Romi u BiH: Zapošljavaju nas godinama, izdvajaju milione, a mi i dalje nezaposleni

Gdje završavaju milioni namijenjeni zapošljavanju Roma?

Iako na ovim prostorima žive već vijekovima i čine najveću bh. nacionalnu manjinu, i dalje žive na marginama društva, sa najmanje prava, van političkog i javnog života. Riječ je o Romima, kojih prema posljednjim procjenama u BiH živio oko 100 000.

Čak 99 posto ih nema nikakvo zaposlenje i na ovom polju se ne dešavaju nikakve značajnije promjene, iako država iz godine u godinu izdvaja sve veća sredstva za njihovo zapošljavanje. Tako je u periodu od 2009. do 2015. godine za zapošljavanje i samozapošljavanje Roma iz državne kase izdvojeno 4.022.000,00 maraka, a prema podacima državnih institucija, 517 Roma je koristilo ova sredstva. Samo sredstva koja je tokom prošle godine izdvojilo Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, kako bi se kroz samozapošljavanje i kroz sufinansiranje zapošljavanja romske populacije obezbijedilo što više stalno zaposlenih Roma, iznose 755.000 maraka.

I pored značajnih sredstava koja su izdvojena  i zvaničnih brojčanih podataka koji govore da se povećava broj zaposlenih Romi, situacija na terenu govori nešto posve drugačije.

Zapošljavaju se neromi ili pak Romi, ali kratkotrajno- na godinu dana.

Nažalost, sve češće  programe za zapošljavanje Roma koriste i oni koji nisu Romi. Tako dolazimo u situaciju da statistike pokazuju veći broj zaposlenih Roma na osnovu nekih projekata, ali u stvarnosti zapošljavaju se osobe koji nisu Romi, ali se kao takvi izjašnjavaju kako bi došli do posla. Dio problema leži i u činjenici  što se sredstva za samozapošljavanje  daju bez prethodne edukacije Roma, pa pokrenuti poslovi nakon godinu-dvije obično propadnu. Tako je na području Tuzlanskog kantona, od nekoliko desetina pokušaja samozapošljavanja, samo jedan uspio opstati duži niz godina. Riječ je o ženi koja šije odjeću za lutke, posao se čak i proširio, pa je zaposlila nove radnike”, priča za Buku Enes Mahić, direktor Udruženja građana “Nova Romska Nada” iz Lukavca dodajući da je zaposlenost Roma u BiH ispod 1 posto. Što se tiče Lukavca zaposlenost je ovdje oko 0.92 posto i to sve na pozicijama NK Radnika.

Ovako lošoj situaciji doprinosi, kaže, doprinosi i činjenica da Roma nema u javnim ustanovama na lokalnom nivou, entitetskom ili državnom nivou.

O našim problemima sa državom ne možemo ni razgovarati, jer nas nema u javnim institucijama. Kako stvari stoje, još dugo nas neće ni biti. I sve dok se to ne promijeni  i dok nedostaju odgovarajući mehanizmi za praćenje i kontrolu utroška sredstava, novac će grabiti NVO koje nisu iz romskog sektora i  zapošljavanja Roma neće biti. Biće samo slikanja i priče u medijima kako je puno toga urađeno, da su pare potošene smisleno, a na terenu jedno veliko ništa od koga niko nema koristi, a posebno Romi”, naglašava naš sagovornik.

Napominje da ono što dodatno otežava zapošljavanje ovoj populaciju jesu predrasude da Romi ne žele raditi. Uvijek to negira, kaže, jer  neko ko ne želi raditi sigurno neće rizikovati život u minskom polju ili spuštajući se u provaliju u potrazi za starim metalom.  Firme koje imaju zaposlene Rome jako su zadovoljne njima kao radnicima. Napominje da ima i negativni primjera, ali njih ima kod svih naroda.

i na kraju kontrolisati sredstva koja se izdvajaju za sprovedbu akcionog plana obrazovanja Roma koje trenutno, grabe NVO koje nisu iz romskog sektora a troše ga na skupu administraciju, plate i terenska vozila. Znači pružiti priliku da se implementiraju projekti iz oblasti obrazovanja jer nismo glupi koliko nas prave glupim

Ponuda radnih mjesta na koja konkurišu Romi je veoma ograničena zbog neadekvatnog obrazovanja. Uglavnom se radi o poslovima održavanja gradske čistoće, sakupljanja sekundarnih sirovina, sezonskim poslovima u poljoprivredi, preprodaji robe na pijacama i slično.

