Idejno urbanističko-arhitektonsko rješenje – kako bi mogao izgledati “Sebilj” u Visokom

Prilog za javnu raspravu o Nacrtu urbanističkog projekta ”Sebilj” Nacrt (Idejno urbanističko – arhitektonsko rješenje) Izvor: visoko.gov.ba Praksa raspisivanja tendera bez prethodnog raspisivanja konkursa isključuje aktivno učešće i odbacuje prijedloge samostalnih arhitekata, urbanista i studenata arhitekture sa područja Općine Visoko koji je najbolje poznaju. Samim tim, naš prostor dobija najjeftinije a ne najbolje rješenje.

Izabrano konkursno rješenje (mali fond nagrada) bi omogućilo sadržajan predmetni zadatak i jasno definisane ciljeve prema tenderski izabranom nositelju izrade, u ovom slučaju Institutu za građevinarstvo ”IG” d.o.o. Banja Luka.

Zaključak: Slabo i površno idejno rješenje koje je glavna tema ovog priloga je na prvom mjestu posljedica loše prakse u donošenju planske dokumentacije.

2.1 Sebilj

Projektni zadatak kao i nacrt urbanističkog projekta Sebilj formulišu kao trg. Sebilj nikada nije bio trg nego trgovište odnosno pazarište u vrijeme dok nisu postojala auta pa i poslije.

Uvođenjem auta on još manje označava trg jer na trgu ne strahuješ od nesmotrenih vozača. U Srednjem vijeku ovaj prostor se nazivao Pazar i pazarni dan je bio ponedjeljak kao i danas.

Sebilj nije trg, sebilj je česma koja je postojala na Sebilju i osnovna funkcija joj je bila da napoji trgovce pitkom vodom! Sebilj nije bila trgovska fontana nepitke vode kojoj se divi. Sebilj je bila hajr česma vjerovatno Ajas bega koji se smatra osnivačem Visokog jer je prvi uvakufio nekoliko dućana na Sebilju u svrhu održavanja Šerefudin (Čaršijske) džamije – najstarija džamija Visokog zajedno sa Pertačkom.

Mi imamo sliku Austro-Ugarske verzije i pozicije česme na Sebilju.

Trgom su ga smatrali i neki drugi tridesetih godina prošlog stoljeća pa su dali postaviti kip kralja Aleksandra koji također nije zaživio. Zaključak i osvrt na predloženo rješenje: Predloženo rješenje (u daljem tekstu nacrt) Sebilj formuliše ali ne tretira kao trg.

Suprotno Regulacionom planu (akt višeg reda koji se mora poštovati) nacrt olahko predlaže uklanjanje ugaonih objekata s obje strane Sebilja. Regulacioni plan propisuje restauraciju (zaštitu korištenjem istih materijala bez mijenjanja gabarita objekta a kamoli njihovog uklanjanja) kao nivo intervencije za date objekte.

Ovakvim pristupom nacrt narušava: – Regulacioni plan – urbanu morfologiju Sebilja – urbanu morfologiju Čaršijske ulice – historijsku liniju građenja na Sebilju koja prati princip neposrednog građenja uz ulicu duž cijele ulice Čaršijska osim u slučaju stambene zgrade preko puta Tabhanske džamije koja je povučena i narušava urbanu morfologiju i karakter Čaršije Visoko. – ambijentalnu vrijednost Sebilja i doživljaj pristupa Čaršijskoj ulici, odnosno pijaci. – memoriju mjesta.

