Damir Delić Đuljić, ASEE: Indeks naše sreće određuje ono što zaista jesmo

Sa dugogodišnjim iskustvom na poljima komunikacija, odnosa s javnošću i istraživanja, Damir Delić Đuljić je od 1. januara dio tima konsultantske kuće Adižes South East Europe ASEE, u kancelariji u Sarajevu, kao specijalista za istraživanja.

Damirova karijera predstavlja kombinaciju dugogodišnjeg angažmana i ekspertize u komunikacijama i odnosima s javnošću, i stalnog istraživačkog rada u oblasti menadžmenta. Učestvovao je i vodio brojna istraživanja, a autor je preko 100 kolumni na teme odnosa s javnošću, menadžmenta i razvoja kompanija.

“Ulazak u novu firmu je ulazak u grupu ljudi koji se dobro poznaju i čija je saradnja očigledno bila i uspješna, jer firma je preživjela. Dobro se poznaju, znaju prednosti i mane svojih kolega, poznaju proizvode i usluge koje prodaju, a vi, ulazeći unutra, ma ko da ste, ne znate mnogo o njima.

U Vojvodini sam čuo izreku: ‘Budala se bolje snalazi u svojoj kući nego pametan u tuđoj’. Ako me pitate o početnim očekivanjima, smatram da je neophodno što prije i što bolje razumjeti ono što je unutra, i onda se potpuno posvetiti vanjskoj integraciji. Isak Adižes ima jednu sjajnu formulu uspjeha, kaže da je uspjeh=vanjska integracija/unutrašnja dezintegracija”, kaže Delić Đuljić na početku razgovora za portal Akta.ba.

ČISTE NAMJERE I SNAŽNI MOTIVI

Inače, njegova karijera započinje 2005. godine, i to odmah nakon prve godine studija, kada je nezrelo, rizično, ali ispast će pametno, odlučio da mora tražiti posao.

“Igrom slučaja, a pozitivne igre slučaja se dešavaju onda kada imate čiste namjere i snažne motive, vrlo brzo sam počeo raditi u jednoj agenciji koja je radila na izradi media monitoring izvještaja i medijskih analiza, za međunarodne organizacije u BiH”, priča nam on.

Od tada pa do do 2012. godine kontinuirano je radio u agencijama koje su radile za urede za komunikacije međunarodnih organizacija u BiH, pripremajući media monitoring izvještaje i medijske analize, te upravljajući timovima koji su radili za organizacije i institucije poput EUFOR-a, Policijske misije EU u BiH, EU Delegaciju u BiH, Američku ambasadu u BiH, OHR…

Od 2012. do 2016. godine radio je u agenciji Prime Communications u Sarajevu, najvećoj agenciji za odnose s javnošću u Bosni i Hercegovini i kompaniji koja je razvila brojne izvrsne kadrove na poljima odnosa s javnošću, marketinga i istraživanja.

Konsultantsku kuću ASEE prati od 2012. godine, i doživljava ih i kao konsultantsku kuću sa najvećim doprinosom u razvoju privatnih kompanija i razvoju menadžera u regionu.

“Od 2012. do 2014. godine sam završio MBA studij, i uz studij je počelo moje intenzivnije istraživačko interesovanje, koje je išlo u dva pravca. Prvi je vezan za komunikacije i odnose s javnošću, a drugi za menadžment, razvoj kompanija i menadžera, te proces profesionalizacije preduzetničkih kompanija.”, kaže Delić Đuljić.

Školovao se u Bosni i Hercegovini, ali prošao mnogo treninga i obrazovnih programa u više od 10 evropskih zemalja. Mišljenja je da za kvalitetno obrazovanje ključno pitanje: s kim ste učili, u kakvom okruženju ste učili, doslovno: kako ste se osjećali dok ste učili.

“Formalno obrazovanje je značajno za razvoj radnih nauka, a cjelokupno formalno obrazovanje je zapravo osnovno obrazovanje. Obrazovni system bi trebao biti posvećen tome da mlade ljude nauči kako učiti, i jasno je da današnji obrazovni sistem, ni kod nas ni u svijetu nije do kraja takav.  Više nas uči faktografski, pamćenjski, i nekoliko godina nakon završenog studija već niste u stanju položiti ispite koje ste položili ni ponoviti one ključne lekcije na osnovu kojih ste dobili diplome”, napominje naš sagovornik.

S druge strane, dodaje da neformalno obrazovanje bi također moralo učiti učenju, i ono koje je prošao je djelomično bilo takvo. Kao najbolja iskustva sa učenjem izdvaja ona mentorska, pojašnjavajući da je imao sreću sresti neke ljude koji su mu dali smjernice kako učiti i iz čega učiti.

