U budućnosti ćemo definitivno čuti mnogo više o Li-Fi tehnologiji bežičnog prenosa podataka velikom brzinom i to koristeći vidljivu svjetlosnu komunikaciju (VLC).
Naučnici su testirali ovu tehnologiju i uspjeli da ostvare brzinu od 224 gigabita po sekundi, a potencijal ove tehnologije moći će da promijeni sve što danas znamo o internetu.
U Talinu u Estoniji isprobali su Li-Fi tehnologiju i uspjeli da dostignu brzinu prenosa podataka od jednog gigabajta po sekundi, što je 100 puta brže od prosječne brzine Wi-Fi tehnologije.
Li-Fi tehnologiju je osmislio Harald Has sa Univerziteta u Edinbrugu 2011. godine, kada je prvi put demonstrirao kako paljenjem i gašenjem svjetla na jednoj LED sijalici može da prenese mnogo više podataka nego mobilni odašiljači.
Ova tehnologija koristi VLC, posrednika koji koristi vidljivo svjetlo između 400 i 800 teraherca. Ono funkcioniše kao nevjerovatno napredan oblik Morzeove azbuke, kao paljenje i gašenje baterijske lampe da bi se napisala poruka. Na isti način LED sijalica kada se pali i gasi velikom brzinom može da se koristi za pisanje i prenošenje podataka u binarnom kodu.
U pitanju je tolika brzina paljenja i gašenja svjetla koja nije vidljiva ljudskom oku. Jedna od beneficija ovakve tehnologiju u odnosu na Wi-Fi je i da svjetlost ne može da prolazi kroz zidove, što ga čini mnogo bezbjednijim i uređaje manje sklonim međusobnim mješanjem i uticajem.
Sve što nam je potrebno je instalirati mali mikročip u svaki potencijalni svjetlosni uređaj koji bi onda mogao da kombinuje osnovne funkcije: osvjetljenje i bežično prenošenje podataka. U budućnosti ne samo što ćemo imati 14 milijardi sijalica, nego ćemo tako moći da imamo 14 milijardi Li-Fi odašiljača za čistiju i svjetliju budućnost.
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.