Napomena: štetnost ovakvog rješenja prema Bijeloj Džamiji će biti obrazložena naknadno. Napomena: Objekti predloženi za rušenje imaju slabu individualnu ali jaku ambijentalnu vrijednost i potrebno je raditi na njihovoj individualnoj vrijednosti. Potrebno ih je restaurirati i adaptirati. Posebna pažnja treba biti usmjerena na materijalizaciju krovova, uređenje fasada i pristup objektima. Nacrt osim Sebilja i pijacu tretira kao trg pa predlaže više fontana (dvije manje na Sebilju-na mjestu objekata predloženih za rušenje, jednu veliku na pijaci i jednu veliku na mjestu šadrvana Sebilja 2). Potrebno je imati na umu da je sebilj samo jedan i moguć je na samo jednom mjestu. Sve ostalo su kopije ideje sebilja, šadrvana ili fontane. Stoga predlažem linijsko (linearno) postavljanje estetskih rješenja fontana i vode koja nema veze sa sebiljom nego bi bila kontrast i nešto novo, bolje. Taj linearni izraz vode u parteru bi možda mogao ukazivati na poželjne linije kretanja pješaka i usmjeravati ih u određenim pravcima.

Napomena: Sebilj treba biti ulazni, reprezentativni prostor Čaršije Visoko, odnosno pješačke promenade kroz Čaršijsku ulicu koji će kao lijevak (sa postojećim gabaritima objekata) pješake privući da uživaju i troše u kulturno-historijskom centru grada a ne na bezvrijednoj periferiji u nekom tržnom centru ili livadi sa betonskim kuglama i oglasnim tablama alternativne photoshop arheologije.

2.2 Pijaca

Nacrt dalje predlaže širenje trga na područje na kojem je oduvijek bila pijaca (PAZAR-buvlja i zelena) ovog puta suprotno Urbanističkom i Regulacionom planu koji jasno definišu potrebu izgradnje tržnice na ovom prostoru koja će objediniti zelenu i buvlju pijacu sa tržnicom koja se trenutno nalazi u centru Sebilj II. Suprotno Urbanističkom i Regulacionom planu nacrt predlaže štandovski tip pijace na prostoru ispred Sebilja II koji je privatno vlasništvo Sebilja II i već ima sličnu funkciju.

Zaključak: Nacrt ne rješava problem pijace na zakonski planiranom mjestu niti predlaže plan njenog funkcionisanja u smislu dostavljanja robe, protoka robe, skladištenja robe, parkiranja dostavnih vozila, parkiranja korisnika pijace, parkiranja stanovnika itd. Ovi i mnogi drugi faktori su ključni za poimanje Čaršijske ulice koja je Urbanističkim i Regulacionim planom tretirana kao pješačka zona. Idejno rješenje buvlje pijace (natkrivene pijace-lijevo) i zatvorene zelene pijace i tržnice (desno) koje predlažem.

Osvrt na rješenje predloženo nacrtom: Pozicija pristupa predloženom parkingu i podzemnoj garaži je dobra. Potrebno je planirati i projektovati garažu kapaciteta od 150 mjesta i linijsku a ne ugaonu rampu nagiba 12-15% da bi se osigurao nesmetan pristup dostavnih vozila u budućnosti. Također je potrebno planirati poziciju dodatne rampe nakon što kapacitet garaže pređe 1000m².

Ponuđeno rješenje ugaone rampe može biti urađeno zbog pristupa predloženom parking prostoru, međutim, ovaj parking prostor u daljoj budućnosti treba postati zelena površina koja će biti blokirana linijskom rampom sa početkom neposredno nakon skretanja sa glavne ceste (uz kontrolu ulaza pokretnim rampama ili blokerima).

Idejno rješenje prve etaže garaže ispod pijace sa namjenom snabdijevanja pijace, skladištenja robe i parkinga koje predlažem.

Napomena: funkcija koja je prijeko potrebna ovom prostoru kao sastavni dio kompleksa pijace je javni WC (WC u suterenu centra Sebilj II je privatno vlasništvo centra Sebilj II). Mojim idejnim rješenjem je predložena i druga etaža garaže (-2) koja bi imala namjenu rezervisanu samo za parkiranje.

