Željko Komšić: Tražim da Sifet Podžić podnese ostavku i da se iz evidencije stranke izbrišu Suljagić i Bajrović

Poštovane članice i članovi DF-a,

u trenutku kada ovo pismo bude objavljeno i kada ga budete čitali, počinje sjednica Predsjedništva DF-a.

Na dnevnom redu sjednice je jedna tačka – aktuelna politička situacija u BiH. Šta se sve dešava u ovom trenutku u BiH, manje-više, svima vam je poznato. Moja ocjena jeste da cijela BiH, nakon završetka rata, nikada nije bila u težoj, kako političkoj, tako i ekonomskoj situaciji! Prvenstveno mislim na poteze koje povlači aktuelna vlast u RS-u, a koji se mogu nazvati ne samo podrivanjem institucija BiH, nego podrivanjem cijele države i rastakanjem svega onoga što na prvi pogled nije vidljivo, a često ga znamo zvati biće, duša, tradicija, naš način života… i što zapravo suštinski drži Bosnu i Hercegovinu na okupu više od hiljadu godina! Ne treba posebno da objašnjavam kako postojanje ove zemlje nikada, suštinski nije ovisilo o tome ko je vlast, koji i kakav režim vlada njome i nama, ljudima koji su živjeli na ovom komadu Evrope, koji sada žive i koji cće živjeti poslije nas. Procesi koji su sada otvoreni, po mom mišljenju naravno, jesu procesi koji predstavljaju nastavk svega onoga što nije “dovršeno” u ratu, nastavk realizacije ratnih ciljeva i kako sada stvari stoje, i ako se to ne zaustavi, dovešće upravo do toga, manje – više uspješne realizacije ratnih ciljeva! Istini za volju, neki od domaćih političkih faktora, ali i međunarodnih to vide kao “proces uspostave političke stabilnosti u BiH”. Za razliku od njih ja to vidim, kako sam već rekao, kao realizaciju ratnih ciljeva i proces “uspostave trajne nestabilnosti” ne samo BiH nego i cijele regije.
O tome smo danas mislili raspravljati.

Uvijek postoji ono “prokleto ali”!

ALI, vodeći se onom narodnom “dabogda se sobom zabavili”, nama se desilo, nakon Kongresa i izbacivanja DF-a sa svih nivoa vlasti, upravo to – zabavili smo se sobom! Glavna tema svih rasprava, bar po onome što ja vidim, jeste glasanje Sifeta Podžića za Nikolu Poplašena za člana Upravnog odbora Agencije za visoko obrazovanje BiH. Moram reći da je Podžić to uradio bez mog ili bilo čijeg znanja, kao i to da čak tu činjenicu nisam saznao od njega nego od čelnika jedne druge stranke. Samo on zna šta sam mu izgovorio nakon toga…! Naravno da je to neoprostiva politička greška. Za neke druge stranke, kao SDA na primjer, nije (jer i njihov jedan zastupnik je isto glasao kao Podžić), ali za nas JESTE! Ne postoji način da se to opravda, a pretpostavljam da će i Podžić imati priliku da kaže zašto je to uradio. Jer ono što je naveo nakon glasanja nije stvarni razlog zašto je to učinio. Namjera je bila da se to riješi u redovnoj proceduri, propisanoj Statutom stranke, ali “pandorina kutija je otvorena”! Usput rečeno, mada to uopće više nije važno, naravno da Poplašen nije izabran u neku od tih besmislenih komisija ili odbora.

Još jedno “prokleto ali”, ALI, to Podžićevo glasanje je samo povod za trenutna dešavanja u stranci. Jer da nije bilo toga, desilo bi se nešto drugo i našli bismo se u istoj situaciji. Stvarni povod jeste, kako ja to vidim, samo ambicija, nažalost, nerealizovana ambicija nekih ljudi i nezadovoljstvo pozicijama u stranci. Nema tu ničega više, osim toga! Nikakvih svetih principa u koje se mnogi kunu, NIŠTA! Kada sve razgrneš samo ambicija i nezadovoljstvo pozicijama dobijenim u stranci!

