RK Bosna Visoko

RKBosna60-400x281Kolijevka rukometa u Visokom je Državna realna gimnazija koja je u vrijeme rađanja ovog novog sporta bila smještena u zgradi današnjeg Franjevačkog samostana na Stanici. Razvoj malog rukometa u Bosni i Hercegovini nije mogao zaobići ni gimnazijsko igralište koje je bilo u dvorištu ove škole. U ovo doba gimnazija je imala malu i veliku maturu što danas odgovara školovanju od petog razreda osnovne do završetka srednje škole. Rukometni klub u Visokom praktično se rađa 19.02.1954. osnivanjem Srednjoškolskog sportskog društva ”Mladost” pri Gimnaziji. Rukometna sekcija Društva će kasnije prerasti u Rukometni klub ”Bosna” Visoko. Nastavnici i učenici su u jednom razredu škole, tog februarskog dana, održali osnivačku Skupštinu i ne sanjajući da će to biti presudno za rukometni sport u gradu. Između prijedloga imena Društva : ”Plamen”, ”Zvijezda” i ”Mladost” odlučeno je za ovo posljednje, na inicijativu Ferida Semića, koji je u Visoko donio niz pozitivnih iskustava iz rada društva pod tim imenom pri Višoj fiskulturnoj školi u Zagrebu, gdje je studirao. Visoko, 1954. g. Jedna od prvih fotografija rukometne ekipe “Mladost” Idejno rješenje grba dao je nastavnik crtanja Vladimir Jolić. On se također založio da boja bude zelena, obrazloživši da je to boja mladosti, prirode, izleta i druženja. Ta boja je i danas zaštitni znak našeg Rukometnog kluba. Jolić je bio i prvi predsjednik SSD ”Mladost”, a odlaskom iz Visokog, naslijedit će ga na ovoj funkciji Semić Ferid, koji je do tada bio sekretar. Ubrzo će postati praksa da predsjednici Društva budu učenici, pa je u tom pogledu značajan doprinos, prvog predsjednika iz reda samih gimnazijalaca, Berberović Fuada. Najveći podsticači razvoja sporta u školi bili su nastavnici fiskulture Ferid Semić i Vjekoslav Bremec; direktor Hasan Hasanefendić; nastavnik, a od septembra 1954.g. direktor, prof. Živojin Žalica; te Vladimir Jolić, nastavnik crtanja; a od jeseni 1955. nastavnik fiskulture, Markotić Petar. Osnivači SSD “Mladost”: Vladimir Jolić (lijevo), Ferid Semić (desno) Mora se istaći da je Semić Ferid (04.10.1926. – 08.04.1992.) najzaslužniji za osnivanje SSD ”Mladost”, da je kao nastavnik bio i prvi rukometni trener i da je najzaslužniji za razvoj rukometa u njegovim počecima. Još kao student u Zagrebu upoznao je ovaj sport. On se 1948. godine zapošljava u Fiskulturnom savezu BiH, a 11.11.1950. g. dobiva namještenje kao nastavnik fiskulture u visočkoj Državnoj realnoj gimnaziji gdje je svojim učenicima i gradu Visokom poklonio cijeli svoj radni vijek. Od jeseni 1955. njemu se pridružuje nastavnik fiskulture Petar Markotić-Pero (23.01.1932. – 30.12.1993.) uz koga su ostala vezana imena nekoliko rukometnih talenata. Ferid i Pero su stvorili prvu rukometnu generaciju u Visokom. Visoko, 20.04.1959. RK ”Mladost”: slijeva : Semić Ferid (nastavnik), Salihagić Nedžad, Sirčo Ibrahim, Lečić Mile, Đonlagić Fuad, Antunović Mladen, Užičanin Avdo, Vasiljević Slobodan, Prljača Ekrem, Protuđer Zrinko, Kurtalić Sead, Berberović Fuad, Markotić Petar (nastavnik) U Ljetopisu Gimnazije stoji zapisano da je prva zvanična rukometna utakmica u Visokom odigrana 9.maja 1954., u dvorištu škole, između ”Mladosti” i ”Elana”, Sportskog društva Druge sarajevske gimnazije. Prepuno gledalište školske omladine