Ovdje se planski uzgaja GLUPOST

Svaki vid društvenog organizovanja i djelovanja ima u osnovi „ideološku matricu“. Savremeno društvo se bori između hiperprodukcije informacija – mogućnosti  i pojednostavljene logike egzistencionalizma.
Nikada građani nisu bili toliko „mentalno lijeni“ kao danas. Potrošačka mentalna svijest je produkt – proizvod korporacijskih manipulatora koji su fabrikovali GLUPOT kao najunosnijeu „robu“ današnjice.

KOOPTACIJA?
(Dopunski izbor, biranje novih članova radi dopune društvenih aktera, odlukom dotičnog organa – ličnosti, a bez izbora birača ili skupštine – lat.)

Kasno je ovdašnjim protagonistima, dospjela u svijest činjenica da zdrav kritički diskurs nije isto što i PR-ovskim tehnikama kooptacije fabrikovanje „javnog interesa“. Tipičnom „zavadi pa vladaj” taktikom, PROIZVODE se korporativne strategije razbijanja i osvajanja „OPOZICIJE“ – aktivističkih pokreta koji se pozivaju na javne interese, a pojednostavljenom matricom se polarizora javnost u antagonističke tabora ratoborne logike ZA i PROTIV: ako nisi samnom, onda si protiv mene.

Kritička analiza diskursa (CDA ili critical discourse analysis) metoda je empirijskog proučavanje veza između diskursa i socijalnog te kulturnog razvoja u različitim društvenim domenama. Za kritičku analizu diskurza najvažniji je način na koji ideologija stvara sponu između diskurza i društva. Zato je upravo ideologija u fokusu kritičke analize političkog diskursa. Začuđujuća je sposobnost i fleksibilnost tog mehanizma da pod svoje okrilje podvede i „opozicijske” ideologije, uključujući i alternativne supkulturne prakse; NVO sektor, religijske zajednice, poduzetnički sektor,… itd.

Pametni bi rekli da je politika nizvodno od kulture, a kultura mjerilo zrelosti jednog društvenog okruženja.
„Politika je nizvodno od kulture“ – ponavljao je pokojni Andrew Breitbart, američki novinar, politički komentator i osnivač portala Breitbart News. Time je htio reći da kada neko pitanje ili problem dođe do političkog  nivoa, riječ je o simptomu nečeg mnogo dubljeg što se godinama polagano pripremalo na nivou  kulture.
Engleski filozof Roger Scruton – „Kada je kultura banalna ili ideološka, politike mogu biti iznimno destruktivne – kao što smo vidjeli u obrazovanju, …“
Ako je, dakle, politika nizvodno od kulture, odnosno ako – Scrutonovim riječima – kulturna pitanja i problemi stalno utječu na politiku, važno je znati tko tu kulturu oblikuje, jer tako možemo razotkriti hegemone.

Hegemonija djeluje suptilnije od ideološkog manipuliranja masama; ona uključuje nadmoć jedne skupine nad drugom ali uz pristanak naroda, koristeći društveno uvjerenje putem kojeg društvo samostalno prihvaća takav poredak.
U skladu s navedenim, postavke klasične tradicije shvaćanja pojma ideologije možemo podijeliti na četiri iskaza :

1) Ideologije su lažna uvjerenja;

2) Ideologije skrivaju stvarne društvene odnose i služe zavaravanju drugih;

3) Ideologije su uvjerenja drugih;

4) Ideologije pretpostavljaju da su definicije i istinitosti i lažnosti u službi društvenog ili političkog.

Nametanje i usađivanje ideologije uglavnom se usvajaju diskursom. Istraživanja pokazuju da su ideologije koje su najistaknutije u medijima uglavnom ideologije elita, a ne bilo koje podčinjene ili alternativne skupine. Ipak, mora se naglasiti da je to društveno dvosmjeran proces u kojem je vodstvo odozgo prema dolje usko povezano s utjecajem, iskustvom i djelovanjem odozdo prema gore.

Nigdje ne postoji obaveza brinuti se za dobro drugoga čovjeka. U ideologiji kapitalizma i liberalne demokracije sloboda pojedinca ima prednost pred obavezama prema zajedničkom dobru. U tom sistemu ne postoje nikakve društvene obaveze. Jedina relevantna dužnost jest maksimizacija dobitka putem tržišnih transakcija. Etički postulati u tome sistemu ne igraju nikakvu ulogu.

 

Pripremio: magazinplus.eu