2. april 1992. Alija Izetbegović: Rata u BiH NEĆE BITI – JNA nije okupatorska sila

01. april 1992.
• Artiljerijskoraketne jedinice JNA posjedaju sve ranije pripremljene položaje oko Sarajeva.
• Oklopnomehanizirane jedinice JNA zaposjedaju položaje na brdu Mojmilo u Sarajevu i u širem rejonu prigradskog naselja Lukavica.
• Paravojna »Srpska dobrovoljačka garda« Željka Ražnjatovića-Arkana, u sadejstvu sa JNA, nakon kraćih borbi sa bosanskohercegovačkim patriotima ulazi u Bijeljinu.

‘Arkanovi tigrovi’ ubili su najmanje 48 civilila. Tijela su danima ležala po ulicama. Arkanova ‘Srpska garda’ 4. aprila potpuno je ovladala Bijeljinom.

Bijeljina, 2. april 1992.
Alija Izetbegović na konferenciji za štampu u Sarajevu:

Rata u Bosni i Hercegovini NEĆE BITI. Sada se vještački isceniraju sukobi, jer se približava rasprava o priznanju nezavisnosti BiH. Želi se stvoriti slika o nestabilnosti situacije u Republici. Čim prođe 7. april sva će napetost prestati. BiH se nije pripremala za unutarnju agresiju – nemamo dovoljno milicije da izađe nakraj s nabujalim paravojnim formacijama. Njen status u BiH ćemo riješiti pregovorima.
Na pitanje novinara da li je stav Irfana Ajanovića (člana GO SDA) o okupatorskoj JNA ujedno i stav SDA, Alija je izjavio: JNA nije okupatorska sila. Ako je Ajanović to rekao, onda je prekoračio ovlaštenja. To NIJE STAV SDA. Mi imamo prigovora na Armiju, ali NISMO prešli crtu da je nazovemo okupatorskom. Problem Armije će se rješavati pregovorima, BEZ KONFRONTACIJE”

Milutin Kukanjac, general major JNA:
“Upad Arkanove jedinice sa prostora Srbije zaoštrio je situaciju u BiH i produbio jaz između Srba i Muslimana.”

03. april 1992.

• Šef Državne službe bezbjednosti Srbije Jovica Stanišić, u direktivi o etničkom čišćenju Bijeljine komandantu Srpske dobrovoljačke garde Željku Ražnjatoviću Arkanu, nalaže da »rukovodioce SDA, muslimanske pripadnike MUP-a i organizatore muslimanskih paravojnih formacija uhapsi i prebaci u Erdut (mjesto u istočnoj Hrvatskoj koje je tada bilo pod okupacijom srpskih snaga), a radi zastrašivanja stanovništva manji deo i strijelja, te da po obavljenom zadatku ukloni tragove i izbjegava međunarodne organizacije i novinare«. Paravojne jedinice Željka Ražnjatovića Arkana uz podršku JNA u Bijeljini su ubile oko 50 Bošnjaka.

04. april 1992.

• Srpska demokratska stranka (SDS) organizuje i postavlja barikade na prilazima Sarajevu i blokira saobraćaj na području gradskog naselja Grbavica.

• Predsjedništvo Bosne i Hercegovine proglasilo neposrednu ratnu opasnost na teritoriji Bosne i Hercegovine. Općinskim štabovima TO dato odobrenje za mobilizaciju jedinica TO zavisno od sopstvene procjene.

• U Sarajevu održane antiratne demonstracije, a paravojne jedinice SDS-a i JNA otvorile vatru na demonstrante. Tom prilikom na mostu Vrbanja srpski ekstremisti ubili su Suadu Dilberović.

• Na stanicu javne bezbjednosti u Sarajevu izvršen oružani napad.

• Izvršena je mobilizacija rezervnog sastava policije u BiH. Nakon mobilizacije broj naoružanih policajaca MUP-a RBiH iznosio je oko 30 000.

• Paravojne formacije SDS-a i JNA počeli granatiranje Sarajeva. Prve granate na prigradska naselja ispaljene su sa srpskih položaja na Lapišnici, Borijama i Trebeviću.

