Grujo Lero: Život danas teško dobaci do aforizma

Povodom 1. aprila, Svijetskog dana šale, književnik Grujo Lero objavio je antologijski izbor aforizama i epigrama, izgovorenih na 14. Međunarodnom festivalu humora i satire “Bijeljina 2017”.

Naslov svom trinaestom zborniku Lero je dao prema aforizmu Mitra Đerića “Život piše aforizme. Sve su kraći”.

Trinaesti zbornik “Život piše aforizme” biće promovisan 13. aprila na 15. Međunarodnom festivalu humora i satire “Bijeljina 2018” u Narodnoj biblioteci “Filip Višnjić” a njegov urednik kaže da igra brojki oko promocije 13. zbornika koja je zakazana za petak, 13. aprila jeste zanimljiva ali da nema straha oko značenja te brojke

– Tako se ove godine namjestilo. Međutim, mi aforističari nismo sujevjerni (praznovjerni), ne osvrćemo se mnogo oko sebe. Podavno sam napisao aforizam: “Da smo čitali Andrićeve Znakove… ne bismo  sletjeli s puta” – kaže Lero.

Dodaje je mnogo važnija brojka ona vezana za 32 autora uključena u ovu antologiju

– Između dva aprila, dva festivala humora i satire – ja sam – kako bi rekao Vuk Karadžić – “skupio i na svijet izdao”najjbolje aforizme i satirične pjesme koje su izgovorili učesnici prošlogodišnjeg susreta aforističara u Bijeljini. Realno je bilo očekivati da će kvantitet uticati na kvalitet – jasan je priređivač zbornika.

Poznati književnik kaže da je sadržaj naših života izabrao naslov antologije inspirisan aforizmom Mitra Đerića “Život piše aforizme. Sve su kraći”.

– Nekad je život bio toliko sadržajan da ga je bilo dovoljno i za  romane. Čitaoci koji malo duže pamte sjetiće popularnih “šlagera sezone” iz vremena njihove mladosti: “Život piše romane, a ja im nisam tema”. A sad jedva dotekne i za aforizam. Ne može se više skraćivati ni za slovo, a kamoli za riječ. Život nas je pritjerao uza zid. Moj kolega Nenad Ćorilić napisao je: “Može se glavom kroz zid ako je novogradnja” – kaže Lero .

Dodaje da njega ne čudi popularnost svih vrsta humora  u posljednje vrijeme.

– Humor je  posljednja odbrana zdravog razuma pred svim onim što nas okružuje, a moto ovog mog zbornika jeste aforizam jednog savremenog hrvatskog pisca: “Humor je najveći domet čovječanstva. Sve ostalo je smiješno – kaže čuveni aforističar

Međunarodni festival humora i satire Bijeljina dogurao je do 14. izdanja prošle godine, a Lero kaže da se ne treba brinuti za njegovu budućnost

– Loši životni uslovi pogoduju stvaranju dobrih aforizama. Meni se svake godine javi 30-40 satiričara i humorista s molbom da učestvuju na skupu. Imam problem koga odbiti, a ne koga pozvati. Festival ima budućnost, potreban je samo njegov organizator i realizator – jasan je Lero.

Izdavač novog zbornika, kao i prethodnih, jeste banjalučki satirični časopis “Nosorog”.  Urednik je Grujo Lero, recenzent makedonski književnik Vasil Tolevski, a autor karikatura čuveni beogradski likovni umetnik Jugoslav Vlahović.

Kratki izbor aforizama

Recezent ovog izdanja Vasil Tolevski kaže da je riječ o sjajanoj lektiri za sve ljubitelje dobrog humora, a kratki izbor izgleda ovako.

Novi direktor sposobniji je od prethodnih. Već prvog mjeseca u preduzeće je uveo: rad, red i rod. (G. Lero).

Sinoć smo obilježili dvadeset godina mature. Od cijelog odjeljenja samo razredni radi. (B. Ljubenović).