2.3 Čaršijska ulica

Čaršijska ulica je sinonim za Čaršiju Visoko koja je održala karakter trgovačke ulice zajedno sa dva interpolirana (nametnuta) rješenja centara Sebilj I i Sebilj II koji nikada nisu opravdali ogromna uložena sredstva. Razlog je jednostavan – nisu slijedili karakter Čaršijske ulice nego su ponudili novi oblik poslovanja koji nije održiv i koji skreće pažnju sa Čaršijske ulice. (TRENUTNO STANJE: Zatvoreni/napušteni poslovni prostori: Sebilj I – 16/32; Sebilj II – 96/135). Regulacioni i Urbanistički plan Čaršijsku ulicu tretiraju kao pješačku zonu. Da bi se stekli uslovi za ovakav karakter ulice u predmetnom zadatku je potrebno u prvi plan staviti pješaka a ne deficit parking mjesta.

Dakle, u Čaršijskoj ulici motorni saobraćaj, a posebno mirujući saobraćaj treba biti sveden na minimum i posmatran kao luksuz a ne kao rješenje!

Transformacija Čaršijske ulice u pješačku mora biti shvaćena i prihvaćena kao dugotrajan i težak ali realan i potreban proces da bi Visoko imalo čaršiju kojom se ponosi. Zabranu saobraćaja možemo posmatrati kao oblik zaštite nečega što je vrijedno u toj ulici, Tabačke džamije koja je nacionalni spomenik ili Bijele džamije koja je dva puta prepoznata kao izvrstan arhitektonski izraz sakralnog objekta uopće. Pa onda dodamo tradiciju kožarskog zanata, suhog mesa, bosanske kuhinje, kahve, čevapa, čorbe i sl. Sve ovo je dio naše dokazane i proživljene kulture i tradicije kojom se trebamo ponositi i koju trebamo unovčiti jer je takve nema nigdje na svijetu.

Fokusirali smo se na razvoj turizma na platou piramide i oko tunela a ne shvatamo da će takav oblik turizma naći način da se razvije ako je vrijedan razvoja. Državne institucije kao što su Muzej i Općina trebaju prvo pomesti u svojoj avliji. Na primjer u čaršiji jer se donosi važan dokument: Urbanistički projekat Sebilj! Kad već spominjem Muzej nameće mi se pitanje koje se ne tiče razvoja turizma nego historije visočke čaršije i aktuelnih radova na objektu Bijele džamije koji polahko vraća autentičnu vrijednost: Slika 9.

Čiji su ovo nišani, gdje su bili, ko ih je ovdje naslagao, ko ih je odavde uklonio, kojem gaziji, agi, vakifu ili vojskovođi Visokog su pripadali i koja je njihova sudbina jer ovakvi se odavno ne izrađuju današnjim insanima. Da li su posmrtni ostaci ekshumirani i da li je urađena identifikacija, snimanje i demografija terena harema Bijele džamije? Idejno rješenje saobraćaja u Čaršijskoj ulici do Tabhanske džamije koje predlažem: Ovaj potez bi služio kao pilot projekat za ulicu Alije Izetbegovića (također pješačka zona) uz aktiviranje zaobilaznice na desnoj obali rijeke Fojnice.

Čaršijsku ulicu kao trgovačku promenadu je potrebno strateški planirati a planski i projektno zaštititi i promovisati u fazama regulacije.

Prva faza:

1. Zadržava se neselektivni promet vozila u jednom smjeru.

2. Uvodi se bočno parkiranje umjesto trenutne prakse kosog parkiranja. Rezultat: – lakša cirkulacija motornog saobraćaja (više prostora za auta u pokretu) – lakša cirkulacija pješaka između parkiranih auta – bolja preglednost i jača veza između trgovina na suprotnim stranama ulice – bolja praksa parkiranja (navikavamo vozače da se više prilagođavaju pješacima)

3. Cijena parkinga u Čaršijskoj ulici mora biti mnogo viša u odnosu na druga parking mjesta da bi se dalo do znanja da je parkiranje auta u Čaršijskoj ulici nepoželjno i da se ide ka cilju a to je pješačka zona! Novac od parkinga se ulaže u proširenje kapaciteta podzemne garaže ispod pijace što donosi novu zaradu.

