“Eusocijalnost“ – najviša forma društvenog ponašanja

Eusocijalnost – Kako nas insekti mogu naučiti stvaranju boljih tehnologija i međuljudskih odnosa
Kada bismo sve ljude koji žive na planeti spakovali u konzervu kao sardine, konzerva bi bila 2 kilometra duga, isto toliko široka i visoka. Iznenađujuće, svi mravi na svijetu bi napunili konzervu slične veličine. Uprkos svom velikom broju, insekti poput mrava uspijevaju da se razvijaju bez lošeg uticaja na prirodu.

Insekti su istinski izumitelji tehnologije. Koriste svoje tehnologije preko 50 miliona godina u savršenoj ekološkoj ravnoteži. Za razliku od njih, ljudi su amateri u tehnologiji sa stanovišta uticaja na prirodu. Naše tehnologije ugrožavaju postojanje naše vrste, ali i čitave biosfere. Izučavajući čudnovati društveni svijet insekata i njihove tehnologije, mogli  bismo naučiti kako da živimo u boljoj biološkoj harmoniji sa planetom koju nastanjujemo.

Pčela - savršenstvo prirode

Pčela – savršenstvo prirode

Ono što nam je zajedničko sa više vrsta insekata jeste praksa poznata kao “eusocijalnost“. To je najviša forma društvenog ponašanja. Podrazumijeva sofisticiranu podjelu rada gdje različite generacije rade zajedno, različiti pojedinci obavljaju različite poslove, uključujući i rađanje i podizanje djece. Najistaknutiji “eusocijalci” na zemlji su rijetke vrste insekata (mravitermiti i pčele) i ljudi.

Naša eusocijalnost je ono što nama, ali i insektima, omogućava razvoj tehnologije. Jedinke eusocijalnih vrsta prepoznaju i izvršavaju zadatke za koje su najsposobniji, bilo da se radi o čuvanju gnijezda ili traženju hrane i izbjegavaju zadatke drugih jedinki. Na ovaj način grupa životinja će se spontano organizovati u kolektiv koji nazivamo “superorganizmom“, a koji može razviti tehnologiju.

Prva evolutivna forma tehnologije je bila poljoprivreda, koju su i izmislili mravi i termiti 50 miliona godina prije nas. Poljoprivreda može biti definisana kao tehnološki proces proizvodnje hrane na veliko. Na primjer, mravi koji sijeku lišće pretvaraju biološku masu zelenih listova u hranu koristeći svoje  impresivne baštovanske sposobnosti, značajne tehničke vještine i simbiozu sa gljivama.

Mravi vode brigu o biljnim ušima - stočarstvo

Mravi vode brigu o biljnim ušima – stočarstvo

Ljudska primjena poljoprivredne tehnologije je počela prije 10 hiljada godina. Ali, u našem slučaju, poljoprivreda je omogućila stvaranje ekonomskog viška. To je potpomoglo pojavu pisanog jezikaknjiževnostimatematikefilozofijeumjetnosti i nauke. U tom smislu, stvarni korijen naših tehnoloških mogućnosti leži u poljoprivredi.

Eusocijalnost i poljoprivreda su omogućili društveno nadmetanje na Zemlji, prvo među insektima, a onda i među ljudima. Prva globalna civilizacija je bila civilizacija insekata ili “insektocen”. Proučavajući različite oblike insektocena, možemo naučiti važne lekcije za našu tehnološku budućnost.

Značenje pojma civilizacije vrti se oko gradova i to onih poputa Rima, Londona, New Yorka, a koje vidimo kao središta starih ili modernih ljudskih civilizacija. Svi eusocijalni insekti se bave poljoprivredom u svojim sopstvenim gradovima, a iznenađujuće je da njihovi gradovi uopšte ne zaostaju za ljudskim u smislu tehničke profinjenosti.

Uzmimo ponovo za primjer mrave koji sjeku lišće. Njihovi metropolisi su vjerovatno najkomplikovanije strukutre ikada napravljene pod zemljom. U njima su ogromne bašte u samom centru, a koje su povezane izvrsnim putevima. Druge strukture su razbacane okolo, a uključuju deponije na kojima odlažu otpad, centre za distribuciju hrane, vojne kasarne ili policijske stanice. Postoje čak i pogrebna društva.

Termiti grade puno veće građevine nego ljudi

Termiti grade puno veće građevine nego ljudi

Neki mravlji gradovi su ogromni. Da mravi imaju ljudsku veličinu, naseobina mrava Formica yessensis na ostrvu Hokkaido u Japanu bi bila mnogo veća nego Tokyo. Slično tome, da su termiti ljudske veličine, onda bi visina prosječne termitske humke u Africi bila iste visine kao najviša ljudska konstrukcija na svijetu, Burj Khalifa u Dubaiju visoka 828 metara.

Gradovi drugih vrsta insekata su primjeri estetske profinjenosti. Na primjer, gradovi koje prave pčele od materijala koji njihova tijela luče su primjeri stvarne prirodne ljepote.

Mi bismo morali početi ličiti na insekte kao naše starije i iskusnije eusocijalne rođake. Ove urbanizovane životinje i njihovo profinjeno društveno ponašanje možda sadrže važne instrukcije kako bismo našu tehnološku budućnost mogli učiniti sigurnijom. Morali bismo biti dovoljno hrabri da zavirimo u njihov svijet.

Negdje u čudnom društvenom životu insekata se kriju tajne ekološke ravnoteže koja našem svijetu tako nedostaje. Moramo što prije pronaći tajnu kako da integrišemo naše tehnologije sa ekološkim sistemom koji naseljavaju pripadnici 9 miliona drugih vrsta. U suprotnom bi moglo biti jako kasno.


JASNA D. – Logicno.com