Ajdinović Nijaz Bugar

Ajdinović Nijaz (1960 – 1994)

Rođen 06.12.1960. godine u Hlapčevićima – Visoko, gdje je i živio. Pripadnik jedinica Armije BiH od 24.04.1992. godine. Poginuo 01.08.1994. godine u rejonu Guvna – Mačak, Olovo, kao pripadnik 321. bbr. Proizveden u čin narednika. Ukopan 03.08.1994. godine na mezarju u Hlapčevićima – Visoko.

veterani.ba

BUGAR je jedan od onih boraca i stariješina po kojima se ništa neće zvati

BUGAR nije “ušao” u ratne anale postratnih političkih politika i NVO aktivizma. Njegova rodbina, saborci i prijatelji dostojanstveno čuvaju uspomenu na njega.
BUGAR je ona vrsta heroja o kojima se pišu pjesme, ispisuju romani i prave filmovi.

BUGAR je bio i ostao VELIKI ČOVJEK u pravom smislu te riječi, LIDER saborcima i prijatelj svima. Njegovo “Za mnom”, za razliku od onih koji su komandovali “Naprijed”, odvelo ga je u legendu. I svi koji su imali čast da ga poznaju, s njegovom pogibijom izgubili su PRIJATELJA.

PRIJATELJI će ga se uvjek sjećati kao jednog od najvećih heroja koje je ova sredina imala.

Heroji po kojima se ništa neće zvati

Avdo Šabanović, Ilija Knežević, Nijaz Šahinović Nize, Ajdinović Nijaz Bugar, … Abadžija, Badrov, itd.

Pjesme ratna s kojima su heroji išli na borbene zadatke:

– Mi Smo BH Armija

– Halid Beslic – Djeco Bosanska – (Audio 1993)

– Ja ti odoh majko Bosnu braniti (Ratni spot Armije RBiH)

Još je mnogo imena o kojima se danas malo, ili ništa, može čuti u javnom diskursu.
Da li postratne generacije znaju tko je bio Rasim Fazlić, Mijo Mateša, Kadir Jusić, Emir Redžić Tara, Behadil Memišević.

Gdje su nam živi heroji. Koliko društvene brige i odgovornosti smo pokazali prema suicidnim slučajevima heroja. Koliko smo društvene brige pokazali prema oboljelim herojima.
Jesu li nama HEROJI Ramiz Džafić, Alija Poljar, komandant Roki ili efendija Salko.

– Armija BiH – BH Patriotske pjesme

Puno je pitanja i samo jedan odgovor.

Zaboravili smo HEROJE.

Po hadžiji Esadu Esi Džafiću se ništa neće zvati. Njegovi saborci, prijatelji i rodbina nisu dio sistemskog tala.

Sjeća li se iko komandanta Zerde?

Da li smo kao društvo ušli u fazu prisjećanja historijskih činjenica kao mitološkog sjećanja. Kultura pamćenja bi trebala biti zasnovana na faktičkom – činjeničnom i argumentiranom osnovu,a mi smo ušli u prisjećajnu mitologiju.
Ljudi od znanja i struke kažu da se sjećanja grade i učvršćuju u komunikaciji, u razmjeni mišljenja, činjenica i argumenata. Zašto to nije slučaj kod nas?

Kolektivno sjećanje i politike pamćenja ovdje se strateški i smišljeno podređuju političkom, čitaj partijskom i sitnošićarskom interesu.
Manipuliranje sa sjećanjem i revizionističko nastojanje da se posljednji rat u BiH podredi nacionalističkim partijama i vjerskim zajednicama, već danas nas je dovelo u drastično iskrivljenu sliku posljednjeg rata. Sve češće smo u prilici čuti relativizirajuću filozofiju o podjednakoj krivnji, o građanskom ratu, o počinjenim zločinima na svim stranama, ….

Prije neki dan su “Zlatne ljuljane” u Zenici pozdravljali tekbirima, a ne sa ratnim “Pozdrav domovini”. Komemorativne i memorijske manifestacije obavezno počinjemo s efendijama i ilahijama, a ako me pamćenje drži to je “novotarija” koju je na hinjaka i sramežljivo poturala SDA BiH i Islamska zajednica BiH braniteljima Republike BiH, negdje potkraj ratne “93, a intenzivnije narednih godina.

Nije li IZ BiH “uzurpirala” pravo na sjećanje na poginule borce proglašenjem “Dana šehida”, koji je s vremenom, skoro pa postao “službena” memorijska manifestacija institucija vlasti pod kontrolom Bošnjaka.

– Nedžad Esadović – Zastava Bosanska (modra boja na bijelome platnu)

– Ratne Patriotske pjesme RBiH (Download link)

Za ovdašnje prilike, možda bi se mogli prisjetiti:

– Čaršijo stara

– Adnan Bajramovic – Ovo je nase Visoko

– Halid Dedic – Visoko grade moj Patriotske pjesme Armije RBiH

 

P.S.
Za sve koje nismo spomenuli ovom prilikom, a zaslužuju pomen, naglašavamo da nam je namjera ukazati na probleme koje smo naglasili u tekstu.
Nadamo se i vjerujemo da će u skorije vrijeme, svima koji to zavređuju biti posvećeno dovoljno pažnje i interesa, kako bi ovdašnja hostoriografska priča bila utemeljena na istini, a ne “fabrikovana” prema dnevno-političkim, čitaj budžetskim interesima sitno-šićarđija.