Arifa Isaković: Bošnjačka negacija bosanskog jezika

Molim autore rječnika bosanskog jezika da eksplicitno objasne pozdravljanje na bosanskom jeziku da ne bih na samom početku konverzacije doživljavala neprijatnosti

Otkako živim u Sarajevu sagovornici me često na osnovu imena identificiraju kao Bošnjakinju ili na osnovu vokabulara Hrvaticom. Jedna od najfrekventnijih riječi u svakodnevnom životu mi je kruh, odnosno hljeb, pa sam upravo zbog te riječi najčešće identificirana kao Hrvatica. Odrasla sam u Krajini, u tradicionalnoj muslimanskoj porodici, ali mi se u Sarajevu često pripisuje hrvatstvo jer je, očito čak i onim fakultetski obrazovanim, nepoznato da se negdje oko Vrbasa hljeb pretvara u kruh. Još manje je poznato da to nema veze ni sa bošnjaštvom ni sa hrvatstvom ni sa srpstvom. Osnovnu životnu namirnicu koju u Sarajevu zovu hljebom su moja pranana i nana zvale kruhom, pa je logično da kruh bude sastavni dio i moga maternjeg jezika kakogod ga zvali. Po dolasku u Sarajevo saznadoh da se očev brat zove amidžom, a ne stricem, da se lepinja zove somunom, da je sofra jelo koje se stavi na siniju (dotad mi nepoznata riječ), a ne niski drveni stolić…

Neki dan pozvala sam broj jedne privatne zdravstvene ustanove. Osoba koja se javila na moje Dobar dan, odgovorila mi je sa Poštovanje. Na zvaničnoj web stranici vidjeh ime i lik žene sa maramom na glavi na osnovu čega zaključih da pripada bošnjačkom nacionalnom korpusu. Primijetila sam da Poštovanjem osobe koje se deklariraju kao Bošnjaci i muslimani izbjegavaju reći Dobar dan. Prema onome što piše na službenoj stranici Islamske zajednice u BiH, musliman jedino neće uzvratiti istim pozdravom ukoliko u upućenom pozdravu ima nešto što je u suprotnosti s islamskim vjerovanjem. Sasvim sigurno poželjeti nekom dobar dan nije u suprotnosti sa islamskim vjerovanjem, nego se radi o nepoznavanju vjere koja se ispovijeda. Nažalost ovo nije usamljen slučaj, mnogo je deklarativnih vjernika svih religija koji samo površno poznaju vjerske propise religije čiji su deklarativni sljedbenici.

Iskazivanje poštovanja da bi izbjegli pozdravljanje sa Dobar dan, kako sam primijetila koriste obrazovane osobe, a oni manje obrazovani i djeca koriste pitanje Kako ste. Ni u jednom jeziku Poštovanje i Kako ste se ne smatraju pozdravima. Ni u priručniku za učenje bosanskog jezika Poštovanje i Kako ste nisu pozdravi, nego su pozdravi: Dobro jutroDobar dan i Dobro veče, pa ipak, oni koji se bore za bosanski jezik odbacuju pozdravljanje na bosanskom jeziku!? A bore se za bosanski jezik!? Bez obzira što je bosanski jezik priznat Ustavom BiH, sami Bošnjaci su prijeratni turski pozdrav Merhaba (Zdravo) zamijenili arapskim pozdravom Esselamu alejkum. Zbog prisutnosti ove pojave među odraslima svoje učenike ni za pet godina međusobnog druženja ne uspijevam naučiti da bar mene pravilno pozdravljaju.

Toliko polemike oko naziva jezika kojim govore Bošnjaci i njegove opstojnosti, a ja, kao nedobrovoljni pripadnik bošnjačkog naroda ne mogu da pozdravim svoga dobrovoljnog sunarodnjaka na bosanskom jeziku!? Zato molim autore rječnika bosanskog jezika da eksplicitno objasne pozdravljanje na bosanskom jeziku da ne bih na samom početku konverzacije doživljavala neprijatnosti. Nadam se da će ovaj tekst otvoriti i javnu raspravu o načinu pozdravljanja u državnim ustanovama i da će biti upućena instrukcija nadležnog ministarstva prema školskim ustanovama kao što je upućena u vezi naziva jezika.

Najeklatantniji primjer bošnjačke konfuzije sa bosanskim jezikom je list Bošnjački glas čiji je izdavač Bošnjačka nacionalna zajednica Hrvatske. Bošnjački glas, u kojem autori tekstova upotrebljavaju riječi: glasilo, siječanj, travanj, neovisnost a u kojem se promoviše bosanski jezik i kultura distribuira se i po krajiškim džamijama. Kada može i ovako, zbog čega onda tolika polemika o nazivu maternjeg jezika!?

Autorica: Arifa Isaković

Prometej.ba