Možemo biti sretni sa četiri boda

OD NAJBOLJEG DO LOŠEG: Možemo biti sretni sa četiri boda

Piše: Marko Tomaš

Igra nam se kreće od euforije do depresije a s njom i naša duševna stanja. Možda nas to opet kažnjava naša zemlja, jedina na svijetu u kojoj postoji sudbina pa nam, eto, možda usud ne dozvoljava da budemo sretni

Preksinoć je reprezentacija Kalatonije igrala revijalnu prijateljsku utakmicu protiv Perua. Inače deklarirani katalonski separatist, Gerard Pique je nakon utakmice kritizirao navijače koji su tijekom utakmice skandirali uvrede na račun Španjolske. „Treba biti primjer!“ – rekao je Pique.

Ovu situaciju pominjem u kontekstu zaglušujućih zvižduka grčkoj himni na Bilinom polju. Teško je očekivati od navijača da se utrkuju u civiliziranom ponašanju, ali opravdanje za necivilizirano ponašanje ne treba tražiti u tome kako su se grčki navijači odnosili prema nama. Dok ne naučimo da prvo trebamo povesti računa o sebi i vlastitom ponašanju bez obzira na druge nema nade da će bilo kakav oblik civilizacije kročiti u naš duhovni prostor. Matrica svakodnevice se uvijek odrazi na stadionima, tako je to i u ovom slučaju.

Od najboljeg do lošeg

Idemo staviti po strani analiziranje sudačkih odluka. Pokušajmo, dakle, apstrahirati penal i crveni karton Miralemu Pjaniću. I bez tih događaja moramo biti nezadovoljni nekim stvarima. Protiv Grčke desila nam se u dlaku ista stvar kao i u utakmici protiv Armenije. Naprosto kao da nestanemo u drugom dijelu dijelu utakmice. Budući su Grci nešto kvalitetnija momčad od Armenaca, to se ovaj put odrazilo i na rezultat. A sam rezultat i nije toliko loš obzirom na sve što se odigralo tijekom utakmice. On nas ostavlja u dobroj poziciji za daljnji tijek kvalifikacija, ali samo u slučaju da rješimo probleme u našoj igri. Onakve oscilacije kakve smo vidjeli kod naše momčadi u ove dvije utakmice jednostavno nisu normalne. Momčad koja u prvih dvadeset minuta igra najbolji nogomet u svojoj povijesti odjednom se pretvori u beskrvnu i bezidejnu masu koja samo čeka kada će je protivnik nokautirati.

A prvi dio utakmice smo odigrali stvarno impresivno. Ne radi se samo o činjenici da smo pritisnuli Grke, stvar je u tome da smo igrali i lijep i funkcionalan nogomet. Ali i u tom dijelu utakmice u par navrata su se otkrile naše slabosti. Grci su prelako prolazili preko bočnih pozicija i svaki takav njihov proboj završio bi centaršutom u naš peterac. Prosinečki i njegov stožer su morali detektirati tu stvar još u prvom poluvremenu. Bičakčić definitivno nije sjajno rješenje za desnog beka. Pokazalo se to naročito u drugom dijelu utakmice kada je preko njegovog boka curilo kao kroz sito. Osim toga njegov deficitaran ofenzivni kapacitet pomaže protivnicima da neutraliziraju Višću. Lijevi bok je bio nešto bolji ali drugi gol smo primili upravo preko tog boka. U periodu sjajne igre imali smo i problem s reposjedom, presing po izgubljenoj lopti nije bio učinkovit i to je nešto na čemu bi trebalo raditi ukoiko mislimo gajiti taakv stil igre jer inače postajemo izrazito ranjivi po izgubljenoj lopti.

Izostale reakcije izbornika

Cimirot je odigrao sjajnu rolu u ulozi čistača na sredini terena sve do trenutka kada je isključen Pjanić a tada je do izražaja došla njegova iscrpljenost jer je morao pokrivati veći dio terena nego do tada. Opet je izostala ispravna reakcija klupe. U tom trenutku trebalo je izvući iz igre potrošenog Duljevića ili Višću i uvesti u igru Radeta Krunića kako bismo i dalje držali središnji dio terena i imali kapacitet iz tog područja pomagati bokovima u defanzivi. Zašto je Prosinečki čekao s izmjenama kada je isključen Pjanić još uvijek mi nije jasno. Momčad je djelovala iscrpljeno i u toj situaciji hitno smo trebali osvježenje kako bismo parirali Grcima.

Nakon svega uistinu je teško shvatiti što nam se događalo u ove dvije utakmice, otkud tako dijametralno suprotne slike naše momčadi u dva različita dijela iste utakmice. Kada posmatramo oba prva poluvremena možemo žaliti što nismo protivnike rezultatski devastirati. A u slučaju drugih poluvremena možemo biti sretni što smo izvukli pozitivne rezultate i iz dvije utakmice osvojili 4 boda. Nešto tu ne ozbiljno ne štima. Možda treba skratiti vrijeme početnog pritiska kako bi momčad obnavljala energiju kroz periode zatišja. A možda i treba mijenjati pristup ako stoji činjenica da naši igrači nemaju tjelesne kapacitete za igrati takav stil nogometa. Možemo ipak biti zadovoljni početnim postavkama igre, ali ne možemo izbornikovim reakcijama u kritičnim dijelovima utakmice.

Lako sa Italijom 

Šteta što smo protiv Grčke izgubili dva boda i od gotovog napravili veresiju. Ovako nemamo izgovora nego moramo pobjediti neugodnu Finsku. A nakon toga dolazi možda najlakša utakmica koju ćemo igrati, ona protiv Italije. Nadajmo se samo da će Pjanić biti u sastavu za Italiju. Teško je išta procjeniti, obzirom da je režiser prijenosa spavao, čovjek je i Šunjićev start za penal i Pjanićev prekršaj ponovio samo jedan jedini put i to iz jednog jedinog kuta, ali u onom startu, čini se, nije bilo namjere pa će valjda jedna utakmica suspenzije biti dovoljna kazna.

Imamo, dakle, problema i sa prijenosom utakmica. Ali to nije problem koji treba rješavati Robert Prosinečki, njega čekaju puno ozbiljnije stvari. Igra nam se kreće od euforije do depresije a s njom i naša duševna stanja. Možda nas to opet kažnjava naša zemlja, jedina na svijetu u kojoj postoji sudbina pa nam, eto, možda usud ne dozvoljava da budemo sretni. Viša sila, jebiga.

(zurnal.info)