Bajramska hutba reisa Kavazovića: Nacionalističke politike neće usrećiti ljude u BiH

Centralna svečanost Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u povodu Kurban bajrama održana je u Gazi Husrev-begovoj džamiji. Bajram-namaz je predvodio i hutbu održao reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović.

Hutbu reisu-l-uleme Kavazovića prenosimo u cijelosti:

“Hvala Allahu Uzvišenom. Njemu se zahvaljujemo i od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela naših.

Svjedočimo da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik. On ga je, uistinu, kao milost poslao svjetovima da radosnu vijest donese i da opomene, prije nego što nastupi Sudnji dan.

Mi muslimani jutros obilježavamo prvi dan Kurban bajrama 1438. hidžretske godine. Veliki je ovo mubarek dan za nas, za svakog muslimana i muslimanku. Posebno su radosni oni koji su obavili obrede hadža i oni koji će žrtvovati kurban. Radosni su i oni čija je ruka ispružena, čija je sreća uslovljena darežljivošću drugih. Danas slave svi svjetovi, jer se veliča ime Allahovo i jer je ovaj blagdan Njemu posvećen.

Tradicija ovog Bajrama nas povezuje s Ibrahimom, a.s., praocem vjerovjesnika, neka je na sve njih Allahovih mir i spas. Iako su se ljudi tokom dugih stoljeća udaljili jedni od drugih, u njima nikada nije zgasla potreba da se upoznaju, da se susreću i podsjećaju da smo djeca istih roditelja Adema i Have, neka je na njih Božiji blagoslov.

„O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznavali…“.(49:13)

Potreba za susretom s voljenom osobom najbolje se može razumjeti na brdu Arefat, koje nas podsjeća na susret naših praroditelja nakon izgona iz Dženneti Adna.

Težnja za susretom je naša potreba da prevladamo samoću i strah od nepoznatog i potrebu da preživimo surovost života, pomažući jedni drugima. U tom susretanju ljudi leži i smisao života i vjere. Taj naš put prati Iblis, l.a. Njegovo sjeme straha, pohlepe i mržnje truje naše duše i zavađa braću i sestre. Šejtan tako unosi patnju, bol i beznađe između nas.

Braćo i sestre!

Danas, više nego ikada, čovjeku ne manjka sredstava za život, ali mu nedostaje vizije i traganja za smislom i zajedničkim ciljevima. Vara nas prolazni život i umišljenost da možemo vladati onim što nije samo naše već što pripada svima. Izgubili smo sposobnost da gledamo u cjelovitu sliku svijeta. Ponašamo se poput Kabila, i iz nas progovara poriv da drugog učinimo poniženim, pobijeđenim i pokorenim.

Bojimo se slobodnog čovjeka, onoga koji će biti jednak nama, a različit po vjerovanju, po običaju, po kulturi i tradiciji. Gluhi smo i slijepi, ne čujemo Božiji zov, veličanstvenu nakanu Božiju da čovjeka učini slobodnim: „U vjeru nama prisiljavanja.(2:256) Pa zašto ti da nagoniš ljude da budu vjernici?“ (10:99) „I reci: «Istina dolazi od Gospodara vašeg, pa ko hoće – neka vjeruje, a ko hoće – neka ne vjeruje!»“ (18:29) „Svima vama smo zakon i pravac propisali. A da je Allah htio, On bi vas sljedbenicima jedne vjere učinio, ali On hoće da vas iskuša u onome što vam daje, zato se natječite ko će više dobra učiniti.“ (5:48)

Braćo i sestre!

Smisao ljudskog postojanja je u služenju Bogu, kako kaže Kur'an, u natjecanju u dobru. To je šansa našeg društva i naše domovine. Vrijeme je da se okitimo vrlinama koje ispunjavaju svakog od nas i daju smisao životu, kao što su: ljubav, pažnja, dobročinstvo, pravedno postupanje, činjenje dobra, suprostavljanje zlu i nepravdi i njihovo otklanjanje. Ljudi bi trebali imati samo jedan primarni cilj, živjeti u miru, onako kako ga je i Kur'an postavio:

„O vjernici, živite svi u miru i ne idite stopama šejtanovim; on vam je zaista neprijatelj otvoreni.“ (2:208) Svi mi želimo podizati porodicu, sinove, kćerke, unuke, kao našu najveću radost, kao što je to činio i Ibrahim, a.s., čuvajući ih i štiteći od vlastitog zla, jer je kur'anska istina: „Sve što činite – činite sebi, dobro i zlo.“ (17:7)
Braćo i sestre.

Svemu što je Allah stvorio odredio je svrhu, a stvorio je čovjeka da se koristi svim što je na zemlji i u univerzumu, na način da poštuje red i poredak, da ne narušava ravnotežu u prirodi. Svi ljudi bi trebalo da žive životom dostojnim čovjeka. Oni koji nisu u stanju brinuti se o sebi, morali bi biti briga zajednice. U svakom obredu, koji nam je propisan, Allah nas poučava da je solidarnost, bratska povezanost, međusobna ljubav i jednakost, temelj napretka u zajednici.

„I neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite, zato što su vam spriječili pristup Časnom hramu, nikako ne navede da neprijateljstvo pokažete! Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu“. (5:2)

Iz obreda hadža mnogo toga bismo mogli naučiti i kada je u pitanju naš život u zajednici i način kako se rješavaju važna životna pitanja. Na hadžu nikome ne smije biti uskraćeno ništa što je neophodno za život. Od Ibrahima, a.s., neko je bio zadužen da vodi brigu o tome. Nikada se nije dogodilo da ova služba zakaže. Služiti Bogu, znači služiti ljudima. I obratno. Služba je briga o zajednici, a službenik osoba dostojna povjerenja zajednice u čije ruke je položen njen emanet. To je sadržano u onome u što vjerujemo.