4. Karakter Čaršijske ulice nije stanovanje nego trgovina i ugostiteljstvo tako da se za stanovnike mora obezbijediti podzemna garaža mnogo većeg kapaciteta od 35 mjesta (cjelokupan prostor ispod pijace). Prva faza svakako podržava predloženih 35 ali je urbanističkim projektom potrebno planirati garažu od recimo 150 parking mjesta čija će prva faza biti izgradnja garaže od 35. Svako naredno proširenje kapaciteta garaže u skladu sa finansijskim mogućnostima će se zasnivati na već utvrđenom projektu cjelokupne garaže sa svim sadržajima koji u potpunosti osiguravaju funkcionisanje pijace iznad u smislu dostave, skladištenja i odlaganja robe, te parkinga za sve kategorije korisnika.

Druga faza:

1. Zadržava se neselektivni promet vozila u jednom smjeru.

2. Ukida se pravo zaustavljanja i parkiranja u Čaršijskoj ulici (nakon što smo zaradili na parkingu i ponudili alternativni parking u garaži ispod pijace) Rezultat: – nastavljamo zarađivati na parkingu u garaži – obezbijedili smo parking stanovnicima i korisnicima Čaršijske ulice

3. Prostor u Čaršijskoj ulici koji se koristio za bočno parkiranje postaje pješačka zona

4. Pješačka i motorna zona se odvajaju drvoredom uske krošnje, slobodnostojećim rasvjetnim tijelima, klupama, kantama za smeće, stalcima za bicikla.

Treća faza:

1. Uvodi se selektivni promet vozila pomoču autoblokera na Sebilju i poprečnim ulicama Pravo prometa imaju samo: – Vatrogasno vozilo – Vozilo hitne pomoći – stanovnici Čaršijske ulice – trgovci Čaršijske ulice – dostavna vozila

2. Biciklisti polažu pravo na cjelokupnu površinu motornog dijela promenade i daje im se prednost u odnosu na vozila.

3. Uvodi se popločanje motornog dijela promenade crnim bazaltnim kockama

4. Zadržava se lijevi trotoar zbog sigurnosti pješaka

5. Uvodi se popločanje pješačkog dijela bazaltnim pločama

6. Usvaja se univerzalna tipologija i dizajn reklamnih tijela kao i cjelokupnog mobilijara primjerenog i po kvalitetu odgovarajučeg kulturno-historijskom centru grada.

 

 

 

Četvrta faza:

1. Potpuna obustava saobraćaja

 

 

2.4 Sebilj II

Napomena: Potrebno je detaljnije definisati granicu obuhvata urbanističkog projekta u cilju potpune integracije parkinga Sebilja II, šetališta Sicilija, pa čak i rijeke Fojnice u svrhu zaštite prirodne sredine i vodenog područja kao što to nalaže Regulacioni plan. Pošto nacrt apsolutno ne tretira centre Sebilj I i II evo ja ću dati prijedlog. Možda se nekom investitoru ili sretnom vlasniku poslovnog prostora svidi moja ideja ukoliko ne Općini i predlagaču nacrta.

Trenutno u Visokom postoji veća potreba za smještajnim kapacitetom nego za parkingom. Sebilj I ima nade da se održi kao zanatski centar uz jak menađment plan i prebacivanje namjena poslovnih prostora Sebilja II u napuštene prostore Sebilja I (njih 16). Međutim plan je toliko dobar da ovih 135-96=39 iz Sebilja II neće htjeti u Sebilj I. Naime, ja predlažem adaptaciju centra Sebilj II u HOSTEL.

