“Hadži Osman” u Visokom (Foto)

Sinoć je u Kulturnom centru Altindag u Visokom održana promocija romana “Hadži Osman”, autora Harisa Sejdića.

Promotori su bili: mr. sci. Muhamed Velić – imam publicista i analitičar i Mirnes Kovač – novinar Preporoda, publicista i analitičar, a o romanu je govorio i sam autor.

Moderatorica je bila mr. sci. Amila Tekešinović.

 

Foto galerija na FB: Održana promocija romana „Hadži Osman“ autora Harisa Sejdića

“Hadži Osman” je druga knjiga magistra ekonomije, publiciste, sportskog radnika i izvršnog diretora u tešanjskom “Koteksu” – “Zašto da šutim” iz 2014. godine je zbirka proča, skica i kolumni.

U 93 priče, koliko je “Hadži Osman” preživio dunjalučkih godina, svojim spisateljskim umjećem autor nam donosi hronologiju društvenih tokova i životopis junaka romana.
Priče su lahke za čitanje i najtoplije preporučujemo da ovaj roman nabavite u kućnu bibliteku te ga temeljito pročitate.

Svojevrsna lahkoća rukopisa prihvatljiva je široj čitalačkoj publici. Isto tako, ovaj roman je literarno štivo koje može zadovoljiti i najzahtjevnije “stručnjake” pisane rijči.

– Roman “Hadži Osman” je pisan u prvom licu, i zapravo radi se na neki način o istinitom pripovijedanju moga djeda Osmana Sejdića koji je rođen 1900. Godine. Prošao je sve tegobe Prvog i Drugog svjetskog rata, njemačkog logora, živio kroz periode sedam različitih državnih uređenja i režima. Radi se i o povijesnom romanu koji govori o periodu od 1900 pa sve do augusta 1992 do kada je živio moj djed Osman. Njegov težak i mukotrpan život, praćen stalnim iskušenjima i izazovima nije ga pokolebao da uvijek bude svjestan vjere u Boga i u prolaznost ovoga svijeta – kaže Haris Sejdić.

(Isječak iz Romana “Hadži Osman”)

Komšije Srbi iz obližnjeg Mekiša pod strahom od strijeljanja koje su provodili Nijemci i podržavale nove vlasti NDH i ustaše, tražiše od mene da hin na neko vrijeme sklonim u Čagliće ili dole u Ripnu.

Već smo mi imali dobro opremljenu i naoružanu stražu. Pročulo se to po okolnim mjestima, nismo izazivali sukobe samo smo spremni bili da branimo svoje.

Komšiji i prijatelju Mikajlu Đekiću tada sam rekao da on kao jedan od prvijeh ljudi od pravoslavne vjere u tešanjskom kraju  svim svojim kaže da mogu doći kod Osmana u Čagliće i da ćemo ih od sveg zla braniti mi komšije muslimani.

Rekao sam tad Mikajlu: Mikajlo, komšije smo, kunem ti se najvećom zakletvom;

Tako mi Svemogućeg Boga i tako mi Dina vjere Islama i časnog Mushafa, ja ću branit’ život svojih pravoslavnih komšija i niko od naših neće drukčije uradit’ nego što sam ja !!!

Opremili su mi konja i hitro sam sa još dva momka odjurio u čaršiju tražeći Adem-agu Mešića. Nisam znao tačno gdje ću ga naći jel’ u čaršiji il’ dole na Vili, gdje je živio.

Jacija je učila kad sam ga našao. Pri ulasku u prostranu i lijepo namještenu sobu k'o neku kancelariju, Adem-aga mi pođe u susret. Bio je to već postariji insan, otmjen i obrazovan, bogat, u crnom odijelu, skrojenom po mjeri, sa tamno crvenim fesom na glavi, djelovao mi je vrlo moderno što bi se reklo. On je sad bio na golemomu položaju u novoj državi NDH.  Prošlo je haman i više od tri godine od kako se nismo vidjeli.

 

– Bujrum, bujrum, hajde uniđi, jesil’ ti živ?

– Akšam hajrullah Adem-aga moj, živ, živ hvala Bogu, a i tebi.

– Allah razullah i merhaba ti Osman-aga.

– Daleko sam ja od age moj Adem-aga.

– Nisi Osmane, nisi. .. da znaš vala da sam te i ranije očekiv'o.  Bujrum, otur , kojim dobrom, poradi čega ti ovako kasno ?

– Kao prvo Bog te dragi nagradio i hvala ti do neba, čuo sam da je samo tvojom pismenom intervencijom Švabo pušć'o sve muslimane koje je drž'o u ropstvu. Puno je i dan bit’ u logoru, a kamoli toliko ko mi, nije malo, ama, insan izdrži sve.

– Dobro si ti meni mašAllah, mašAllah. Jesam, više puta sam slao pismenih urgencije, pa i molbi, da se naši muslimani koji su odvedeni od Švaba u ropstvo pušćaju. Pa sve mi javljaju danas će , te sutra će. ..

– Hvala ti, golemo je to, golemo, znadeš kako je bit’ zarobljen i još u tuđini, pa insan ni jezika isprva nije znao, a najgore nam je bilo za hranu, sve se bojali da nam ne tutnu krmetine u jelo. Ali, nejse, šućur Allahu, sve projde pa i to. Nego, ti znadeš  Adem-aga šta se priča i kazuje da Ustaše rade sa Srbima po Bosni, a i četnici sa muslimanima i katolicima, pa velim dok je vrijeme da se to spriječi kod nas ovdje ! Eto beli znaš i ono za cigane što hin je odvelo u logor.

–  Čuo sam ali ništa nisam mog'o. Ali, da znadeš Osmane, dok je Adem-age ništa im neće faliti. .ništa. ..Osmane, da znadeš da su neke naše prve neki naše naši prvaci gori od četnika, gori, jesu Vallahi, da nije golaća i esnafa i kao tebe čestith ljudi, nikog ne bi bilo da stane u zaštitu Srba.. Govorio sam ja njima gore o tome. Ama akoBogda inšAllah dohakat ćemo mi i tome i stati u kraj. Ne beri brigu.

– Bog ti dao svako dobro Adem-aga moj. .. a da te još nešto pitam?

– Pitaj ?

– Adem-aga jesi li ti sad još musliman, šta si ? Halali, al’ svašta se priča. ..

– Moj Osmane musliman jašta sam nego musliman. Isto k'o i ti.  Momak, namah mi ponesi deder ćageta i piši. ..

__________________

 

Mr. sci HARIS SEJDIĆ

Haris Sejdić, autor romana, rođen je 1977. godine u Doboju. Osnovnu i srednju školu je pohađao u Tešnju, diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, magistrirao na Ekonomskom fakultetu u Banjoj Luci a doktorand je na Ekonomskom fakultetu u Beogradu. Aktivan je drušveno-politički radnik, a vodio je uspješno nekoliko sportskih klubova. Jedan je od osnivača Bošnjačke nacionalne fondacije (BNF), čiji je bio i prvi direktor, kao i Svjetskog bošnjačkog kongresa (SBK) u kojem je bio član Incijativnog odbora prilikom osnivanja. Zaposlen je u preduzeću KOTEKS na mjestu izvršnog direktora, a direktor je preduzeća DANIALS Tešanj. Dobitnik je nekoliko priznanja za razvoj sporta. Piše za nekoliko portala u BiH i regionu. Autor je knjige kolumni, tekstova i bilješki “Zašto da šutim” (2014.).

 

magazinplus.eu – (M.H.)