bilo je svjedokom rađanja novog sporta u Visokom. Ostaje zanimljivost da su na toj utakmici prodate tri ulaznice, sa prihodom od 90 dinara, a kupili su ih Salko Oruč, Rešad Smajlović-Arneri i Asim Hajrić-Kriks. Iako pobijeđeni rezultatom 25:9, kao pobjednici izašli su iz ovog historijskog susreta, oni koji su nastupili za ”Mladost”, a to su : Vuković, Simonović, Mojsilović, Handžić, Ostojić, Bonić, Đokić, Perenda, Vulić, Protuđer i Malić, sa trenerom, nastavnikom Semić Feridom. Iste godine ”Mladost” se uključuje u takmičenje Podsavezne rukometne lige i osvaja drugo mjesto. Najbolji igrač i najveći talent ove prve generacije je Berberović Fuad. On je kao učenik bio i predsjednik SSD ”Mladost”. Zvali su ga igračem ”mašte i duha”. Iako rukometaš u ”duši”, kasnije je postao vrstan nogometaš. Desetog januara 1958. SSD ”Mladost” prerasta u Omladinsko sportsko društvo ”Mladost”, tako da rukomet počinje trenirati i igrati i radnička omladina. Ekipa ”Mladost” niz godina predstavlja visočki rukomet u sreskim, zonskim i republičkim takmičenjima. Značajan je datum 15. mart 1960.g., jer Omladinsko sportsko društvo ”Mladost” prerasta u Rukometni klub ”Bosna” Visoko. Od 1954. do jeseni 1962. treninzi i utakmice su se održavali na igralištu gimnazijskog dvorišta Franjevačkog samostana; pa na igralištu Garnizona Visoko; veoma kratko u Adi iza ”Partizana”, na ušću rijeke Fojnice u Bosnu; a zatim nekoliko godina na igralištu ”Kraljevac”. Uz aktivnosti na Kraljevcu mora se spomenuti ime Mimić Teufika-Tufe, ekonoma iz ovog perioda, velikog entuzijaste. Visoko, 10.02.1961., igralište na Kraljevcu. Detalj sa prve međunarodne utakmice Bosna –Lil (Francuska) 20:11 Od jeseni 1962. godine sva zbivanja prešla su na tada asfaltirano Rukometno igralište kod Gradskog stadiona, gdje će kasnije biti izgrađene tribine i zgrada sa klupskim prostorijama. Visoko, 22.04.1965. Rukometno igralište na Gradskom stadionu Prva Skupšina RK ”Bosna” za svog Predsjednika izabrala je Mustafu Skopljaka, da bi već nakon dvadesetak dana tu dužnost uspješno preuzeo Aleksandar-Aco Mirić i ostao sve do 1963. On je sa svojim suradnicima unio prve znake rada na duže staze. Visoko, 10.12.1960. Stoje slijeva : Bilić Jozo, Markotić Petar, Mirić Aleksandar-Aco (predsjednik Kluba), Praljak Srđan, Semić Ferid, Vatrenjak Ibrahim Čuče: Salihbegović Fuad, Vasiljević Sloboda Ovih desetak godina uz ime Kluba vezano je ime Vasiljević Slobodana – Cice, pokretača i organizatora svih aktivnosti. Bivši golman ”Mladosti” nesebično je poklonio ove godine Klubu kao trener, sekretar, predsjednik… Predsjednik Kluba, Aleksandar-Aco Mirić, dovodi prvog, pravog rukometnog trenera, Ivicu Paukovića, sarajevskog reprezentativca u velikom rukometu. Ali najvažniji moment će biti dolazak Srđana Praljka Šjora iz sarajevske ”Mlade Bosne”. Od 01.08.1960. do 30.08.1964.g. kao trener, sa boravkom i igranjem u Sarajevu, te odsluženju vojnog roka; a od 1.septembra 1964. – 31. jula 1971. kao prvi profesionalni trener i igrač, stvorio je II generaciju, generaciju Nevzada Sirče – Čerke, ovog ponajboljeg visočkog rukometaša svih vremena. Šjor je izgradio temelje kasnije poznate i priznate ”Visočke rukometne škole” i stvorio juniorski pogon koji će od početka sedamdesetih godina, kao i njegovi prethodnici, igrati značajnu ulogu u