Ne daj se, Ines. Dok ne raspišu tender. (G. Mandić)

Nečiji kraj je lijep, nečiji živopisan, a nečiji – neophodan. (E. Macić).

Ova vlast još nije stala na svoje noge. Zato ne može da ode. (J. Nikolić)

Dotakli smo dno, jer je vrh nedodirljiv. (G. Radosavljević)

Sjeti se predaka i kad ne jedeš bananu. (Z. Trbić)

Autor: 
srpskainfo.com

 

____________

 

GRUJO LERO
(Visoko, 26.07.1949)

Grujo Lero — “zlatno pero”, kako ga zovu poslije osvajanja ove pjesničke nagrade, najpoznatiji je bijeljinski aforističar i čovjek što je svim svojim bićem odavno Semberac. I on je, kao i mnogi drugi, došao u Bijeljinu i Semberiju i prihvatio ih kao nadoknadu za svoj izgubljeni zavičaj, koji je morao napustiti u vrijeme posljednjeg rata.

Rođen je 1949. godine u Visokom, gdje je njegov otac doselio sa Zubaca (kod Trebinja), iz Hercegovine. U rodnom gradu stekao je osnovno i gimnazijsko obrazovanje, a Filozofski fakultet — Odsjek jugoslovenskih književnosti završio je u Sarajevu. Dugo je radio kao profesor srpskog jezika i književnosti, a zatim kao prosvjetni savjetnik za ovaj predmet. Poslije toga, više od jedne decenije, prisutan je u izdavačkoj djelatnosti — kao urednik, recenzent, jezički redaktor, a potom i lektor na televiziji. Trenutno je zaposlen u Srpskoj novinskoj agenciji — SRNA, u Bijeljini.

Pisanjem poezije počeo se baviti još kao srednjoškolac. Svoje poetske radove objavljivao je, povremeno, u književnim listovima i časopisima: “Naš život”, “Naši dani”, “Odjek”, “Venac”, “Srpska vojska”, “Mostovi”, “Putevi”, “Stvaranje”, “Srpska vila”, “Semberske novine”, te u “Prosvjetinom” Kalendaru.

Zadužbina “Petar Kočić”, Banja Luka — Beograd, objavila mu je 1997. godine zbirku stihova “Izgubljeni zavičaj”. Njegova poezija odaje istinskog pjesnika, školovanog i vičnog pjesničkom umijeću, sa metaforičnim jezikom, kakav rijetko srećemo kod drugih pjesnika. Riječi u svakoj pjesmi toliko su stegnute, sažete, pa je akademik Neđo Šipovac predlagao da ova knjiga nosi naslov “Lapidarium”, a drugi akademik Slavko Leovac, koji je Gruji Leri na prvoj godini studija predavao antičku književnost, za pjesme u zbirci “Izgubljeni zavičaj” rekao da su to “lirski medaljoni”.

Lero se afirmisao i kao aforističar britke i oštre misli, sa neobičnim invektivama i ironijom, što duboko zadiru u život i probleme savremenog čovjeka. U izdanju “Ošišanog ježa” iz Beograda 2001. godine štampao je knjigu aforizama “To isto, ali malo drukčije”. Na “BN televiziji”, u emisiji “Nedeljom popodne”, imao je stalne aforističke trenutke.

Pjesnik Grujo Lero dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja za svoj književni rad, među kojima je i nagrada “Zlatno pero” za najbolju pjesmu, 2001. godine. (Od tada ga zovu “Zlatno pero” — Grujo Lero). Njegova pjesma “Rukovet” nalazi se u antologijskom izboru časopisa “Luča” (Subotica, 1998), a još osam njegovih pjesama uvršteno je u antologiju “Izbor iz poezije i proze RS” (“Školska knjiga”, Novi Sad, 1999). Takođe, zastupljen je i u publikaciji Znamenite ličnosti Republike Srpske, objavljene 2003. godine. Član je Udruženja književnika Srpske.

Živi u Bijeljini.