Političari LAŽU i Boga, i narod

Cinizam, licemjerstvo, populistički šićarluk samo su neke od kvalifikacija s kojima se mogu okvalificirati ovdašnji politički akteri. Rješenje sveopšte agonije ne nalazi se u rukama političara, ono je u rukama punoljetnih građana koji se koriste ili ne koriste svojim ustavnim – građanskim pravom da biraju i budu birani. Prestanimo jednom manipulirati s neznanjima bilo kojeg dijela društvene zajednice; bilo da se radi o radnicima, ratnicima, penzionerima ili mladim ljudima. Elemantarna je činjenica da neznanje nikoga ne amnestira od odgovornosti niti pred sudom a niti pred Bogom.

U koordinatnom sistemu društvenog poretka poremtili smo vrijednosne postulate. Elitizam primordijalnog tipa smo afirmirali i postavili na čelo društveno poželjnog modela egzistenije.
Naše društveno okruženje je popunjeno profesionalnim „kurčenjem“ egocentričnih idiota. „Ljudi“ s kojima se obično zajebavalo u njihovim okruženjima, danas su neka fora – neka čuka u vlasti. Demistifikacija tog idiotluka i kurčenja bode oči, a uskoro bi svi trebali na provjeru dioptrije.

Evo kako je Sokrat opisao demokraciju!

 

– Vidiš li ona tri čobana u daljini, prijatelju?

– Dokle god oni mogu da nadglasaju Sokrata i mene, ja u demokratiju ne vjerujem!

Ovo su riječi koje je Platon zapisao u VIII glavi Države.

Šaka jada i politički kurvaluk je slika ovdašnje političke zbilje.

Svima Njima je bitna samo pozicija, plaća, beneficije, a za narod zaboli ih neka stvar. Političke marionete, kukavice, paraziti, licemjeri… ne zna čovjek koju lošiju denominaciju bi odabrao s kojom bi nazvao način političkog djelovanja političkih aktera – opstaju kao odraz NAŠE građanske volje.

I sve dok su ONI odraz NAŠE političke volje – glas razuma trebamo tražiti u vlastitim, a ne NJIHOVIM glavama.

POLITIKA je ozbiljan posao, a mi danas imamo stand up politikante.
Lokalna politika je ozbiljan posao za ozbiljne ljude, mora nuditi kvalitetna rešenja za društveno-ekonomsku zajednicu, a nikako ne smije biti prizemna i anarhistička.
Isticanje sebe u prvi plan u odnosu na sve političke faktore, u odnosu na potrebe građana, radnika, lokalne privrede i preduzetnika, nije rješenje za Visoko.

“Ko visoko stoji, više se vjetra boji, a vjetar se vezat’ ne može”.

Vjerovatno da je i „pticama na granama“, već dojadila plebiscitarna priča ovdašnjih političara – društvenih aktera kako se oni zalažu za demokratske vrijednosti, za dobro svih građana, za privlačenje ino i domaćih investitora, za ovo – za ono, bla, bla, bla.

LAŽU i Boga i naroda

Jedino i samo, svu tu bulumentu uhljeba, političkih poltrona i diletanata zanima IMT – Ima li mene tu. Za jotu se ne razlikuju na općinskim novoima do državnog vrha. Sistemski se ta bagra pozicionirala, a po organizacijskoj šemi dijeli se u dvije grupacije.

Javnost zna i ponekad polemiše o političkim mehanizmima pljačke društvenih dobara – političkom reketiranju svake vrste poduzetništva.

Opasniji od te bagre su „državni uposlenici“ koji su zaštičeni kao medvjedi, a svojom „stručnošću“ vješto manipuliraju sve dok vam ne iznude „IMT“, a u skladu sa istim i vašim potrebama prilagode zakonska rješenja.

Samo u BiH, a to je već izlizana fraza, „mafija ima svoju državu“
(Svaka država ima svoju mafiju, samo u BiH mafija ima svoju državu).

Svakodnevno smo u prilici slušati kako je jedna te ista „politička“ vlast bila ekspeditivna u jednom slučaju, a sasvim suprotno od toga u drugome. Razlika je samo u „IMT-u.
U ovoj državi svaka protuha – ubleha što je na budžetskim jaslama ima osjećaj MOĆI, svojevrsnu manevarsku mogućnost „gluhog baruta“. Niti znate, niti vam tko želi reči „gdje je zapelo“ jer odgovor vam se sam po sebi kazuje – ako niste „ukalkulisali IMT“ ima da se naslušate milion razloga zašto se „vaš predmet“ ne može „adetvarno riješiti“.

Javna je tajna, a niko ništa ne zna: koliko su koštale funkcije ministara, premijera i inih funkcija koje se dijele političkim putem – svaki od kantona imao je cjenovnik te u skladu s financijskim mogućnostima mogao je birati funkcije. Od 200 do 500 hiljada KM se radilo.

Posao u „naplatnim kućicama“ je 30 000 KM.
Čistačica u državnoj ustanovi nije ispod 10 000 KM.

I svi se prave mutavi, a svi sve znaju i cjenovnici se znaju. Nedavno je jedan visokopozicionirani načelnik usaglašavao „poticajna sredstva“ za svoju općinu sa federalnim ministrom – partijskim kolegom. Ništa mu to nije pomoglo, ministar je bio eksplicitan – samo ako mu vrati „cenera“ može dobiti „poticaj“. Naravno da je ta općina dobila poticajna sredstva nadležnog ministarstva.

Stalna je potražnja sa svih „nivoa“ vlasti „traži se“ nevladin sektor da bi podjelili donatorska sredstva. Pred godišnje odmore su velikodušni. Naravno, imalo je to svoju cijenu. Jedan od primjera konkretnih,a takvih je bilo bezbroj – nudi se, recimo 2.500 KM donacija pod uslovom da se „vrati“ 2.000 KM, a zadrži 500 KM.

Davno je jedan renomirani političar, ovdje u Visokom, kazao: “Jebeš onog načelnika koji u mandatu nije u stanju da uzme milion, dva – on je smotan.” Kako više nema „smotanih“, svi su „odmotani“ – ovdje se podrazumjeva „IMT“ kao najnormalnija obaveza.

 

magazinplus.eu/M.H.