jugoslavenskom rukometu. Takmičarske 1964/65. godine Klub postaje član 1. lige Jugoslavije . Iste godine osvaja Kup BiH, potom pobjeđuje ”Slovenj Gradec” i ”Zagreb”, ali gubi finale Kupa Jugoslavije od zagrebačkog ”Medveščaka”. Visoko, 18.05.1965. Uoči prve finalne utakmice Kupa Jugoslavije Bosna – MedveščakGeneracija koja je u sezoni 64/65 .igrala u finalu Kupa Jugoslavije i plasirala se u 1. ligu Jugoslavije. Sdesna: Sirčo Nevzad, Sirčo Mirsad, Praljak Srđan, Šahinović Ismet, Džudžo Halid, Hadžimejlić Mensur, Bojčić Alija, Drugović Salko, Antović Ranko, Hodžić Mustafa, Skopljak Tarik Pehar pobjednika Kupa BiH dolazi u vitrine RK ”Bosna” Visoko i u sezoni 1967/68. Na putu finala Kupa Jugoslavije pobijeđen je ”Lovćen” na Cetinju, ali je izgubljeno polufinale od bjelovarskog ”Partizana” u Varaždinu. Kao predsjednici Kluba od 1963. djeluju: Hamo Pašić, Oruč Hamza-Tamba i Slobodan Vasiljević, te od 1967. do početka 1970. godine Tvrtko Markotić-Tido. Osim Slobodana Vasiljević, sekretarske poslove će obavljati Salihbegović Fuad-Tota. Njega će naslijediti Omer Čosović i na toj dužnosti ostati dugi niz g
odina. U zimu, 18. februara 1970.g. za predsjednika je izabran Hanjalić Murat i on će biti na ovoj funkciji jedanaest godina, sve do 1981.g., a njegovo rukovođenje okarakterisat će se najvećim brojem titula mlađih kategorija. U jesen 1970. godine Ranko Antović i Kemal Vražić-Ibe debituju u najboljoj jugoslovenskoj selekciji, ali na žalost sve im se završava na ovome. Dvadesetog maja 1970. godine RK ”Bosna” dobiva ime Rukometni klub ”Vitex” Visoko i nosiće ga od jeseni ove godine, narednih dvadeset i jednu godinu. Tekstilna industrija ”Vitex” postaje značajan sponzor, a naročito od kada je za generalnog direktora imenovan Sirčo Mirsad, dugogodišnji golman i jedan od najznačajnijih članova Upravnih odbora Kluba, uopće. Visoko, 1971.g. Pionirski prvaci Jugoslavije (Beograd, 1971.g.). Slijeva: Kitić Srećko, Okanović Rene, Porča Nurudin, Samarđić Mitar, Čehajić Enver, Mustagrudić Fuad, Limo Eno, Maksimović Nenad, Petrović Ivica, Antović Zdenko, Zahirović Dževad, Radić Slavko, Praljak Srđan (trener) Odlaskom Praljka u jesen 1971. godine, za prvog trenera imenovan je Nevzad Sirčo koji istovremeno biva i igrač. Početak drugog dijela prvenstva ove 1971/72. vodi Mile Prnjatović iz Sarajeva, ali kao trener prvenstvo završava Nevzad. On će bez prekida na toj dužnosti ostati do ljeta 1983. godine. Zbog slabije gol-razlike , 71/72. god., RK ”Vitex” ispada iz 1. lige, a sretno se spašava riječki ”Kvarner”. U sedam proteklih prvoligaških godina Klub se plasirao po jedanput na šestom, sedmom, devetom i jedanaestom mjestu; dvaput na osmom, a u sezoni 71/72., na pretposljednjem, trinaestom, što ga je odvelo u Drugu ligu. Međutim, tamo se zadržava samo jednu godinu. Briljantnim povratkom 72/73. godine u najbolju ligu Jugoslavije, pomalo se oprašta slavna generacija, a izlazi treća. Bezbroj pionirskih i juniorskih titula Bosne i Hercegovine, dva nezaboravna omladinska finala prvenstva Jugoslavije i četvrto mjesto seniora u sezoni 1974/75.,u tada najjačoj evropsko ligi , okarakterisat će nastupajući period. Januara 1976. Zdenko Antović postaje stalni seniorski reprezentativac Jugoslavije i osvaja bronzanu i srebrnu medalju na Svjetskom omladinskom, odnosno Svjetskom