Poštovane članice i članovi DF-a,

moja je želja, a prije svega obaveza, da riješim ovu situaciju. I ja ću je riješiti, uz realnu mogućnost da to bude i moj posljednji potez u DF-u. Sa ovakvim odnosima u vrhu stranke, mislim da niti ova stranka niti ja niti bilo ko drugi jednostavno nismo potrebni ovoj zemlji! Zbog svega što sam naveo, moj prijedlog Predsjedništvu DF-a bit će – da Sifet Podžić podnese ostavku na mjesto generalnog sekretara zbog glasanja za Nikolu Poplašena, te da se Emir Suljagić i Reuf Bajrović brišu iz evidencije stranke. U slučaju da Predsjedništvo DF-a ne prihvati ovaj prijedlog, ja tražim da se moje ime briše iz evidencije stranke!

Dužan sam svakako svima vama objasniti razloge za ovaj moj stav.

U slučaju Sifeta Podžića, mislim da sam sve objasnio. U slučaju Suljagića i Bajrovića radi se o sljedećem:

Većini vas je dobro poznato da sam ja bio taj koji je insitirao na tome da se i Suljagić i Bajrović nađu na svim pozicijama, bilo kao kandidati, bilo kao državni funkcioneri ili članovi najviših organa stranke. Istina, velika većina ljudi je bila protiv toga, ali ja sam na tome insistirao, uporno i tvrdoglavo. I naši obični članovi kao i članovi organa stranke su to prihvatili. Čak, i oni koji su bili izričito protiv toga, prihvatili su i njih i činjenicu da ja na tome insistiram, te ih podržali. Tako je bilo kod Suljagićeve kandidature za člana Predsjedništva BiH, kod Bajrovićevog imenovanja za federalalnog ministra, kod Suljagićevog imenovanja za zamjenika državnog ministra, kod izbora i Suljagića i Bajrovića za prethodni saziv Predsjedništva stranke, kao i za trenutni saziv Predsjedništva DF-a. Sve su to bili moji prijedlozi i moja insistiranja da oni budu na tim pozicijama. Većina vas zna da sam uvijek stajao iza njih i u javnim istupima, na svakoj sjednici organa stranke, kao i u privatnim razgovorima. Kao što većina vas zna da sam uvijek, ne samo u njihovom slučaju stajao iza prava, ne samo Suljagića i Bajrovića, nego svih ljudi u stranci da javno iznose stav koji ne samo da se ne mora slagati sa mojim stavom nego čak ni sa stavom stranke. Čak i kada su takvi stavovi išli na štetu stranke, branio sam pravo ljudi da ih slobodno iznose i da niko od njih ne snosi sankciju bilo koje vrste zbog toga. Nikada nisam pridavao važnost raznim “pričama”, tračevima, poluistinama, činjenicama ko i kada s kim sjedi, šta priča ko sa kim se druži i šta na tim druženjima radi, ko je sa kim u dobrim odnosima a ko nije i zbog čega. Nikada mi nije smetao odličan odnos sa pojedincima iz drugih stranaka, uključujući i Bajrovićev i Suljagićev odnos sa čelnim ljudima SDP- a, ili bilo koje druge stranke. Cijenim da su to ljudski odnosi i da je to sasvim normalno. Jer ja sam jednom bio u stranci u kojoj si se morao pravdati partijskom šefu zbog činjenice da si se sa nekim vidjeo i morao si prenijeti o čemu ste razgovarali. U DF-u tako nije bilo, dok se ja bar za nešto pitam.