• JNA granatira TV repetitor na brdu Hum u Sarajevu i zgradu RTV BiH.

 

 

Započeo krvavi pir po BiH – April 1992. g. u Bijeljini

 

U noći 31. marta na 01. april 1992. godine srbijanska paravojna jednica ‘Arkanovi tigrovi’, okupirala je Bijeljinu.

Odmah po ulasku počeo je pokolj nad Bošnjacima. Tog krvavog 1. aprila ‘Arkanovi tigrovi’ ubili su najmanje 48 civilila. Tijela su danima ležala po ulicama. Arkanova ‘Srpska garda’ 4. aprila potpuno je ovladala Bijeljinom.

Odmah po okupaciji Bijeljine otvoren je i zloglasni logor Batković. Kroz taj pakao  prošle su hiljade nedužnih ljudi. Mnogi od njih nisu to preživjeli.

Nijedna optužnica nije podignuta zbog stotina ubijenih, protjerivanja 35.000 ljudi, istjerivanja s posla, terora i zastrašivanja, pljački i silovanja, odvođenja u logore, zbog rušenja džamija.

Vrijedi podsjetiti da je u Bijeljini do početka aprila 1992. godine sve bilo spremno za početak rata i agresiju na Bosnu i Hercegovinu.

19. SEPTEMBAR 1991: Formirana SAO sjeveroistočne Bosne kao “neodvojivi dio SFRJ i sastavni dio federalne jedinice BiH, koja će se pripojiti Jugoslaviji” kako je pisalo u osnivačkom aktu.

28. FEBRUAR 1992; Donijet je ustav srpske republike, kao i paket zakona kojima su, između ostalog, formirani policija i Služba platnog prometa nove srpske države.

MART 1992; U Bijeljini su smijenjeni i istjerani s posla svi direktori Bošnjaci, kao i svi Bošnjaci koji su bili na nekim važnijim položajima. Naoružana je teritorijalna odbrana, JNA je kamione oružja dovezla u sela, formirani su krizni štabovi u svim mjesnim zajednicama, urađeni su planovi, pripremljeni spiskovi “nepodobnih” i evidencija onih koji su imali dozvole za oružje, i sve je bilo spremno za generalnu probu.

31. MART 1992: U Bijeljinu je stigla jedinica specijalne policije iz Srbije, sa Željkom Ražnatovićem Arkanom na čelu, koja je dugo bila stacionirana na srbijanskoj strani Drine, blizu Bijeljine, čekajući nalog. Pod njenu komandu odmah su se stavili i opštinska vlast, i policija, i sudstvo, i vojska, i teritorijalna odbrana. Krvava predstava je mogla da počne.

1 – 4. APRIL 1992: Pobijeno je više od stotinu civila (po izvorima iz Haškog tribunala, četiri ili pet puta više), ljudi su odvođeni iz kuća, ubijani u dvorištima, na ulicama, na obali Drine, u klaonici na putu za Veliku Obarsku, u Kasarni, u Kriznom štabu, a sve je bilo praćeno propagandom koja je tvrdila da se vode navodne borbe s “muslimanskim ekstremistima”. Nakon ta četiri dana, Krizni štab SDS-a objavio je spisak od 40 ubijenih civila. Nigdje nikakvih muslimanskih ekstremista, niko nije ubijen s oružjem u ruci, niko u uniformi, niko nije ni ranjen ni zarobljen, niko nije izveden pred sud. I niko nije odgovoran za smrt tolikih ljudi.

2. APRIL 2011: Okružno tužilaštvo u Bijeljini nedavno je podiglo prvu optužnicu zbog zločina nad Ramom Avdićem i njegovom porodicom. I ni jednu drugu. Glavni tužilac Novak Kovačević tvrdi da nema svjedoka zločina, ali da je Tužilaštvo vodilo procese protiv 430 ljudi, da bi taj spisak spao na 130 ili manje, jer je utvrđeno da ostali nisu krivi. Ali, on ne govori o tome da su skoro svi s tog spiska – Bošnjaci, a da u njegovog evidenciji i evidenciji Tužilaštva nema Srba, koji bi mogli biti odgovorni za zločine.

Fotografije zločina snimio je Ron Haviv.

magazinplus.eu