studentskom prvenstvu. Goteborg (Švedska), 19.04.1977. Zdenko Antović, kapiten omladinske reprezentacije Jugoslavije, prima bronzanu medalju od švedskog kralja Karla Gustava XVI Rukomet prelazi potpuno u dvorane… Visoko je u krizi… Treniranje i igranje utakmica u Sarajevu, Vogošći, Zavidovićima i Hadžićima, poslije tri prvoligaške godine, dovest će do ispadanja iz 1. lige, 1975/76. U te tri prvoligaške godine RK ”Vitex” bio je plasiran na jedanaestom, pa četvrtom mjestu i na kraju kobnom, trinaestom, koje ga je odvelo u niži rang takmičenja. Sljedeće godine su nekoliko neuspjelih pokušaja povratka u najkvalitetniju ligu. Prvoligaški status polako postaje samo uspomena. Nastupaju sušne godine Predsjednik Kluba od 1981. do 31.03.1983. je Šahinović Ismet, a nasljeđuje ga Ismet Kapetanović koji će biti na toj funkciji osam godina, do Skupštine, 03.07.1991. godine. Od takmičarske sezone 76/77. do 91/92. Klub se takmiči u Prvoj B ligi, pa u drugoligaškoj konkurenciji, u početku sa klubovima Slovenije i Hrvatske, zatim Vojvodine i na kraju Crne Gore. To je vrijeme pomiješane III i IV visočke rukometne generacije. Najznačajniji rezultat ovog perioda je osvajanje Kupa BiH pobjedom nad ”Borcem” u Banja Luci, a potom izgubljeno četvrtfinale Kupa Jugoslavije od ljubljanskog ”Slovana”, u sezoni 1981/82. Četvrta generacija je imala najmanju podršku predsjedništva Kluba i grada. Međutim, izgradnja Kulturno sportskog centra ”Mladost” ulijeva nadu, ali potrebno je bilo početi sve ispočetka. Sportski centar je otvorio svoja vrata rukometašima 9. aprila 1986. godine utakmicom između RK ”Vitex” i RK ”Radnički” Šid i u kojoj je naš tim pobijedio rezultatom 28:27. Ostalo je zapisano da je prvi gol postigao Korjenić Ermin i to na sjevernom golu dvorane. Ipak, zvanična proslava otvorenja održava se nešto kasnije, 28. novembra 1986. u prelijepom ambijentu, a akteri su bili RK ”Vitex” i RK ”Borac” Banja Luka, uz neriješen rezultat, 32:32. Sportska dvorana KSC “Mladost” U jesen 1987. sekretara Kluba, Čosović Omera nasljeđuje Avdo Mostić i bit će na toj dužnosti do februara 1991. Trenera Nevzada Sirču, nakon dvanaest godina, u jesen 1983. godine, naslijedit će Hurem Fikret u tandemu sa Omerbegović Nijazom i oni će biti treneri cijele 83/84.sezone. Takmičarske 84/85. i 85/86. trener je ponovo Nevzad Sirčo. Jesenji dio takmičarske 1986/87. trener će biti Ranko Antović, a prvih pet kola proljetnog dijela Nijaz Omerbegović u tandemu sa Hurem Fikretom, da bi prvenstvo završio Nevzad Sirčo. Sljedeće, 1987/88. ponovo je trener Hurem, 88/89. Sirčo, a naredne dvije, 89/9o. i 90/91., Zdenko Antović. 1991. godine dešava se nešto značajnije. Na Skupštini 3. jula Klub dobiva novo, staro ime : RK ”Bosna”. Za predsjednika je imenovan Sead Duraković, produžava se mandat tadašnjem sekretaru Konjičanin Esadu, a za prvog trenera se dovodi, nakon dvije decenije, Srđan Praljak-Šjor. ”Visočka rukometna škola” ponovo oživljava. Ali dešava se što niko nije mogao predvidjeti. Rat u Bosni i Hercegovini prekinuo je aprila 1992.godine takmičarsku sezonu 91/92. tj. natjecanje u 2. ligi – jug, gdje se Klub takmičio sa crnogorskim predstavnicima. Posljednja utakmica te sezone odigrana je u Visokom 28. marta 1992. između ”Bosne” i ”Lovćena” sa Cetinja u okviru 1. kola proljetnog dijela. Sljedećeg