Dakle, svaki stav, mišljenje ili bilo šta drugo, izneseni javno, bez obzira kakvi su, meni lično nikada nisu smetali. I uvijek sam, kako rekoh, branio pravo ljudi da to rade. Međutim, spletkarenja i montiranje laži, te predstavljanje laži kao istine, kroz medije i “sakrivanje” iza navodnih “tačnih” informacija objavljenih u medijima, naručivanje takvih “akcija” od strane ljudi sa kojima bih ja trebao da odlučujem o bitnim stvarima za ovu zemlju, od strane ljudi sa kojima bih ja trebao da izlazim pred narod ove zemlje i tražim povjerenje, od strane ljudi za koje bih ja sve učinio, kako za njih tako i za njihove porodice, a i činio sam sve što je bilo u mojoj moći, i iza kojih sam ja stajao sa svim što imam, počevši od imena, od mog obraza, pomoći bilo koje vrste, jednostavno neće proći! Kada dođem u ovakve situacije, ja sam spreman platiti svaku cijenu! I Bajrović i Suljagić, kao uostalom i dobar dio rukovdstva stranke, znaju šta je bio moj stav i šta sam ja učinio kada smo dokazali koji je čovjek učestvovao u montiranju takvih stvari njima, i Bajroviću i Suljagiću. Moja je odluka bila da takvima nema mjesta u stranci! Bez obzira o kome je riječ i koliko je uradio i bio koristan za stranku, i bez obzira u kakvim je odnosima bio lično sa mnom. Tako sam uradio tada, tako ću uraditi i sada.

Dakle, s obzirom na to da mi je sa više strana i od više nepovezanih osoba potvrđeno da je Emir Suljagić kreator i onaj koji je, koristeći svoje lične odnose zvao, tražio i dobio plasman takve informacije u medijima, a Bajrović učestvovao u dijelu potvrđivanja iste, te u kojoj se iznose laži kako je “šest članova Predsjedništva tražilo Podžićevu ostavku u slučaju Poplašen, a Komšić stao u njegovu zaštitu”. Također, poznato mi je, i potvrđena mi je činjenica da je Reuf Bajrović, jos prije 20-ak dana tražio od nekih uglednih ljudi u Mostaru i Hercegovini da se piše o ovome. Istina, tome nisam tada pridavao neki značaj. Međutim, sada vidim da je riječ o pravoj i orkestriranoj kampanji.
S obzirom na to da se moje ime spominje, ne u kontekstu informacije bazirane na laži, a koja se da provjeriti kroz zapisnik sa prethodne sjednice Predsjedništva DF-a, nego činjenice da ja štitim nekoga ko glasa za četničke vojvode i da se u svemu poziva na neimenovane izvore iz vrha DF-a, ja tražim od Predsjedništva DF-a, a s obzirom na to da ne postoji više ni najmanja sumnja o kome i čemu se radi, da:

– Sifet Podžić podnese ostavku na mjesto generalnog sekretara i da se iz evidencije članstva brišu Emir Suljagić i Reuf Bajrović, ili da se moje ime briše iz evidencije članstva u DF-u!

Ukoliko Predsjedništvo DF-a nije u stanju ili neće da donese odluku odmah, ovo moje pismo se, također, može tretirati kao moj neopoziv zahtjev za brisanje mog imena iz evidencije stranke!

Tražim da ovu odluku donese Predsjedništvo DF-a, bez mog učešća i prisustva u radu istog i bez mog utjecaja na odluku koju će donijeti!

Poštovane članice i članovi DF-a,

uzeo sam sebi za pravo da vas članice i članove DF-a prvo upoznam sa ovim pismom prije nego članove Predsjedništva DF-a. Ovo pismo će biti objavljeno prije početka sjednice Predsjedništva stranke, vama na znanje, a članovi Predsjedništva će sa istim biti upoznati tek na sjednici. Razlog za to nalazi se u činjenici da sam ipak najviše “dužan” vama, običnim članicama i članovima DF-a, pa tek onda svima drugima.

Ovo pismo i ovaj postupak, kao što već rekoh, su moja želja i moja obaveza da se razrješi trenutna situacija u vrhu stranke. Ja drugo rješenje ne vidim. Moguće je da ono postoji, ali ja ga ne vidim!

Teški su dani pred ovom zemljom i ako ću nastaviti da se borim za nju, želim da potpuno vjerujem ljudima sa kojima idem u tu borbu! Nažalost, to sada nije slučaj!

S poštovanjem,

Željko Komšić