Mehmedović: Čovićeve želje rastu, ali rastu i frustracije Bošnjaka

Asim Sarajlić više nije šef Kluba poslanika SDA u Parlamentu BiH, kako ste Vi i trojica Vaših kolega i tražili, no smijenjeni ste i Vi sa mjesta zamjenika. Šta to znači? Kako ste to doživjeli, odnosno kako tumačite izjavu predsjednika SDA Bakira Izetbegovića da ste se sami udaljili od stranke?

Ovaj potez je kozmetička, nikako isuštinska promjena, i kao proizvod toga imamo manji klub SDA u trenucima kada nam kao vladajućoj strukturi treba svaki glas.Iskreno, smatram da se predsjednik Izetbegović udaljio od SDA, tj. od one prvobitne političke stranke i ideje kojoj ja i danas svim srcem i svojim političkim stavovima pripadam. Moja politika je bazirana na očuvanju patriotizma, historijskih i tradicijskih vrijednosti BiH. Postupci pojedinih političkih subjekata su obezglavili Bošnjake i učinili da se osjećaju kao jetimi u vlastitoj državi. SDA je postala zarobljenik loše vizije za ovu zemlju i smatram da se stabilnost države ne može osigurati ispunjavanjem želja Draganu Čoviću.

Čovićeve želje se uvećavaju, a povećavaju se i frustracije Bošnjaka, i to bi uskoro mogao postati ključni uzrok nestabilnosti, a to je ono što i priželjkuju protivnici države BiH i Bošnjaka.Vrlo sam zabrinut zbog kratkovidne i, objektivno, loše političke postavke sadašnjeg predsjednika SDA, iako, neželim da vjerujem da je to posljedica njegovih željanego jedne malegrupeljudikoji na taj načinostvarujusvojeličneinterese.

Građane ne treba potcjenjivati, oni vide da smo postali stranka koja stvara privilegovane građane i nesretne porodice, a predsjednik SDA je uvjeren da mu Bošnjaci beskompromisno vjeruju i da ga podržavaju. Zapravo, prateći reakcije javnosti, odgovorno tvrdim da se velika većina Bošnjaka ne slaže sa politikom koju vodi SDA, odnosno kadar koji je bez intelektualnog kapaciteta, nekompetentan i bez političke zrelosti. Dosta je parola „Sve u ime naroda, a kroz lične interese”. Mi smo slobodu skupo platili i državu teško odbranili, a sada nam se dešava da u miru gubimo sve ono što smo sačuvali u ratu.

Nakon izborne pobjede imali smo sve okolnosti da stanemo na najčvršće noge do sada, a čini se da smo za pregovaračkim stolom izgubili sve ono što smo dobili na izborima.

Namjeravate li se približavati? Je li sad Klub poslanika SDA kompletan i jednistven?

Želim reći da imam veliko i dugo političko iskustvo koje je kaljeno na ispitima ključnim za opstojnost i Bošnjaka kao naroda i Bosne i Hercegovine kao države. To me je obilježilo, definiralo moj politički put i ja se ne mogu poremetiti nitiudaljiti od SDA, jer nisamseudaljioni prolazećikrozrazna iskušenja. Ja zauvijek ostajem privržen idealima SDA i ne želim da mijenjam stranku zbog ideala, iako su neki u stanju, kao što je rekao Čerčil,„mijenjati i ideale zbog stranke”.

Predsjednik SDA najavljuje rješavanje hrvatskog pitanja već polovinom iduće godine. Jeste li optimista?

Osnovna razlika između mog osjećaja BiH i politike koju Čović vrlo ultimativno provodi je da –nacija u Bosni i Hercegovini nije jednako teritorija. Bosna i Hercegovina ne smije biti jedna kafana sa tri konobarska rejona, kako je sada percipiraju. Naša domovina mora biti domovina svima na isti način, gdje god oni odlučili živjeti. Želim da imamo zemlju u kojoj će podjednako lijepo biti Bošnjak i u Sarajevu i u zapadnom dijelu Mostara i u RS, i taj osjećaj trebaju imati i druga dva naroda, kao i svaki građanin u ovoj zemlji.