vikenda, 4. aprila, nije se odigrala utakmica u Zenici što je praktično značilo prekid šampionata. Potopljeni su svi planovi za budućnost… Period od aprila 1992.god. do aprila 1994. je period prinudnog mirovanja. Zgrada Kluba na gradskom stadionu uslijed ratnih dejstava je oštećena, veći dio dragocjene arhive uništen. Spašen je dio trofeja i pehara – svjedoka uspjeha u četrdesetogodišnjoj prošlosti. Međutim, u ratu stasa peta rukometna generacija i rađaju se nove. Na sastanku okrnjenog Predsjedništva, 19.aprila. 1994. u prostorijama tadašnjeg P.P ”Vibe”, u Lukama, donesena je odluka o početku rada Kluba. I pored granatiranja treninzi svih selekcija počinju. Narednih devet mjeseci prvi trener će biti Zaim Alić. Predsjednik je i dalje Sead Duraković, a sekretar Esad Konjičanin. 20. januara 1995.g. za prvog trenera seniora imenuje se Senad Skopljak. Istog dana se verifikuje, unutar Kluba, rad rukometne škole pod nazivom ”Novi val”, Iz nje će se formirati juna 1996.g. Školski rukometni klub ”Novi val”, baziran na radu sa školskom djecom. Ipak, u junu 2000.-te on se gasi. Desetog januara 1996. Skupština bira za predsjednika Kluba Zukić Amira koji će ubrzo imati čast prvog predsjednika sa osvojenom titulom šampiona. Rad agilne Uprave povezuje sada generalni sekretar Esad Konjičanin. Za sekretara Kluba bit će postavljeni Mimić Denis, pa Vražalić Suad, a od 1998. Karavdić Tarik. Od 1995. godine Klub se takmiči u prvenstvima Bosne i Hercegovine, kao nove države, na žalost rukometni podijeljene na tri dijela. Pored Rukometnog saveza BiH sa sjedištem u Sarajevu i priznatim u Evropskoj rukometnoj federaciji, djeluju i Rukometni savezi u Mostaru i Banja Luci koji organiziraju zasebne šampionate. Ipak, u sezonama 1997/98. i 1998/99. dolazi do play-off-a uz učešće najbolje plasiranih ekipa saveza iz Sarajeva i Mostara, a tek naredne, 1999/2000. učešća i najboljih ekipa saveza iz Banja Luke tj. ekipa Republike Srpske. U šest odigranih prvenstava Klub osvaja dva puta titulu šampiona (1996/97. i 1998/99.), dva puta je pobjednik Kupa BiH (1995. i 1997/98.) i u tom periodu neprestano učestvuje u evropskim kup takmičenjima protiv ekipa iz Bjelorusije, Kipra, Grčke, ponovo Bjelorusije, te Hrvatske. Od pet organiziranih državnih prvenstava za mlađe kategorije pioniri su trostruki, kadeti peterostruki, a juniori četverostruki prvaci države. Takmičarske 1997/98. treneri u RK ”Bosna” su Najrudin Zilić, pa Nevzad Sirčo; sljedeće, 98/99. Z
denko Antović. 1999/2000. Nevzad Sirčo, pa Ermin Korjenić; da bi 2000/2001. treniranje ponovo preuzeo Zdenko Antović pretežno sa igračima šeste visočke rukometne generacije. Rukovođeni trenerom Skopljak Senadom 1996/97. osvaja se titula šampiona , a to se ponavlja sa Antović Zdenkom u sezoni 1998/99. U ovom periodu naši članovi su i aktivni radnici u Rukometnom savezu BiH. Petog decembra 1994. Mirsad Sirčo je imenovan za potpredsjednika Rukometnog saveza sa višegodišnjim mandatom. Od decembra 1994. Vražić Kemal postaje Direktor reprezentacije. Njega nasljeđuje Safudin Čengić koji će zajedno sa selektorom Nevzadom Sirčom, ljekarom reprezentacije dr. Seadom Mehičevićem, fizioterapeutom Asimom Kapetanovićem, te potparolom, visočkim novinarom Salihom Hadžialićem, raditi od 1996.-1999.