Kako je krajem prošle godine, prilikom potpisivanja Memoranduma o zapošljavanju Roma u BiH, izjavio Miroslav Vujičić, direktor Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske, od 2009. do kraja 2016. godine, zaposleno je  175 lica romske nacionalnosti. Za njihovo zapošljavanje izdvojeno je 1,2 miliona maraka. “Romska populacija je veoma specifična. Na evidenciji Zavoda za zapošljavanje nalazi se 219 lica romske populacije i njihova kvalifikaciona struktura je veoma nepovoljna”, rekao je tom prilikom Vujičić.

Saša Mašić, predsjednik Saveza nevladinih organizacija Roma Republike Srpske, smatra pak da je situacija daleko složenija od one koju pokazuju brojke Zavoda.

Tačno je, kaže, da su Romi manje obrazovani, ali isto tako je tačno da imaju dosta djece sa završenom srednjom školom, ali sjede kući, niko ih ne zapošljava, dok njihovi vršnjaci koji nisu Romi i dobiju neko radno mjesto.

Ja sam jedan od članova Komisije za projekte za zapošljavanje i moram reći da smo krajnje nezadovoljni, jer Komisija ima neka svoja luda pravila i protiv njih nikako ne možemo. Obraćali smo se brojnim dopisima, prijedlozima, sugestijama, ali nailazmo, ili na odugovlačenje, ili  potpuno ignorisanje, pa na kraju oni urade ono što su već ranije zamislili, ne uvažavajući naše mišljenje. Na kraju krajeva, šta imate od zapošljavanja na godinu dana, to nije nikakvo rješenje ni za Rome, a ni za državu koja izdvaja pozamašna sredstva”, ističe Mašić i dodaje da ni sama država koja izdvaja sredstva za zapošljavanje Roma iste ne zapošljava u svojim redovima, pa tako u institucijama RS nema nijednog zaposlenog Roma.

Inače, u Gradišci gdje je sjedište Saveza i Udruženja Roma „ Romi Gradiške“, koje je Mašić  osnovao prije 17 godina, situacija je dosta bolja nego u ostalim opštinama i mjestima RS. Zaposlena su 42 Roma, od čega je najveći broj u Gradskoj čistoći. Jedna Romkinja je zaposlena u bolnici. Do zaposlenja su uglavnom došli zahvaljujući ličnim vezama i poznanstvima, a ne zahvaljujući projektima za zapošljavanje Roma.

Naš sagovornik napominje da je početni i ključni korak obrazovanje, koje treba adekvatno riješiti kako bi Romi imali veće šanse na tržištu rada.

U javnosti se često može čuti, ističe, kako su romska deca i njihovi roditelji nezainteresovani za školu, ali to nije tačno. Obrazuju se onoliko koliko im finansijska sredstva dozvoljavaju. Kada nemaju finansijskih sredstava, onda im nije do obrazovanja.

U Gradišci 22 romske djece pohađa školu. Preko Udruženja smo im osigurali da budu oslobođeni upisnine u školu koja iznosi 50 KM, opština nam je obezbijedila autobuske karte za 5 učenika i to je sve sa njene strane. Navešću  samo jedan primjer koji bi trebao ilustrovati situciju u kojoj se nalaze Romi  -prije 20-30 godina, dobijali smo opomenu kada dijete ne ide u školu, a sada ne dobijamo ni to. Takvo vam je i obrazovanje i zapošljavanje,  tanko”,  naglašava  naš sagovornik.

Na pitanje vjeruje li da će u skorije vrijeme doći do bolje situacije za Rome, kaže da će to sačekati neka druga vremena. Možda onda, kaže, kada političari ozbiljnije pristupe Romima i njihovim problemima, a ne da ih se sjete samo u vrijeme izbora i poklone im 25 kilograma brašna kako bi im prikupili glasače.

Piše: Tatjana Čalić

Tekst nastao u saradnji sa partnerskim portalom diskriminacija.ba