Samostan svetog Bonaventure

Predstavljamo život u Franjevačkom samostanu Svetog Bonaventure u Visokom, nacionalnom spomeniku BiH.

Dani korizme, a posebno dani Velike nedjelje, izmedju Cvjetnice i Uskrsa, pod krovom Franjevačkog samostana u Visokom, uz redovne obaveze njegovih žitelja, u znaku su posebne duhovne pripreme za najveći kršćanski blagdan.

«Mi, iako znamo, čini mi se da vrlo malo činimo da stvarno dođe među nas ta određena novost života – što Uskrs u biti i jeste. I nekako mi se čini da trebamo sebi posvješćivati to što su proživljavali doista ti učenici koji su bili uz Isusa kad su im sve nade pale u vodu. Čini mi se da je to put možda ponajviše bosanskohercegovačkog čovjeka», kaže Kristina Marjanović, profesorica u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji Visoko.

Blagdani, pa i ovaj najveći kršćanski – Uskrs, u ovom vremenu nisu pošteđeni prizemnog blještavila i komercijalizacije, što narušava sam duh praznika. Ljudima su potrebni ti vanjski znakovi unutarnjeg doživljaja, ali…

«Poteškoća je kad ti vanjski znakovi pretegnu, zaguše ono duhovno, ono intimno – ono, zapravo, od čega se živi. Zato se uvijek je dobro vratiti se onom bitnome – sadržaju, forma je prolazna, ali sadržaj ostaje», napominje fra Ivan Nujić, vikar Franjevačkog samostana Sv. Bonaventure Visoko.

To je suština vjere i blagdana. Po tradiciji, tome se dodaju folklorni elementi, nerijetko s izvorištem u paganskim vjerovanjima – jaje, zečići, gnijezdo, travica…

«Zato farbamo i ukrašavamo jaja, koja su znak, na neki način simbol naše vjere, pouzdanja da ćemo i mi jednom, zatvoreni u svoje ovozemaljske grobove, ustati na jedan život, drugačiji, bitno preporođeni», podsjeća fra Nujić.

Uskrs su u ovom samostanu dočekala i dvojica franjevaca iz dalekog Konga – Kozmas Safari Sadiki i Umberto Ksunga. Među bosanskim franjevcima su četiri mjeseca, a dane uoči velikog blagdana, uz molitvu, provodili su i učeći. U Kongu, kažu, Uskrs se čestita riječima ‘Paskan Đema’.

Kao i iskrena molitva, tako i iskrena čestitka, bez obzira na kom jeziku bila, nađe put do onoga kome je namijenjena.

«Kao vjernici, radujemo se, u nadi da ćemo biti dionici onih Božijih obećanja, koje Bog daje onima koji najviši vole, da će naš život ovaj ovakav zemaljski, ponekad možda tužan i otužan, i jadan i prejadan, ipak biti proslavljen, ipak se učiniti sličnim Božijem, božanskom životu», poručuje na kraju fra Nujić.

federalna.ba