom otvorenim za gušenje islama i vjere kao takve), to danas rade socijalistički ideolozi sa Fakulteta islamskih nauka! Nejma gorih i opasnijih tamanitelja islama u Bosni od njih, koje blizu 40 godina svojim vitrama finansira naš pobožni narod, a koji su danas savjetnici i mjezimci zvanične Islamske zajednice! Zašto? Zato što oni islam ruše iznutra, zavodeći naš narod svojim lažno namaknutim titulama! Na procesu nama, muslimanskim intelektualcima 1983. g., pokrivanje Muslimanki je bila naša inkriminacija: Rešid Hafizović je protiv mene (Dž. L.-a) potpisao iskaz Udbi, koja me je, između ostalih inkriminacija koje je na mene potpisao, zbog podržavanja ove kur'anske zapovijesti, u zatvoru držala preko tri godine (kako se vidi iz faksimila moje presude).

Naravno, Jasna Šamić nema pravo da tumači islam – jer nije kvalificirana za to, i ona, valjda, neće zavesti nijednu vjernicu (ona ruši islam izvana!), ali javnosti je manje poznato da to ne mogu činiti ni Rešid Hafizović ni Dževad Hodžić. Prvi je katolički teolog (magistrirao na Bogoslovnom katoličkom fakultetu u Zagrebu) i teozof (doktorirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu), a drugi je doktorirao iz područja etike na Filozoskom fakultetu u Sarajevu. Zar to nije dovoljno da „mišljenja“ ovih teoretičara socijalizma i sekularizma svaka razumna muslimanka i musliman odbaci?!

A nejma uspjeha bez Allahove pomoći,

i neka je salavat-i selam na Pečata vjerovjesnika i poslanika, s.a.v.s.