Neke izgovorene ideje zaslužuju pažnju, ali postavljaju se daljnja pitanja i potrebne su vrlo ozbiljne analize. Ipak,obećati da će se tako veliki posao završiti za tri-četiri mjeseca, to može samo neko ko je već spreman potpisati svaku listu želja koja dođe s druge strane stola. Takav pristup nije dobar, jer ozbiljno otvara pitanje nečega što se, bez ustručavanja, može označiti kao izdaja. Zato mislim da je riječ optimista u tom kontekstu vrlo opasna.

Izgleda da je napomolutrajnorješavanjebošnjačkogpitanja, i to u koristHrvata, a naštetuBošnjaka. Umjesto da gradimodržavu, mi je razgrađujemo tako što da dajemovišepravapojedinimnarodimanauštrbdrugih. Bošnjacisuvećsadagetoiziranina 23% teritorijaBiH, premdasu najbrojniji narod. Čović je nakonizbornogporazajoš2000.godinenajavioustoličenjeMostarakao “stolnoghrvatskoggrada”, štonijeništadrugonegoprovedba dobro poznatog plana Mate Bobana.

Krajnje je vrijeme da državu organiziramo u skladu sa ljudskim potrebama, što podrazumijeva temeljito razrađene sustave: teritorijalni, politički, privredni, obrazovni i sigurnosni. Oni moraju biti uvezani u jedinstvenu državnu cjelinu i biti na korist svim ljudimau Bosni i Hercegovini, jer to je obaveza svake civilizirane i uređene države.

Iz SDP-a optužuju SDA da treći entitet od milja naziva megakantonima. Da li je realno očekivati izmjene Izbornog zakona BiH u tolikoj mjeri pa i odgađanje lokalnih izbora? Koliko ta priča zadire u ustavne reforme koje u našoj zemlji redovito završe svađom?

SDP traži prostor da vrati vlastiti kredibilitet, ali smatram da nisu izabrali dobru temu na kojoj to trebaju raditi. Oni vole naglas sebi tepati da su ljevica. U vremenu vrlo diskutabilne promjene koncepta radništvai ukupnog radnog zakonodavstva, oni se drže opet dominantno pitanja desne političke scene. Time gube bitku.

Meni je to žao, jer sam uvjeren da BiH zaslužuje ozbiljnu i pametno profiliranu lijevu političku opciju, a, po sadašnjem ponašanju,SDP to nije.

Što se tiče priče o odgađanju lokalnih izbora, vjerujem da nekim od najvećih stranaka i izbornih pobjednika iz općih izbora 2014. takva ideja prija. S druge strane, odnosi u entitetskim parlementima,gdje bi se takve izmjene Ustava morale desiti, ne daju nadu da se to može izvesti. Odličan indikator za ovu tvrdnju je prvo glasanje za budžet unutar kluba Bošnjaka u Domu naroda Parlamenta FBiH. Onimakojitrenutnoimajuvlast u lokalnimzajednicamaodgovaraodgađanje, alimislim da je to loše i građanibi to mogli shvatitikaoprevaru, jer su imali izabranelokalnepredstavnike na četiri godine, i sada bi se htjelo da im mi svojomodlukom produžavamo mandat. Nisamsiguran da to imamopravo.

Odluke Vlade i Narodne skupštine RS-a o prekidu saradnje sa državnim agencijama i pravosuđem osudio je čak i Evropski parlament. Koji dan poslije nastavljeni su i saradnja i hapšenja. Šta hoće Milorad Dodik sem obračuna i skretanja priče sa pokrenutih istraga?