“Čovjek koji želi napredovati mora učiti iz svakodnevnice, iz igre sa djecom, razgovora sa prijateljima, iz prevladavanja vlastitih dnevnih izazova, ne samo iz klasične literature. Literatura iz bilo koje naučne oblasti je danas dostupna bilo kome, ali bez mentorskog korektivnog faktora, može više škoditi nego koristiti. Znate onaj doživljaj kada vam neko prepričava kako u zimskim uslovima zagrijati akumulator, a nikada u životu nije dotakao akumulator. To je banalan primjer, ljudi danas na popodnevnim kafama dugo i naizgled ozbiljno govore o složenim stvarima, o funkcionisanju žlijezda sa unutrašnjim lučenjem. Obrazovanje je dug i složen proces, o tome piše i Meša Selimović, pa kaže da brzo učenje daje nedovršenog čovjeka, kao što brzo vrenje daje loše vino”, ističe Delić Đuljić.

FAKTOR KOJI TIM DRŽI NA OKUPU

Za uspjeh u poslu ključnim faktorom smatra integritet. Kaže da je relativno lako savladati tehničke zadatke na bilo kojem radnom mjestu, ali unutarnji integritet koji stvara i čuva povjerenje i poštovanje u timu u kojem radimo je ključan za kvalitet i dugoročnost bilo kakvog posla. Svaki poslodavac ili klijent će radije zadržati osobu ili firmu kojoj vjeruje nego nekoga ko je danas ponudio izuzetnu, superiornu izvedbu, navodi on.

Zajednički rad je zajedničko življenje, zajedničko davanje doprinosa razvoju ili očuvanju posla ili kompanije.

“U poslovnom smislu, nastojim biti faktor koji tim drži na okupu, koji vraća misli na fokus klijentovog zadovoljstva, koji u svakodnevnim turbulencijama vidi povod za podizanje kvaliteta timskog rada, a ne povod za stvaranje loše atmosfere ili destruktivnih konflikata. Na kraju krajeva, vrlo je bitno pitanje možete li bivšeg poslodavca ili šefa pozvati na ručak godinu ili dvije dana nakon što ste završili poslovnu saradnju. Uvijek nastojim čuvati i preporučujem čuvanje takvih kontakata”, naglašava Delić Đuljić.

Kaže da je po prirodi znatiželjan, pomalo hiperaktivan pa vlastiti nagon za učenjem ili napredovanjem ne tumači kao nešto racionalno ili nešto čemu bi pripisivao vlastite zasluge. “Jednostavno sam takav. Nekada je korisno pa me dovede do značajnog cilja, a nekada je i štetno pa mi fokus odvede od bitnih stvari”, navodi on, dodajući da je njegova motivacija je u suštini vezana za potragu sklada između profesionalnog uspjeha i unutarnje ravnoteže, zadovoljstva onim što jesmo i onim što radimo. Jer, kako kaže, indeks naše sreće ne određuje pozicija ili profesionalni status, nego naša najdublja suština, ono što zapravo jesmo.

Ipak, u razgovoru za naš portal, otkriva nam da je u djetinjstvu imao drugačijih želja, a da je za njegovo profesionalno usmjerenje kriva i profesorica Sanja Vlaisavljević.

“Odrastao sam u Visokom, a dječaci u Visokom uglavnom maštaju da budu rukometaši. Bio sam lijen i netalentovan za rukomet, a spretniji sa tastaturom i za govornicom, pa su stvari otišle u drugom pravcu. Sa profesoricom Sanjom Vlaisavljević sam kroz govorničke programe Centra za kulturu i edukaciju prošao desetine seminara, i bilo je sve nerealnije da bih ikada mogao zaigrati rukomet za Barcelonu ili Ademar Leon”, iskren je Delić Đelić.

Dodaje da danas profesija u klasičnom smislu lagano iščezava, i da multidisciplinarno obrazovanje nije stvar znatiželje i egzibicionizma, nego stvar preživljavanja.

“Jedan inžinjer ili ljekar u 21. stoljeću i dalje mora raditi na vlastitom usavršavanju, ukoliko ne želi da postane strano tijelo, uzročnik blokada u organizaciji u kojoj radi. Vlastito usavršavanje podrazumijeva razvoj inter-personalnih, komunikacijskih i često i menadžerskih vještina”, ističe on.

TREBA ČUVATI SJAJ U OČIMA

Zanimljivo odgovara na pitanje kako odmara od napornih radnih dana: “Imam dvije kćerke, jednu suprugu i 2.100 Facebook prijatelja. Družimo se, igramo, uživamo. Indeks zadovoljstva i sreće zavisi od kvaliteta odnosa sa partnerom, kvaliteta vremena provedenog sa djecom, kvaliteta odnosa sa porodicom, prijateljima, ljudima do kojih nam je stalo. U tom smislu, sretan sam čovjek i još se ne žalim na neke teške i naporne dane, teške muke i izazove. Sretan sam, bez kuknjave i tobožnje zauzetosti”, kaže Delić Đuljić.

