Sabina Krivdić: Budite otvoreni za nove stvari i ne dajte se strpavati u torove, svi ste jedinstveni

Možete li nam reći nešto više o sebi? (mjesto rođenja, obrazovanje, šta Vas je motivisalo na pokretanje vlastitog biznisa)

Rođena sam u Visokom, u kojem živim i radim. Iako sam studirala B/H/S jezik, bila sam administrativna radnica, a nakon toga novinarka. Na jednom od terenskih novinarskih poslova imala sam priliku čuti nešto više o pogodnostima registrovanja poljoprivredne proizvodnje. Iako se prije nisam time bavila i nemam iskustvo, uvijek sam mislila da su prirodna bogatstva i resursi koji nas okružuju neiskorišteni. Tako sam donijela odluku o malom zasadu malina, a prvobitna ideja bila je napraviti liniju proizvoda od tog voća. Desilo se da je prvi proizvod koji sam napravila bio liker koji je odmah osvojio one koji su probali. Tad sam shvatila da je destilerija bolja opcija jer je očigledno da naši ljudi rado kupuju domaće piće onda kad je u pitanju kvalitetan proizvod.

Kada ste otkrili ljubav i talenat prema proizvodnji tradicionalnog bosanskohercegovačkog alkoholnog pića- rakije?

Davno sam shvatila da sam po prirodi osoba kojoj više leži proizvodnja nego kancelarija. Jednostavno, za svoj rad trebam materijalan, opipljiv rezultat, tj. proizvod. Nešto stvoreno mojim rukama, plod moje ideje. Prava domaća rakija se u mojoj porodici cijenila i pravila, doduše za vlastite potrebe. Tako da mi sama tehnologija i proizvodnja nisu bile potpuno nepoznate. Ono što sam željela da prenesem jeste poštovanje prema proizvodnji i konzumaciji rakije kao domaćeg proizvoda koji nije zaslužio da se pravi i tretira kao jeftin proizvod.

Koja je prva rakija koju ste samostalno proizveli i da li je ona razlog za planiranje poduzetničkog podhvata?

Liker od maline je bio prvi proizvod koji me naveo na razmišljanje o destileriji. A onda je krenulo istraživanje, šta je to što nema u ponudi, šta je to novo što bi se moglo uvesti… Odlučila sam se da pokušam napraviti rakiju od meda. To je posebno jako piće koje nije slatko i koje se smatra najstarijim pićem na ovom području. Vremenom se prestala proizvoditi jer je proces dug i skup. Međutim, krajnji rezultat je piće vrhunske kvalitete. Trebala je godina dana svakodnevnog rada da bih konačno dobila ovu rakiju, koja sad već postaje zaštitni znak moje destilerije. U BiH je zvanično pravim samo ja, mada sam sigurna da se nađe još neki neregistrovani proizvođač koji uspije da vrati u život ovo zaboravljeno piće. I to bi me radovalo. Pored toga, pravim i rakiju od malina, koja je također rijedak proizvod a dobitnica je više zlatnih medalja za kvalitet. U pripremi je rakija od višnje koja važi za pravu delikatesnu rakiju. Svaki proizvod me motiviše da probam i još neki novi okus i to je ono što moju destileriju čini posebnom.

Da li proizvodite i druge proizvode ili je Vaš fokus prvenstveno na rakijama i drugim alkoholnim pićima? Koje sirovine koristite i zašto?

Posvetila sam se proizvodnji alkoholnih pića i namjeravam ostati fokusirana na tu liniju. Sirovine koje koristim su domaće voće i med. Nastojim da kroz svoje proizvode pokažem koliko smo okruženi dobrim i zdravim sirovinama a uvozimo sirovine i proizvode slabijeg kvaliteta. Vrijeme je davno bilo da se posvetimo bogatstvu koje nam je na raspolaganju.

Kako ste prepoznali malinu kao neiskorištenu sirovinu u proizvodnji rakija i likera?

Godina u kojoj sam počela da se bavim ovim poslom bila je pogubna za malinare. Pala je cijena malina, velike količine su ostale proizvođačima. Dakle, liker od maline je bio moj odgovor na problem koji je nastao. Kao što vidite, svaki problem ima rješenje, nekada čak i bolje od prvobitne ideje.

Kako ste došli na ideju da naziv Vaših alkoholnih pića bude Kraljica?

Više je puteva vodilo do tog naziva. Naime, alkoholna pića su većinom muškog roda (viski, konjak, gin…), osim rakije. Trebalo mi je neko ime koje će ukazivati na kvalitet, također, željela sam dodati i malo lokalnog duha u cijelu priču, a Visoko je poznato kao kraljevski grad. Kad se sve spoji, dobije se logičan naziv – Kraljica. Općenito za rakiju mislim da je Kraljica među pićima. Kada se poštuje čitav proces proizvodnje, rakija kao jako alkoholno piće je među najkvalitetnijim u svijetu.

Kako je nastala ideja za pokretanje vlastite craft destilerije i zašto baš craft?

Svijet u cjelini sve više bježi od industrijske proizvodnje hrane i pića, i to ne bez razloga. Industriji je bitna zarada, vrlo često na uštrb zdravlja. Zanatska prozvodnja pića postaje sve popularnija i takvi proizvodi osvajaju tržišta. Kad kupite piće neke craft destilerije, vi tačno znate ko je osoba koja je to pravila, znate cijeli proces jer se mi proizvođači time hvalimo i ponosimo, i najvažnije – svojim imenom i prezimenom stojimo iza svake boce koju vidite. To našim kupcima daje sigurnost. Sve to je veliki izazov, odgovornost ali i na kraju radost koja je neopisiva kada za svoj trud dobijete nagradu za vrhunski kvalitet.