Razlozi: – sadašnje stanje centra zahtijeva minimalnu intervenciju i ulaganja da bi radio kao hostel – isparčana vlasništva hostelskih prostora bi mogla biti uređena tako da profitiraju i vlasnici i Velepromet kao posrednik nad zajedničkim prostorijama a i Općina, naravno. – moguće ulaganje u sobe za spavanje na individualnom nivou uz poštivanje standarda propisanog od strane Veleprometa (ovo podstiče konkurenciju između vlasnika prostora i poboljšava ponudu) – centar grada – piramida na 10 minuta hoda – ciljna grupa volonteri i turisti koji trebaju jeftin smještaj – jeftina i svježa hrana na pijaci – sadašnja tržnica postaje kantina – u velikoj prostoriji suterena zadržavamo namjenu supermarketa – u prostorijama suterena koje nemaju prirodno svjetlo radimo zajedničke prostorije, vešeraj, salon za prijeme i katering centar za potrebe salona za prijeme i Altindag centra (dostava kateringa ziplajnom preko Fojnice). – poslovni prostori sa spratom (njih 12) imaju mogućnost apartmanskog smještaja (recimo za braću Arape koji su spremni platit odvojen ulaz, zasebnu kuhinju i kupatilo) – okupiranost pijace i centra grada, turisti kupuju tradicionalne proizvode u Čaršijskoj ulici i plasiraju izvorni proizvod u svijet koji prerasta u brend. – vraćamo se zanatima i cijeni se ručni rad – Sebilj II vraća zanate u Sebilj I Moje grafičko idejno rješenje adaptacije Sebilja II u hostel neću objaviti ovom prilikom.

2.5 Ansambl Bijele džamije

Nacrt predlaže uklanjanje 5 (pet) objekata oko Bijele džamije i 2 objekta KTK skladišta koji vidno ulaze u prostor harema džamije i narušavaju ga.

Objekti koji okružuju (štite) Bijelu džamiju moraju ostati sastavni dio njenog ansambla i ne smiju se rušiti ukoliko se ne predloži bolje rješenje gradnje u istim gabaritima i uz poštivanje karakteristika zatečenog objekta. Drugim riječima nivo intervencije je restauracija kao što je jasno definisano Regulacionim planom koji Urbanistički projekat mora poštovati. Crtež iz vremena kada je džamija dobila Aga Khanovu nagradu jasno definiše moguću hodnu liniju ukoliko je to neophodno postići ali uz minimalan otvor (pješački propust koji zadržava krov-strehu objekta koji sijeće i tako ne narušava vizuelnu čitljivost i pojavu urbanog bloka iz pravca Sebilja).

Ovakav propust postoji sa Čaršijske ulice i može biti zadržan nakon uklanjanja skladišta objekata KTK koji se nalaze u haremu džamije. Neka od bitnih zapažanja koja većini očigledno nisu dokučiva:

1. Svi objekti oko Bijele džamije su izgrađeni prije Bijele džamije. Nakon rušenja Šerefudinove džamije arhitekt Zlatko Ugljen je dobio projektni zadatak da projektuje Bijelu džamiju u okviru postoječeg prstenastog ili potkovičastog oblika koji tvore objekti oko džamije.

2. Koncept džamije koji proizilazi iz ove situacije je pećina (inspirisana predajom da je Muhammed a.s. jednom prilikom spašen od mušrika tako što se sakrio u pećinu a pauk je ispleo mrežu na ulazu tako da su mušrici zaključili da Muhammed a.s. nije unutra jer je paučina na ulazu netaknuta) kojoj se pristupa rampom na dole i kada se uđe ona ostavlja utisak pećine. Najveći od 5 (pet) prozora u krovu džamije koji predstavljaju 5 islamskih šartova ima drvenu konstrukciju koja podsjeća na paukovu mrežu i između ostalog simbolizuje da će onaj koji klanja i vjeruje biti spašen. Džamija je nagnuta prema Kibli, simbolizirajući vjernika koji je na sedždi.

3. Komisija koja je džamiju nagradila Aga Khanovom nagradom je to uradila 1983. dok je bila okružena potkovičastim oblikom okolnih objekata. Predstavnici komisije su proveli nekoliko dana sa korisnicima džmije i na osnovu svog istraživanja zaključili da ona u potpunosti ispunjava sve uslove ove prestižne nagrade nakon čega je i nagrađena. Dakle, okolni objekti nikako nisu smetali da džamija dobije Aga Khanovu nagradu nego su podržavali i ispunjavali koncept same džamije i prostora oko nje koji je nastoji zaštititi.