-te. Od 5.decembra 1994. – 4. maja 2000. Srećko Kitić obavlja funkciju predsjednika Komisije za normativna akta. Također, od 5. decembra 1994. – 18. maja 2000.g. Esad Konjičanin će biti na dužnosti predsjednika Takmičarske komisije, pa Komesara 2. lige i na kraju Komesara svih liga u RS BiH. Dvadeset devetog decembra 2000.godine Predsjedništvo Rukometnog saveza BiH imenuje za selektora i trenera juniorske reprezentacije BiH Antović Zdenka, a za pomoćnog trenera Alić Zaima. Visoko, jesen 1996. RK “Bosna”, sezona 1996/97. – šampioni BIH Visoko, 09.01.1999. RK “Bosna”, sezona 1998/99. – šampioni BIH Peta generacija visočkih rukometaša, od 1995. do decembra 2000. godine daje četrnaest omladinskih reprezentativaca, a sedam seniorskih u imenima : Hadžić Adis, Greda Mehmed, Džudžo Mahir, Sirčo Edhem, Dobojak Salem, Vražić Faruk i Mustafić Muhamed. U jesen 1998. g., na inicijativu predsjednika Amira Zukića, Klub se pokušava organizirati na većem nivou, sa profesionalnim direktorom. Ali sve je ostalo na pokušaju i za neka druga vremena. Sve ovo zapisano ima za cilj da rukometna zbivanja u Visokom otrgne od zaborava. Bit će lakše prisjetititi se bliske prošlosti, ali teže prvih početaka i davnih zbivanja. Zato treba zahvaliti svima onima koji su iza sebe ostavili pisani trag, ili pomogli davanjem podataka. Treba zahvaliti prije svega sportskom novinaru i fotografu Beatović Zoranu (12.12.1940. – 29.07.1998.) koji je iza sebe ostavio hiljade novinskih članaka, izvještavajući za zagrebačke ”Sportske novosti” i sarajevske ”Večernje novine”, te ostale listove i ostavio bezbroj rukometnih fotografija. Zahvaljujući njegovom fotoaparatu “Kiev” i fotografskom sluhu za rukomet, Klub posjeduje u svojim prostorijama arhivu i prelijepu stalnu izložbu oko stotinu pedeset velikih fotografija ekipa kroz generacije, te akcije igrača, ”uhvaćenih u njihovom Zoranovo trideset-godišnje djelo tehnički je obradio Fotostudio ”Beganović” obogativši ga i materijalom novog perioda. Bilo bi nepravedno ne spomenuti i novinara Živković Milenka-Milca (24.06.1951.-29.07.1992.) i njegovih dvije hiljade izvještaja za beogradski ”Sport”, od kojih su najmanje polovica rukometni. Njihove nasljednike čeka velika odgovornost i vjerovatno će biće dio novije rukometne historije. Zahvaljujući internetu o RK ”Bosna” čitaju i Visočaci (Visočani) širom svijeta, kao i mnogi rukometni prijatelji. Već postoji inicijativa o štampanju knjige o rukometu u Visokom i ona će najvjerovatnije biti izdata za pedesetgodišnjicu, tj. početkom 2004.-te godine. Ovaj kratak pregled gotovo pedeset godina historije RK ”Bosna” nije dozvolio spomenuti imena stotina ljudi koji su obilježili pola stoljeća muškog rukometa u Visokom. To zaslužuju svi igrači seniorskih i mlađih selekcija, svi članovi Upravnih odbora Kluba, svi nespomenuti treneri pionira, kadeta, juniora i omladinaca, navijači, sponzori, nastavnici i profesori tjelesnog odgoja, ostali nastavnici i profesori visočkih škola, novinari, fotografi, članovi obitelji i svi oni koji su bili i ostali uz rukomet.

Zdenko Antović

Predsjednik kluba:Alija Bojčić
Adresa:
Branilaca 26, 71300 Visoko
Telefon/fax:
032 733 661
Mob:
032 733 661
Web:
www.rkbosna.ba
e – mail:rkbosna@rkbosna.ba
ID:
4 2 1 8 3 9 6 4 7 0 0 0 4
Žiro račun:
Unicredit Zagrebačka banka: 3385702200143214

www.visocko-oko.co.ba – Magazin plus