Kako se educirate na način da Vam nova saznanja unaprijeđuju proces stvaranja novih proizvoda i kako dolazite do novih ideja?

Bez prestanka eksperimentišem, čitam svu moguću literaturu vezanu za tehnologiju proizvodnje, i stalno pitam za savjete. Trudim se da upoznam što više proizvođača iz regiona i da razmjenjujemo iskustva, ali i stručnjaka, profesora iz ove oblasti. Jednostavno, spajam teoriju i praktičan rad.

Koja je najvažnija stvar prilikom pokretanja poduzetničkog pothvata?

Hrabrost.

S kojim se problemima susrećete u svom radu?

Problemi su uvijek isti: finansije za pokretanje biznisa i administracija. Mislim da je to zajedničko svim poduzetnicima u svijetu.

Da li je teško biti žena u svijetu proizvodnje alkoholnih pića i poduzetništva uopće?

To zavisi od toga kakva ste žena. Ono što je jednoj ženi drama, drugoj je smiješno. Da ima predrasuda oko žene proizvođača rakije kod nas – ima. Ali mene tako čini sretnom razbijati predrasude, pa mi te situacije predstavljaju bonus nagradu. S druge strane, biti prva žena u BiH u ovoj ulozi olakšalo mi je marketnig. Dosta medijskih priča o meni je došlo baš iz tog razloga. Kao što vidite, iz svega može izaći nešto dobro, važno je znati okrenuti stvari u pozitivnom smjeru.

Kakva je pokrivenost tržišta Vašim proizvodima? Jeste li prepoznali skrivene potencijale bosanskohercegovačkog tržišta?

Zanimljivo je da ja dosad nisam poslala nijednu ponudu. Ljudi čuju za mene i obrate mi se direktno. Do ove sezone proizvodnja je bila manjeg obima i prodaja se vršila u destileriji, online ili ličnom dostavom. Od ove proizvodne sezone namjera je odabrati distributera koji će preuzeti prodaju.

Imate li planove za proširenje svoje djelatnosti? Koji su vaši planovi za budućnost?

Planovi o proširenju djelatnosti se već ostvaruju. Namjera mi je da nabavim vlastite pčele i da imam svoj med jer korisitim zaista velike količine meda. Također obim proizvodnje se povećava ali u mjeri u kojoj mogu da kontrolišem kvalitet. Tako da što se tiče budućnosti, proširenja u velikog proizvođača neće biti. Ostajem craft destilerija jer želim lično garantovati za svaku jedinicu svojih proizvoda.

Da li razmišljate svoje proizvode izvoziti izvan granica BiH?

Imam dosta upita, posebno Slovenija, Austrija… Dosta mojih proizvoda je već „putovalo“ u veliki broj zemalja svijeta. Ukoliko nađem pouzdanog partnera, moguće je da se odlučim na takav korak.

Imati vlastitu craft destileriju koje su prednosti , a koji nedostaci?

Ako imate razvijen osjećaj lične odgovornosti, sve su prednosti. U craft destileriji ste sami odgovorni za sve; od nabavke sirovine, ambalaže, preko destilacije do paketa u koji spakujete pune boce. Ako sve radite odgovorno, predano i srcem, prisvajate sve zasluge za uspjeh proizvoda.

Koje su osobine dobrog poduzetnika?

Odvažnost, dostojanstvo, poštenje, odgovornost, kreativnost, elokventnost, karizmatičnost… Ali je najvažnije, kako naš narod kaže – ljudskost. Morate ostavljati utisak osobe kojoj se može vjerovati.

Ko je zaslužan za Vaš uspjeh?

Moji najbliži koji me vide kao ženu koja može sve.

Bez čije pomoći nebiste mogli održati nivo kvalitete trenutnih proizvoda koje imate u ponudi, a istovremeno povečati asortiman novim proizvodima?

Ljudi koji su moji dobavljači sirovina i saradnici. Ponosna sam na neke odnose koje smo stvorili, poštujemo jedni druge i uvijek se držimo dogovora.

Kako se nosite s konkurencijom?

Obavljala sam mnogo različitih poslova tokom života, ali u ovoj branši taj pojam konkurencije u nekom takmičarskom smislu kao da ne postoji. U BiH i nema mnogo malih proizvođača, ali u regionu se javljaju. Tokom sajmova i festivala se srećemo i najčešće dobro družimo svjesni da svako od nas daje svojim proizvodima lični pečat koji je jedinstven.

Da li je stresno biti poduzetnik?

Povremeno, i to je normalno. Mislim da je stresnije raditi posao koji ne volite ili raditi za nekoga ko vas ne cijeni.

Preporučujete li mladima kretanje u poduzetničke vode?

To vidim kao budućnost BiH. Moja djeca su sad u toj kategoriji mladih, i po onome što vidim kod njih i njihovih prijatelja, dolaze generacije obrazovanih mladih ljudi spremnih da se bore za ono što zaslužuju. Sve više izumire podanički duh i prihvatanje loše situacije kao normalne, mladi ne žele loše plaćene poslove i direktore i/ili političare koji će preko noći na uštrb plaća radnicima voziti bijesna auta.

Da li imate neku poruku za mlade?

Budite svjesni da je najveće bogatstvo koje vam roditelji mogu dati – naučiti vas da budete samostalni, da budete ponosni da nešto stvarate sami i da vam niko ne poklanja ništa. Obrazujte se i puno putujte. Tako ćete vidjeti šta možete i koji su načini da sebi ovdje stvorite ono što vi želite. Znam da znate poznatu misao „Um je kao padobran, radi samo kad je otvoren“, zato budite otvoreni za nove stvari i ne dajte se strpavati u torove bilo koje vrste. Svi ste jedinstveni.

Poduzetnice.ba