4. Objekti oko džamije su preko 500 godina štitili harem Šerefudinove džamije i gotovo 40 godina štite harem Bijele džamije kojem je potrebna privatnost radi obavljanja vjerskih obreda vani kao što su dženaze ili teravije u ljetno vrijeme. Ovi objekti su nekada bili i dućani Visočkih Jevreja koji su se nazivali ”Surice”. I oni su je štitili. Večina ih je bila drvena pa su izgorjeli u Jangiji 1911.

5. Objekti oko džamije su odmah nakon požara ponovo podignuti, sada još snažnijim materijalom po naredbi Austro-Ugarske vlasti i do danas štite harem Bijele džamije.

6. Objekti oko džamije su štitili a i danas štite mezarje džamije koje je nekad bilo mnogo veće. Mezarja se u muslimanskoj tradiciji nalaze uz džamije i često pripadaju ljudima koji su živjeli sa džamijom i doprinosili u njenom radu i funkcionisanju. Tako su zaslužili biti pokopni uz džamiju i zaštićeni džamijom.

7. Suprotno katedralama i crkvama, džamije se rijetko grade na trgovima i nisu otvorene prema trgu. Katedrale i ckve su monumentalne i nastoje zadiviti promatrača svojom veličinom i pristupačnošću, dok džamije uživaju privatnost harema i mirnog okruženja, zelenila. Objekti koji okružuju Bijelu džamiju imaju upravo ovu funkciju. Postojeće drveće u haremu džamije također treba biti zaštićeno.

8. Bijela džamija je višestruko nagrađena u okruženju u kojem je danas. To okruženje znatiželjnom posjetiocu ne uskračuje pravo i mogućnost da je osmotri i dotakne sa svih strana ukoliko to želi. Ulaz u pećinu je teško naći, pa tako i ulaz u džamiju nije direktan i nije sa više strana nego samo s jedne kao što je slučaj i sa pećinom. Ovim se postiže efekat u posjetiocu da je osmotri sa svih strana dok ne nađe ulaz, da u njemu pobudi još veću znatiželju i da ga nagradi kada konačno uđe i shvati njen koncept.

9. Objekti oko Bijele džamije su licem okrenuti prema ulici i ispunjavaju svoju namjenu u tom smislu. Međutim, oni imaju dvojaku ulogu posmatrani iz harema Bijele džamije – ostvaljaju osjećaj introvertnog prostora (unutrašnjosti džamije) koji je poseban, miran, tih, svet i podstiće na nesmetanu vezu s Bogom.

10. Harmonija i veza sa okolinom je postignuta i treba je tražiti u vezi sa Džamijskom ulicom koja je u obuhvatu ali apsolutno nije tretirana nacrtom. Zid Bijele džamije je najviši na mjestu gdje ulica ima najnižu tačku (iz ulice Čaršijska). Iz ove tačke vidljiva je samo munara i djelimično kupola. Džamija se otkriva kako se krećemo prema kapiji za harem gdje postaje potpuno vidljiva. Zid se dalje nastavlja i nudi pogled u dvorište džamije kroz rešetkaste otvore u zidu (zid na početku ulice je viši i nema otvore jer pogledi u harem nisu poželjni iz pravca Čaršijske ulice). Tako nije poželjno uklanjati objekat na uglu gdje on ambijentalno i vizuelno štiti harem džamije zajedno sa zidom bez rešetkastih otvora u produžetku.