Općepoznato je da Dodik, svaki put kada postane predmet osude, baca dimne bombe kako bi promijenio teme o kojima se raspravlja. Izvjesno je da ga obuzima osjećaj panike, jer su se temelji njegove vlasti počeli urušavati. Potresi koje on namjerno pravi ipak samo ubrzavaju taj proces i ti temelji će se brzo slomiti. Stoga će svaki naredni potez biti bombastičniji i provokativniji. Neke od reakcija kojesu stigle iz Saveza za promjene ipak daju nadu da je Dodik „pročitan” iu svojoj glasačkoj bazi i da mu ova opasna igra neće uspjeti. Što se tiče Evropskog parlamenta, s obzirom na moj prethodni odgovor, velika je stvar što se tako ozbiljno razgovaralo o BiH i što je osigurana onakva većina za tekst Rezolucije. Njen kvalitet je, nažalost, nešto drugo i znači da mi Bošnjaci moramo u sebi pronaći još puno političkog strpljenja i kreativnosti kako bismo osigurali da naša domovina ide naprijed. Nadam se samo da trenutno političko vodstvo SDA, zbog malih interesa i loših procjena, neće povući Bošnjake i BiH unazad.

Potpredsjednika SDS-a Ognjena Tadića začudilo je kategorično odbijanje SDA prijedloga novog teksta zakona o Ustavnom sudu BiH. Je li tekst, i prije dolaska u Parlamentarnu skupštinu BiH osuđen na propast?

Ta je inicijativa odličan politički primjer koliko i kako se sporo napušta politika ratnih ciljeva, pogotova među političkim predstavnicima bosanskih Srba iz Banjaluke. Vrlo sam razočaran intezitetom i jedinstvenošću tih političara da doživaljaju i politički tretiraju prostor eniteta kao ekskluzivan prostor jedne religije i jednog naroda. Reakcije su bile odličan lakmus za shvatanja dometa i okviraipolitike srpskih poltičkih predstavnika u BiH i njihovog poimanja naše domovine i njenog trenutnog unutrašnjeg ustrojstva. Što se ovog zakona tiče, Ustavni sud mora biti dom najveće pravne i etičke misli jednog društva, i ja ga tako doživljavam, a oni kojižele i daljenepravdomgraditidruštvo, ma kakavoblikorganizovanjaimalo, u strašnoj su zabludi.

Ja bih se zapitao: zašto ljudi koji pripadaju mom narodu tako često glasaju protiv mišljenja sudaca koji maju vrhunsko profesionalno iskustvo, koji su izabrani od strane Suda za ljudska prava Vijeća Evrope, dakle skupa civilizovanih zemalja funkcionirajuće demokratije zasnovane na Evropskoj povelji o ljudskim pravima i slobodama ? Ovaj slučaj i, nažalost, takva reakcija dokaz je da nam još uvijek treba njihovo znanje i iskustvo, jer je evidentno daje nekima od nas još uvijek potrebna ta edukacija.

Očekujete li rezultate posebnog odjela Tužilaštva BiH u borbi protiv terorizma, tim prije što sa svih strana stižu optužbe kako se nedavno zaposleni tužitelji nisu proslavili ni na najmanjim privrednim slučajevima?

Ne želim svojim izjavama na bilo koji način uticati na rad sudskihinstitucija. Ali iz mog ličnog iskustva, kojeg se sigurno i Vi i čitaoci dobro sjećate, istraživački i tužilački dio našeg sudstva je u najmanju ruku preblizu politčkim strukturama i pojedinicima,i bilo koji nezavisni posmatrač ne može pobjeći od utiska da tužilaštvomora poboljšati svoj rad i pojačati svoju profesionalnost i nepristrasnost prema bilo kome. „Niko nije iznad zakona” – u ovom trenutku to je u BiH samo san. Na tužilaštvu i onima koji ga servisiraju je da me demantuju. Što prije, to bolje – za sve građanke i građane u BiH.