Također, igra šah, i priznaje da nije vrhunski šahista, ali igra uz vrhunsko zadovoljstvo, i poneku (za njega) ozbiljnu partiju i pobjedu.

“Nisam imao priliku učiti od šahovskih trenera i majstora, ali uživam. Najbolji bh. mladi šahista, velemajstor Denis Kadrić mi kaže da je to dovoljno, da tako dobivam od šaha sve što dobiva i on. Denisa nikada neću pobijediti, ali možda ću uživati više nego on. Uz preporuku da pratite karijeru ovog briljantnog momka, preporučujem i knjigu Garija Kasparova ‘Kako život imitira šah'”, poručuje Delić Đuljić, ističući da knjiga govori o traganju za pobjedom, o opažanju prilika koje nam se pružaju i stvaranju pobjedonosnih strategija. Kaže da nije teška, ne zahtijeva šahovsko predznanje, duhovita je a istovremeno vrlo maštovita i inspirativna.

Za kraj, kaže nam kako nema životni moto, jer čak i političke stranke i vjerske institucije, kao vrlo konzervativne organizacije, mijenjaju moto svakih nekoliko godina.

“Ne znam kako čovjek može u jednoj rečenici sažeti svoju životnu i doživotnu poruku. Ali mogu reći jedan stih Miše Kovača, mislim da je bitan i primjenjiv na svačiji život. „Ne daj da ti tuge sruše onaj sjaj u oku tvom“. Treba čuvati sjaj u očima. Po tome smo bili slatki tinejdžeri”.

Govoreći o planovima za budućnost, prisjeća se kako je prije nekoliko godina u kancelariji Prime Communications sjedio sa dvoje kolega, i kako su razgovarali o planovima za budućnost. Jedan kolega je rekao da je njegova želja velika svjetska korporacija i ured za komunikacije, a koleginica je rekla da bi voljela raditi u velikoj domaćoj firmi, također u odnosima s javnošću. Oboje danas rade u uredima za komunikacije, redom, svjetske korporacije i velike domaće kompanije.

“Ja sam rekao da bih volio raditi sa ljudima iz Adižesa. Tek smo počeli, vrlo sam zadovoljan, i kako ranije odgovorih: moji ciljevi su integracija unutra i integracija prema vani, prema trenutnim i budućim Adižes klijentima. Naravno, nismo u poziciji da unaprijed govorimo o velikim planovima, ali portal akta.ba i čitaoci portala akta.ba će svakako biti u toku sa tim projektima. Okvir naših strateških usmjerenja je čitljiv i iz sadržaja na našoj web stranici: www.asee.biz”, zaključuje Damir.

EKSPERTIZA U RAZVOJU KOMPANIJA I LJUDI JE DANAS NAJTRAŽENIJI ZANAT

ASEE/Adizes SEE je privatna kompanija osnovana 1994. godine u Novom Sadu, a danas uspješno pruža usluge konsaltinga u razvoju kompanija, te obrazovanja menadžera u zemljama bivše Jugoslavije i na širem području Istočne Evrope, sa kancelarijama u Novom Sadu, Beogradu, Zagrebu i Sarajevu. Od početka radi i kao dio mreže Adižes Instituta iz Santa Barbare, jednog od najuspješnijih svjetskih instituta za razvoj kompanija i obrazovanje profesionalnih menadžera.

Ekspertiza u razvoju kompanija i ljudi je danas najtraženiji zanat u jugoistočnoj Evropi. Firme, one koje su preživjele dječije bolesti, danas u svojoj najdubljoj intimi i unutrašnjosti osjećaju potrebu za profesionalizacijom upravljanja, za standardizacijom umjesto neprestanih improvizacija na kojima su nastale. Dok su improvizacije bile vrlo korisne i poželjne u njihovom razvojnom putu, u, 2017. ili 2020.godini, firme moraju da se nose sa jakom vanjskom konkurencijom sistema koji počivaju na vrlo jasnim strukturama, vrlo jasnim podjelama nadležnosti i radom u kojem nema nezamjenjivih, nema velikih karizmi i vječitih šefova, nego postoje samo zadaci koje neko ispunjava bolje a neko lošije.

U tom smislu, Adižes SEE je napravio veliki, ogroman posao na pozicioniranju koje znači da je Adižes odgovor na ove izazove, jer on to zaista i jeste, ne samo kod nas nego i u konsultantski čeličnoj Americi. U Americi, konsalting je ili finansijski ili konsalting u ljudskim resursima, ili upravljački, ili Adižes. Adižes je integralni, holistički pristup cijelom organizmu organizacije, a ne samo simptomu koji je danas vidljiv”, kaže Delić Đuljić

Razgovarala: Seida Bijedić

Akta.ba