Zaključak: Uklanjanje bilo kojeg objekta u ansamblu Bijele džamije je protivno Regulacionom planu, znatno bi narušilo njen koncept i nije dopustivo. Napomena: Obzirom da obuhvat ima trgovinski i ugostiteljski karakter i javlja se pod nagibom potrebno je naglasiti da stepenasta pojava krovova, fasada i ulaza bitno utiče na urbanu morfologiju Čaršije Visoko i poželjna je, nikako je ne treba unificirati ili dovoditi pod isti nivo prijedlogom nadogradnje ili dogradnje. Problem objekata koji okružuju Bijelu džamiju je na prvom mjestu njihova neadekvatna namjena. Nakon restauracije koja je predložena Regulacionim planom, potrebno je izvršiti adaptaciju objekata u namjenu koja treba biti definisana u skladu sa karakterom ulice i džamije. Tako namjena kladionice treba biti nedopustiva a danas tu egzistiraju dvije. Objekti predloženi za uklanjanje u ulici Kralja Tvrtka predstavljaju vrijedan primjer neo-tradicionalne, pseudo-vernakularne arhitekture u kombinaciji drvene, kamene i opečne konstrukcije koja nudi unikatna rješenja koncepta trgovačke djelatnosti.

Objekti su djelo visočkog arhitekte Ibrahima Oruča izgrađeni 1972. koji je također predložio i plan razvoja pijace i Sebilja. Osim prizemlja, ovi objekti imaju podrum koji služi kao ostava za sve što zahtijeva nižu temperaturu. Iznad prizemlja se nalazi tavanica u krovištu koje je koncipirano tako da suprotno podrumu predstavlja galerijski prostor u kome je prozračno i toplo, te pogodno za sušenje kože i krzna.

Prijedlog: Po uzoru na prijedlog Visočanina Samida Sinanovića – studenta Zlatka Ugljena koji je predložio galerijski prostor s jedinom očuvanom stupom (trenutno izložena preko puta Zemaljskog muzeja) na ovom prostoru, ovaj objekat bi nakon restauracije mogao biti adaptiran u prostor koji će svjedoćiti tradiciju kožarskog zanata sa modelom stupe, maketama tabačkih radionica (Tabhana), alata, proizvoda i sl. jer je i sam imao originalnu funkciju kožarskog dućana. Kompleks se sastoji iz tri dijela koji prate nagib terena sa stepenastim krovovima i odvojenim ulazima. Ulazima se pristupa na tradicionalni način – kaldrmom (jedan od rijetkih primjera kaldrme u centru grada na javnom objektu) i preko fino oblikovanih kameno utvrda koje služe kao stepenice i podupirači ulaza. Duboko prepuštene strehe osiguravaju zaštitu i prostor za trgovinu vani na blago uzdignutim hrastovim platformama.

Ovi objekti su pravi dragulj Čaršije Visoko koji treba biti adekvatno resturiran i adaptiran u održivu funkciju koja će potpuno iskoristiti kapacitete objekta i osigurati mu da očuva i svjedoći ovu rijetku arhitekturu još dugo vremena. Vizuelna pojava Čaršijske ulice daje utisak potpunog haosa i prostora koji apsolutno nije regulisan. Trenutni urbani mobilijar nudi rješenja postavljanja saobraćajnih i uličnih znakova po trotoaru što bitno otežava cirkulaciju pješaka. Industrijska LED rasvjetna tijela nisu primjerena kulturno-historijskom centru grada. Klima uređaji nisu prihvatljivi na prednjoj fasadi.

Potrebno je regulisati tipologiju i način reklamiranja (površinski i konzolni) svijetlećim i drugim reklamama. Potrebno je regulisati tipologiju i dimenzije tendi ispred objekata (statične i nesklopive tende nisu prihvatljive). Potrebno je regulisati materijalizaciju krovova – limeni krovovi nisu dio tradicije Čaršijske ulice. U Čaršijskoj ulici trenutno postoji nekoliko kanti za smeće a klupu u obuhvatu Sebilj je nemoguće naći osim dvije koje pripadaju Bijeloj džamiji.

Svrha teksta je moja moralna i akademska obaveza da se uključim u donošenje ovog dokumenta i podignem svijest javnosti o vrijednostima

naše čaršije koja je zapostavljena. Ovom prilikom pozivam sve građane Visokog da uzmu učešće u javnoj raspravi.

Arhitekt Malik Alibegović

visoko.gov.ba