Kao društvo u cjelini, još nismo naučili koja je razlika između rezultata i dobre namjere, nijeta. U općim javnim poslovima, važan je rezultat i on je najvažnije mjerilo. U vjerskim obredima (namaz, post, zekat i hadž) nijet, kojeg samo Bog poznaje, jeste njihova suština. Pravilna orijentacija u životu je ono što se traži od članova zajednice. Ništa se neće samo od sebe dogoditi. Poslanik, a.s., se nije oslanjao na čuda u svojoj poslaničkoj misiji. Ciljeve je postizao svojim radom i upornošću, uz Allahovu pomoć, kao i angažmanom svojih sljedbenika. Vjerovjesnik ashabe nije pitao za nijet, već za rezultate njihovog javnog angažmana u javnim poslovima.

Iz ovih razloga, kao slobodni ljudi i građani ove zemlje, imamo obavezu da tražimo da se politike, koje su odgovorne za javne poslove, vrate primarnom cilju, jedinom suvislom predmetu zbog koga postoje, poslovima organizacije i rada javnih službi u zajednici. Nacionalistička retorika i nesuvisli politički obračuni ne mogu zadovoljiti potrebe običnih ljudi.

Javni poslovi, kao što su sigurnost građana, zdravstvena zaštita, vakcinacija i školovanje djece, uvjeti studiranja, stanje u javnim ustanovama, opremljenost vojske i policije, socijalna zaštita i sl., jesu ono što nam život znači. Nikakve nacionalističke ili velikodržavne politike neće usrećiti ljude u Bosni i Hercegovini. Svi treba da uživamo naša pojedinačna i kolektivna prava, da se osjećamo ljudima, da živimo u našem ljudskom dostojanstvu, slobodni i bez straha.

Braćo i sestre!

Od vas muslimana tražim da živite dostojanstveno u svojoj vjeri i tradiciji, poštujući svu našu braću i sestre, sljedbenike korijena Ibrahimove vjere, jevreje i kršćane, da štitite njihova prava kao i svoja. Nedjela koja čine pripadnici terorističkih organizacija koji to čine u ime državnih projekata, krijući se iza islama, s prezirom i gnušanjem odbacujemo i osuđujemo. Pozivamo sve odgovorne ljude u muslimanskom svijetu da se ujedine u jedinoj ispravnoj namjeri, u borbi protiv onih koji vrše teror u svijetu. Ovo je za sve nas i najvažnija vjerska obaveza, naređivanja dobra i sprečavanja zla.

Također, zabrinuti smo zbog talasa mržnje prema muslimanima u Evropi i Americi. Mržnja nikada ništa dobro nije donijela. Nasilje se ne može ukloniti mržnjom i nasiljem, već širenjem razumijevanja i odlučnim suprotstavljanjem. Mržnja je poput ispijanja otrova, neka se niko ne nada da će njenim ispijanjem drugog otrovati.

Uznemireni smo i fizičkim i verbalnim napadima na muslimanke, kako od pojedinaca tako i od institucija u našoj zemlji, koje krše njihova prava. Očekujemo od onih koje smatramo prijateljima bosanskih muslimana iz evropskih zemalja da ne povjeruju u balkansku propagandu od strane onih koji su nad bosanskohercegovačkim muslimanima počinili zločin i genocid.

Ako još i imaju sumnje dokle njihova mržnja i propaganda mogu ići neka posjete Srebrenicu i Kozarac, pa će im, nadam se, sve biti jasno. Odbacujemo zlonamjerne izjave prema muslimanima i muslimankama u Sarajevu i Bosni i Hercegovini.
Također, pozivam naš narod da ljubomorno čuvamo našu bosansku tradiciju, našu etiku i moral zasnovanu na Kur'anu, kao i slobodu od ataka odakle god dolazili.
Nas su uvijek smatrali hereticima, i iz Carigrada, i iz Rima, i iz Beča i iz Beograda. Izgleda da će to nastaviti. Međutim, biti heretik ne znači biti nevjernik, već imati vlastiti izbor, i čuvati svoje pravo na drugačije viđenje svijeta. Našu bosansku herezu, naš bošnjački izbor, niko nikada nije savladao. Tako treba i ostati.

Braćo i sestre.

Vjerujte u Boga, držite se Njegove riječi i izvršavajte ono što je On stavio u obavezu. Činite to prema svojim mogućnostima, jer Bog nas ne duži iznad naših mogućnosti.

Budite otvorenih srca prema ljudima, činite im dobro, a odvraćajte od zla i u njemu ne sudjelujte. Trudite se, nema nagrade bez truda i dobra djela. Upućujte dovu Allahu, jer primljena dova može promijeniti ljudsku sudbinu.

Praštajmo jedni drugima, jer to učvršćuje veze među ljudima i narodima.
Muslimanima i muslimankama u domovini Bosni i Hercegovini, u Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji i dijaspori želim sretne i berićetne bajramske dane. Provedimo ih s porodicom, rodbinom i prijateljima.

Siromašnima želim povećanje nafake, bolesnima ozdravljenje, a svima puno zdravlja i porodične i svake druge sreće”.