Međunarodni dan djeteta 20. novembar

Međunarodni dan djeteta širom svijeta obilježava se 20. novembra.

 

Generalna skupština Ujedinjenih nacija je 20. novembra 1959. godine usvojila Deklaraciju o pravima djeteta, a 1989. godine Konvenciju o pravima djeteta.

Ovaj dan se obilježava kao Međunarodni dan djeteta, s ciljem senzibiliziranja javnosti na potrebu zaštite djece od zloupotreba, nasilja i različitih oblika diskriminacije.

Generalna skupština Ujedinjenih nacija je 20. novembra 1959. godine usvojila Deklaraciju o pravima djeteta, a 1989. godine Konvenciju o pravima djeteta.

PREVENCIJA ZLOSTAVLJANJA

Međunarodni dan prevencije zlostavljanja i zanemarivanja djece obilježen je juče sa ciljem jačanja svijesti o štetnosti svakog oblika nasilja nad djecom, podsticanja države na aktivniji odnos u zaštiti djece  i jačanja prevencije kao prioritetnog zadatka u zaštiti djece od različitih oblika nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja.

Međunarodni dan prevencije zlostavljanja i zanemarivanja djece nastao je na inicijativu Fondacije svjetskog samita žena  iz 2000. godine s ciljem stvaranja kulture prevencije širom svijeta podsticanjem vlada i društvenih organizacija na aktivnije uključivanje u zaštiti djece.

Radi skretanja pažnje na ovaj teški problem, partneri Svjetskoga dana organizuju aktivnosti za povećanje svijesti i edukacije o zlostavljanju djece i nasilja prema djeci, podsticanje poštovanja prava djeteta, te stvaranje prevencije zlostavljanja djece glavnim prioritetom.

Zlostavljanje djece vrlo je težak problem koji uzrokuje brojne teške posljedice na njihov razvoj. Izloženost djeteta fizičkom, emocionalnom ili seksualnom zlostavljanju predstavlja traumatsko iskustvo koje ostavlja duboke ožiljke. Sve države koje se brinu o dobrobiti svojih građana, a osobito djece, prepoznale su kao jedan od svojih prioritetnih zadataka razvijanje prevencije zlostavljanja.

UN KONVENCIJA O PRAVIMA DJETETA

UN Konvencija o pravima djeteta je univerzalni međunarodni dokument posvećen djeci,  izraz potrebe da se djeci obezbijedi posebna zaštita i briga, jer postojeći sistem zaštite prava i sloboda građana na međunarodnom planu nije bio dovoljna garancija i u zaštiti prava i interese djece.

Prava djeteta, kako ih Konvencija utvrđuje, samo su potrebe svakog djeteta koje su različite u različitim periodima njegovog odrastanja. Zato je važno da te potrebe djeteta u svakom periodu njegovog odrastanja i na svakom mjestu budu prepoznate, kako bi mogle biti osigurane i obezbijeđene i u porodici, školi, lokalnoj zajednici. Prava koja djeca imaju nikako ne znače da djeca mogu raditi što hoće, da su prezaštićena, da su učenjem o pravima zanemarili obaveze.

Djeca imaju i svoje obaveze i odgovornost u skladu sa svojim uzrastom i svojom sposobnošću da obaveze i odgovornost preuzmu, a od odraslih zavisi da li djeca znaju svoje obaveze i da li će preuzeti odgovornost za svoje postupanje i svoje odluke, a prava djece su obaveza i odgovornost odraslih.

Obaveza je odraslih da djetetu obezbijede takvu zaštitu i brigu koja je neophodna za njegovu dobrobit, imajući pri tome u vidu: da je svako pravo iz Konvencije osnovno i jednako važno, da prava nije moguće rangirati po njihovom značaju, da prava djeci pripadaju samo zato što su djeca i da se prava djeci ne mogu oduzeti zato što ih nisu zaslužili.

 

DJECU TREBA ZAŠTITITI

Iz Institucije Ombudsman za djecu RS već godinama ističu da je jedno od osnovnih prava svakog djeteta pravo na bezbjedno odrastanje, odrastanje u sredini koja pruža poštovanje i podršku i u kojoj nema nasilja, jer samo takva sredina podstiče razvoj ličnosti djeteta i stvara odgovorne građane i prema sebi i prema drugima.

“Ombudsman za djecu konstatuje da je u poslednjih par godina osjetno primjetan veći stepen senzibiliteta naše društvene zajednice za potrebe djece i bolje prepoznavanje osnovnih principa Konvencije. Međutim, još uvijek se kod pojedinih subjekata, o pojedinim pitanjima koja se tiču razvoja, obrazovanja i vaspitanja djeteta, prepoznaju i konstatuju određene nedosljednosti i nedostatak punog razumijevanja za najbolji interes djeteta. Ovakve pojave izazivaju negodovanje javnosti i dovode u sumnju povjerenje građana u efikasnost postupanja pojedinih subjekata zaštite”, rekli su iz ove Institucije.

Dodaju da su dječija prava osnov za izgradnju naprednog društva, i zato, odrasli kad donose odluke koje se tiču  djece uvijek to treba da rade u najboljem interesu djeteta, a svaki dan da se zapitaju – jesmo li dovoljno učinili da ih zaštitimo?

Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine (VSTV BiH) je svjesno značaja i uloge pravosuđa u procesu jačanja položaja djece u BiH, posebno u segmentu unapređenja mehanizama zaštite djece i jačanja svijesti, radi sprečavanja i suzbijanja nasilja nad djecom, s posebnim akcentom na ranjive kategorije djece.

Stoga će VSTV BiH u narednom periodu putem Projekta “Unapređenje efikasnosti sudova i odgovornosti sudija i tužilaca u BiH – druga faza“ kojeg finansira Vlada Švedske pristupiti realizaciji aktivnosti koje za cilj imaju pružanje podrške djeci u ostvarivanju njihovih prava, pristupa pravosuđu i kontaktu sa sudovima.

Projektne aktivnosti u tom domenu će biti usmjerene i na profesionalizaciju sudskog osoblja i razvijanje ujednačenog nivoa sudskih usluga, pri radu s ovom ranjivom grupom. Kroz specijalno kreirane edukacije, posebna pažnja će biti posvećena unapređenju komunikacije i postupanja nosilaca pravosudnih funkcija sa djecom, korisnicima sudova.

Također će se provesti sveobuhvatna analiza o položaju djece u sistemu građanskog i krivičnog pravosuđa, kao i o postojećem stepenu ostvarivanja prava djece pred sudovima u BiH, te će se izraditi preporuke za unapređenje, saopšteno je iz VSTVBiH.

 

Buka