Nermin Šečo: Motivira nas jedino direktorska fotelja

Suvišno je ponavljati da je život borba,kao što jedna latinska izreka kaže:Vivere est militare(živjeti znači boriti se).Svakodnevna borba.Tko hoće živjeti mora disati,jesti,piti vodu,raditi…Pa,sad mnogi baš i ne moraju raditi i piti-vodu.Takvima s nebesa sve padne na pladanj,a oni,eto,bogomdani,samo uživaju.Ima,ima takvih slučajeva.

Takvi ne znaju šta je prava radost življenja,jer im je sve omogućeno i servirano na tanjuru.Ne mogu se oni mjeriti s  običnim smrtnicima koji znaju šta je rad,šta je muka.Ne znaju takvi koliko je zadovoljstvo nekome tko za uloženi trud poluči dobar rezultat.

Zaista,živimo u vremenu koje ne podliježe moralnim,ljudskim i zakonskim normama.Pravila su stvorena da se krše,a cilj opravdava sredstvo.Jednostavno,počela je jedna bjesomučna i bespoštedna borbaza zvanje,znanje i titule,a da svi prođu fakultet,ali fakultet ne prođe kroz njih.Mnogi imaju zvanje ali nemaju znanje.I da zlo bude veće,tome smo počeli učiti mlade generacije,djecu.

Kako bez muke i truda,“u korist tuđe štete“profitirati i obezbijediti privilegije.Čovjek je čovjeku odjednom postao vuk.Na mladima ostaje svijet i mi treba da gradimo taj svijet onakvim kakvim ga mi želimo.

Slušam svakim danom,kako se  u našoj državi  nezaposlenost penje u nebeske svodove.Imam osjećaj ponekad ko da smo na nekom natjecanju,počela nas je veseliti velika brojka nezaposlenih,navijamo da bude sve veća,jer očito samim time tješimo sebe i dajemo neki razlog i opravdanje da se danas ne možeš zaposliti.

Jer,zašto ići na neki seminar,probati usavršiti neki tečaj,preusmjeriti se na djelatnost koja se na tržištu traži ako nam samim time trpi naša karijera na Facebook-u ili na Instagramu,a možda i propustimo gdje se nalazi naš komšija,poznanik,u datom trenutku,a mi zauzeti nekim usavršavanjem,mislim,nema smisla.

Pa zar nije lakše ustati ujutro oko 12,umorni od surfanja,otići na terasu popiti kafu ili pola litra vode sa ledom,staviti status „na kafi sam sa sobom“,(jer moraju svi znati da pijem kafu i da uživam u tome),zatim lagano čekati neku direktorsku fotelju,menađžersko mjesto za koje smo jedanput prije par mjeseci poslali molbu i to putem sms-a i polako kritikovati političare koji su nas doveli u ovo stanje,jer si su nam drugi krivi za to što nemamo posla.

E tako rade kukavice,tako rade ljudi koji nemaju povjerenja u sebe,ljudi bez želje za motivacijom i uspjehom,ljudi ljenčine,a to niste VI!

Ako mislite da vrijedite više nego što sad imate,to pokažite prvo sebi,a onda drugima,zatim treba krenuti dalje,krenuti u bolje,ali isto tako treba biti spreman na udarce na kroz put do uspjeha do nečeg boljegJer život nije piknik,život nije lagan i niko vas neće bolje udariti nego život,ali nije važno koliko vas život udari nego je važno koliko možete primati udarce,koliko dugo se možete oduprijeti prijetnjama,sivilu i kretati dalje i dalje,obasuti udarcima,jer jedino tako se dolazi do uspjeha,veće plaće,promaknuća,željenog posla,statusa ili bilo čega što Vas motivira.

Bez obzira na sve,to će ostati i dalje vaš život,vaš put,vaš odabir.Najvažnije jeste kada dođe posljednji trenutak u vašem životu u kojem preispitujete svoju prošlost,svoju knjigu života,da u njoj nađete poglavlje u kojem ste stvarno dali sve od sebe,cijelim srcem pružili poštenu borbu u namjeri da uspijete i da sa jedinom svojom saputnicom,a to je čista savijest zaplovite putevima našega Gospodara svemira i svih nas!

 

Autor: Nermin Šečo